Švedski ministar za financijska tržišta Niklas Wykman zalaže se za uvođenje modela mirovina koji bi puno manje ovisio o uplatama države, a puno više o kretanjima na tržištu kapitala. Naime, zemlje koje imaju tako posložene mirovinske sustave, uspjele su za mirovine uprihoditi više sredstava od onih u kojima dominira klasični sustav međugeneracijske solidarnosti, poput Hrvatske
Švedski ministar za financijska tržišta Niklas Wykman pozvao je europske zemlje da mobiliziraju svoje mirovinske sustave kako bi ojačale tržišta kapitala.
Kako se Europska unija zalaže za jedinstveno tržište kapitala, umjesto 27 pojedinačnih, što bi ublažilo ovisnost o bankama i poboljšalo prekogranični pristup financiranja putem tržišta dionica i kapitala, tako će se Wykmanova ideja ozbiljno razmatrati u europskim institucijama, piše Poslovni dnevnik.
"Moramo uvjeriti naše partnere diljem Europe da udio sustava međugeneracijske solidarnosti bude manji, a udio sustava financiranog kapitalom veći", rekao je Wykman, pozivajući veće države članice EU-a da reformiraju svoje mirovinske sustave.
Naveo je podatke OECD-a, koji kazuju da su od 2022. do 2024. godine Švedska, Danska i Nizozemska zajedno držale otprilike dvije trećine akumulirane mirovinske štednje u EU-u, do su zemlje sa sustavom međugeneracijske solidarnosti držale svega 22 posto.
vezane vijesti
Ulaganje u tržišta kapitala
Naime, Švedska, Finska, Danska i Nizozemska imaju mirovinske sustave u kojima se dio doprinosa građana ulaže u financijsku imovinu čime se omogućuje isplata budućih mirovina iz akumulirane imovine i njihovih prinosa od ulaganja.
Švedski se mirovinski sustav u manjoj mjeri oslanja na državne isplate mirovina, odnosno sustav međugeneracijske solidarnosti, dok u većoj mjeri potiče dopunske mirovine i mirovinsku štednju. Tako mirovina prosječnog građanina Švedske dolazi iz tri izvora, piše portal Moje vrijeme.
Temelj je javna mirovina, koja se financira iz poreza i doprinosa, u ukupnom iznosu od 18,5 posto. No, to nije čisti sustav međugeneracijske solidarnosti kao u Hrvatskoj, jer doprinos od 16 posto odlazi u taj sustav, a preostala 2,5 posto se prebacuje u sustav individualne kapitalizirane štednje, gdje građanin može birati fond u kojem želi ulagati ili novac prepušta državnom fondu AP7 Såfa. Praktički je riječ o kombinaciji prvog i drugog stupa, ako ga uspređujemo s hrvatskim mirovinskim sustavom.
Profesionalna mirovina i osobna odgovornost
Na to, potom dolazi profesionalna mirovina, odnosno dodatne uplate poslodavaca, koje su najčešće definirane kolektivnim ugovorima. Što je plaća viša, profesionalna mirovina je važnija, jer je javna mirovina limitirana, pa poslodavci najčešće nadoknađuju razliku, o čemu u konačnici i ovisi standard većine švedskih umirovljenika.
Treći element koji čini švedsku mirovine je praktički identičan hrvatskom trećem stupu. Naime, riječ je o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, koja je važna za one koji nemaju visoku profesionalnu mirovinu ili si žele povećati primanja u starosti.
Uz to, treba reći da švedski mirovinski susta funkcionira po sličnim principima kao i hrvatski. Dulji rad i veća plaća znače i veću mirovinu, a pojedincima se mirovine penaliziraju ili bonificiraju. No, za razliku od Hrvatske, u Švedskoj iznos mirovine puno više ovisi o tržištu kapitala, izdašnosti poslodavaca, ali i osobnoj financijskoj odgovornosti svakog građanina.
