Početak listopada označava godišnjicu prvog izdanja jednog od najpoznatijih britanskih i svjetskih tabloida, novina News of the World. Novine koje su gotovo 170 godina Britancima donosile najnovije priče iz svijeta poznatih i slavnih, sočne detalje iz njihovih privatnih života, članke o prijevarama, nevjerama, o kriminalu i zločinima, prije nešto više od pet godina stradale su upravo od onog istog recepta koji im je desetljećima donosio enormnu popularnost.

News of the World je prvi put tiskan 1. listopada 1843. godine u Londonu. Iako pojam tabloidnog novinarstva (dijelom vezan i uz sam tiskani format novina) tada još nije postojao, News of the World vrlo su se rano profilirale kao novine koje donose šokantne priče iz svijeta kriminala i druge pikanterije. John Browne Bell, osnivač i prvi urednik novina, svoje je novine namijenio radničkoj klasi koja se tada tek počela široko opismenjavati, a činjenica da su News of the World u tom trenutku bile i najjeftinije novine među konkurencijom samo je pomogla popularnosti.

Novine su izlazile nedjeljom i brzo su se probile u sam vrh čitanosti, da bi nakon nekog vremena ipak posustale najviše zbog toga što su zadržale cijenu u trenutku kad su ostale novine, zbog ukidanja državnih davanja, snizile svoje cijene. Oko 1880. godine News of the World se prodavao u tridesetak tisuća primjeraka, a pravi zamah stigao je jedanaest godina kasnije. Obitelj Bell je 1891. godine prodala News of the World drugom izdavaču, Henryju Lascellesu Carru. On je kao glavnog urednika imenovao svojeg nećaka Emsleyja Carra pod čijim je upravljanjem idućih pet desetljeća News of the World zauzeo vrh u čitanosti među novinama na engleskom jeziku iako je dio popularnosti došao i kao posljedica poboljšanog načina nacionalne distribucije.

Nešto prije Prvog svjetskog rata prodaja News of the World je premašila dva milijuna primjeraka, da bi se naklada do Drugog svjetskog rata dodatno udvostručila. Nakon rata, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, News of the World je dosegnuo titulu najprodavanijih novina na svijetu. Tjedno su se u prosjeku prodavale u gotovo 8,5 milijuna primjeraka s time da su pojedina izdanja premašivala i brojku od devet milijuna.

Novac za pikanterije

No, u idućih nekoliko godina prodaja je polako počela padati i niz pokušaja da se taj neuspjeh zaustavi nije donio ploda. Obitelj Carr je 1960. godine za glavnog urednika imenovala Stafforda Somerfielda s kim je počela tradicija koja će pola stoljeća kasnije News of the World iz tiskare otjerati u povijest. U želji da zaustavi pad prodaje Somerfield je odlučio poznatima platiti za intimne pikanterije iz njihovih života. Tako je intimu čitateljima prostrla glumica Diana Dors, a prava poslastica su bile ispovijesti starlete i striptizete Christine Keeler zbog njene afere s tadašnjim britanskim ministrom za ratna pitanja Johnom Profumom, ali i zbog njene veze sa sovjetskim špijunom Jevgenijem Ivanovim. Afera Profumo je u konačnici dovela do pada vlade premijera Harolda Macmillana

Praksa potplaćivanja za privatne i skrivene detalje nastavila se i u drugim segmentima, posebno u atraktivnim pričama o kriminalu gdje se News of the World nije skanjivao od toga da važnim svjedocima u kriminalnim sudskim procesima plati kako bi ovi svoju priču objavili na stranicama novina.

Krajem šezdesetih godina obitelj Carr je odlučila prodati News of the World, a priliku je ugrabio mladi Australac s bogatim nasljedstvom od oca koji se također bavio novinskim izdavaštvom. Tada 37-godišnji Rupert Murdoch je 1969. godine za 34 milijuna funti kupio News of the World što mu je bio tek prvi korak u stvaranju medijskog carstva u Britaniji.

