U srpnju je francuski premijer François Bayrou predložio da se Uskrsni ponedjeljak i Dan pobjede u Europi (8. svibnja) izbrišu s popisa državnih praznika. Njegov argument je rasterećenje proračuna i poticanje produktivnosti. Međutim prijedlog je odmah izazvao snažan otpor i slijeva i zdesna, a Bayrou se našao na udaru kritika.

Slične ideje pojavile su se u drugim državama. Slovačka je početkom godine ukinula jedan od državnih praznika u sklopu mjera štednje, a Danska je 2023. odlučila ukinuti Uskrsni ponedjeljak da bi otvorila prostor za povećanje vojnog budžeta.

Na drugoj strani Atlantika, američki predsjednik Donald Trump također je kritizirao njihov broj, nazvavši ih skupima za američko gospodarstvo. Njegova objava da 'previše praznika košta milijarde dolara' izazvala je dodatne kontroverze jer je objavljena upravo na Juneteenth, kojim se obilježava kraj ropstva, a uveo ga je njegov politički suparnik Joe Biden.

Je li manje praznika zaista više?

No koliko praznici doista utječu na gospodarsku produktivnost? Stručnjaci s kojima je DW razgovarao na ovu temu poručuju: ne previše.

'Produktivnost manje ovisi o broju praznika, a više o kapitalnim ulaganjima, vještinama radne snage i tehnologiji', ističe Charles Cornes iz britanske konzultantske kuće Cebr.

Neka istraživanja čak pokazuju da praznici mogu imati pozitivan učinak na određene dijelove gospodarstva, poput potrošnje u maloprodaji i turizmu. Studija iz 2021. sugerira tako da mogu povećati potrošnju, ali ne i BDP u značajnoj mjeri – osim ako ne padnu na vikend i ne budu nadoknađeni.

S druge strane, studije MMF-a i njemačkog Bundesbanka pokazale su da bi eventualni rast BDP-a uslijed dodatnog radnog dana bio vrlo ograničen.

Praznici kao alat protiv burnouta

Ekonomisti upozoravaju i na negativne posljedice smanjenja slobodnih dana jer oni poboljšavaju zadovoljstvo radnika, smanjuju stres i povećavaju dugoročnu produktivnost.

'Manjak odmora povećava rizik od izgaranja, što onda smanjuje ukupnu radnu učinkovitost', kaže Adewale Maye, analitičar iz Instituta za ekonomsku politiku u Washingtonu.

Zemlje koje kombiniraju zakonski plaćeni godišnji odmor s državnim praznicima – poput Austrije (38 dana), Danske i Finske (po 36 dana) – među najbogatijima su prema BDP-u po glavi stanovnika.

Nasuprot tome, SAD nema zakonski određen plaćeni odmor, a iako ima 11 državnih praznika, mnogi Amerikanci i tada rade, posebno u maloprodaji i turizmu, gdje nisu zajamčeni slobodni dani.

Više rada ne znači nužno više rasta

'SAD ne pati zbog manjka rada. Pati zbog nejednakosti i nesigurnosti radnika', kaže Maye. Dodaje da zdravije društvo nije ono u kojem se radi najviše, već ono u kojem svi imaju šansu za odmor, sigurnost i napredak.

Sličan stav ima i Cornes te naglašava da povećanje broja radnih dana ne mora nužno povećati produktivnost. Dapače, navodi primjer Njemačke:

'Kad bi Nijemci radili manje sati, ali pritom zadržali jednaku razinu produktivnosti, gospodarstvo ne bi trpjelo. Mogli bi imati više slobodnog vremena – bez ekonomske štete', zaključuje Cornes.