Mađarska prednjači u porastu cijena – stanovi su danas u toj zemlji čak tri puta skuplji nego 2015. godine. U Budimpešti se njihova prosječna cijena kreće između 250.000 i 1,5 milijuna eura, ovisno o lokaciji i veličini, piše Euronews.

Slijedi Island, čije su cijene otprilike 2,5 puta više nego prije devet godina. U području glavnog grada Reykjavíka i okolnih šest općina nekretnine su najskuplje – prosječna cijena stana doseže oko 558.000 eura.

Prema podacima Banke Islanda, iako je ponuda porasla, a potražnja oslabila, cijene i dalje rastu po godišnjoj stopi od osam posto (zaključno s ožujkom 2024.).

Cijene su dvostruko više

U ostatku Europe također je zabilježen značajan rast cijena nekretnina u posljednjih devet godina. U Litvi, Portugalu, Češkoj, Bugarskoj, Estoniji i Poljskoj one su se više nego udvostručile.

Na suprotnom kraju spektra nalazi se Finska, u kojoj cijene nekretnina nisu značajno rasle u odnosu na razinu iz 2015. godine. Ipak, postoje velike razlike između cijena u ruralnim područjima i onih u Helsinkiju.

Prema nedavnom izvješću Global Property Guidea, pad finskog tržišta nekretnina, koji je započeo 2021. i rezultirao sniženjem cijena od 14 posto, vjerojatno je dosegnuo dno.

Očekuje se da će gospodarski oporavak u tijeku potaknuti postupni rast, posebno cijena novoizgrađenih stanova, a za one rabljene predviđa se skroman rast od jedan do tri posto u tekućoj godini. Prosječna cijena rabljenog stana iznosi 4612 eura po četvornom metru, što znači da onaj od 75 kvadrata košta oko 345.900 eura – a u Helsinkiju ta cijena može dosegnuti i 400.000 do 500.000 eura.

Eurostat ne raspolaže podacima o cijenama nekretnina u Grčkoj, ali prema Indeksu stambenih nekretnina Banke Grčke, one su u urbanim sredinama danas nešto iznad razine iz 2008. godine.

Izvan EU-a, Turska bilježi ekstreman rast – cijene nekretnina danas su čak 17 puta veće nego 2015. U Istanbulu se tako dvosoban stan trenutno u prosjeku prodaje za oko 120.000 eura. Iako se to može činiti povoljno u usporedbi sa zapadnoeuropskim tržištima, važno je istaknuti da su potrošačke cijene u protekloj godini porasle za gotovo 38 posto, a prosječne bruto plaće nešto su više od 600 eura mjesečno.

Poskupjele su i stanarine

Najamnine su također znatno rasle diljem Europe, iako sporijim tempom od cijena nekretnina. Prema najnovijim dostupnim podacima Eurostata, u Uniji su porasle za 26,7 posto između 2010. i četvrtog tromjesečja 2024.

Neke zemlje bilježe iznadprosječne stope njihova rasta. Estonija je zabilježila najveći porast – najamnine su se više nego utrostručile (+212 %) u odnosu na 2010. godinu. Slijedi Litva s rastom od 175 posto, a na Islandu su najamnine porasle za 120 posto.

U Mađarskoj su cijene najma rasle za 114 posto, također više nego dvostruko. S druge strane, Grčka je jedina zemlja u kojoj su pale u istom razdoblju – za 13 posto. U Turskoj, prema podacima OECD-a, cijene najma danas su čak 8,8 puta više nego prije deset godina.

Gdje su troškovi stanovanja najviši u EU?

Troškovi stanovanja – uključujući najam ili kredit te režijske troškove – značajno su porasli u mnogim zemljama EU-a. Od 2015. do ožujka 2025. Estonija bilježi najveći porast – troškovi stanovanja u toj državi više su nego udvostručeni. Slijede Poljska i Češka, gdje su porasli za otprilike 180 posto u odnosu na 2015.

U prosjeku su troškovi stanovanja u Uniji porasli za više od 40 posto u istom razdoblju.

Španjolska je zabilježila njihov najskromniji rast – nešto iznad 20 posto – dok je Albanija, koja teži članstvu u Uniji, imala još manji porast. Usporedimo li troškove stanovanja s prosjekom EU-a, Irska se 2023. nalazila na samom vrhu ljestvice najskupljih zemalja, prema podacima Eurostata.

Francuska i Njemačka nalaze se nešto iznad dok su Italija i Španjolska ispod prosjeka. Malta i Mađarska bilježe troškove stanovanja koji su na otprilike dvije trećine prosjeka EU-a, a Bugari su na samom dnu, s manje od 40 posto europskog prosjeka.

Hrvati dugo ostaju s roditeljima

Visoke cijene stanovanja djelomično objašnjavaju zašto mnogi mladi Europljani godinama ostaju u roditeljskom domu, čak i nakon što počnu raditi. Prema podacima Eurostata, prosječna dob napuštanja roditeljskog doma u Uniji iznosi 26,3 godine, s velikim razlikama među državama članicama – od 21,4 godine u Finskoj do čak 31,8 godina u Hrvatskoj.

U 2023. godini stanovnici Cipra uložili su ekvivalent 8,6 posto BDP-a svoje zemlje u nekretnine, prema Eurostatu. U Italiji je taj udio iznosio sedam posto, nešto više nego u Njemačkoj (6,9 %) i Francuskoj (6,4 %).

Poljska (2,2 %) i Grčka (2,3 %) bilježe najniže stope ulaganja. U prosjeku su ulaganja u stanogradnju u Uniji 2023. godine iznosila 5,8 posto BDP-a, što odgovara iznosu od otprilike trilijuna eura.