Murdoch se također nije previše zabrinjavao oko etike i morala i News of the World je nastavio po starom, objavljujući senzacionalne i sočne priče o slavnima, njihovim seksualnim navikama, korištenju droga i slične. Murdoch se također nije ustručavao svakih nekoliko godina promijeniti glavnog urednika – u razdoblju od 1970. do 2000. godine na čelu News of the World ih se smijenilo čak četrnaest.

U međuvremenu, u britanskom se tabloidnom tisku učvrstila praksa angažiranja privatnih detektiva koji su na sve moguće načine pokušavali doći do pikantnih i nepoznatih detalja o slavnima. News of the World nije bio usamljen u tome - pokazalo se da su slično funkcionirali i ostali tabloidi koji su do tog trenutka dobrim dijelom bili i unutar medijskog carstva Ruperta Murdocha - no čini se da je nekad najpopularniji tabloid u tome otišao najdalje. U slučaju Jonathana Reesa, primjerice, ispostavilo se da je News of the World tom privatnom detektivu plaćao i do 150 tisuća funti godišnje za razne ekskluzivne informacije, a Reesovi izvori su bili bivši policajci, carinici, bankari, provalnici, poreznici i drugi.

Unutar tog medijskog okruženja u kojem su se novine prodavale zahvaljujući senzacionalizmu i pikanterijama iz privatnih života, Murdoch je na čelo News of the World imenovao urednicu Rebeku Brooks (tada još Rebekah Wade). Njeno je imenovanje, kasnije se ispostavilo, bilo početak stvarnog kraja za News of the World.

Prvi ozbiljni problemi na površinu su isplivali tek nekoliko godina kasnije kad na čelu novina više nije bila Brooks, nego je posao glavnog urednika obavljao Andy Coulson koji je imenovan 2003. Tijekom 2006. godine ispostavilo se da su novinari i urednici koristili usluge privatnih detektiva kako bi hakerskim metodama pristupili glasovnoj pošti stotina slavnih osoba, kao i da su potplaćivali policijske službenike. U skandalu koji se polako odmotavao kroz godine prvo je stradao Coulson koji je ostavku podnio još 2007.

Iako se prvotno sumnjalo u to da su žrtve nelegalnih prisluškivanja glasovne pošte bili samo slavni i poznati, 2011. godine se ispostavilo da su novinari i urednici poznatog tabloida za svoje priče i ekskluzive hakirali i privatne osobe. Najviše su u tome odjeknuli slučaj trinaestogodišnje Milly Dowler koja je nestala i ubijena još 2002. godine i čiju su glasovnu poštu također hakirali u News of the World, kao i slučajevi prisluškivanja obitelji britanskih vojnika koji su poginuli u vojnim akcijama u Afganistanu 2001. i Iraku 2003. godine.

Reakcija javnosti i institucija je bila toliko negativna da je u konačnici dovela do toga da je obitelj Murdoch odlučila jednostavno prestati tiskati News of the World. Vijest je 7. srpnja 2011. zaposlenima objavio James Murdoch, sin Ruperta Murdocha, kazavši im da će idući broj, od 10. srpnja biti i zadnji u povijesti News of the World. Novine su u tom trenutku imale zavidnu prodaju od oko 2,8 milijuna primjeraka tjedno i dalje su bile među najčitanijima na engleskom govornom području.

Propast News of the World je bez posla ostavila dvjestotinjak zaposlenih, a prema nekim kasnijim procjenama zatvaranje novina je Murdochovu kompaniju stajalo i više od 200 milijuna funti. Novine koje su gotovo 170 godina živjele zahvaljujući senzacijama, propale su isto tako senzacionalno. Praksa plaćanja za ekskluzivne informacije i privatne pikanterije odvela ih je i preko moralnih i zakonskih granica za koje ionako nisu previše marili.