Sve vodi prema tome da će se populacija SAD-a početi smanjivati - baš kako što se to događa Kini. Problem, međutim, nije samo manje mladog stanovništva, već i starenje. S manje ljudi koji bi uplaćivali sredstva za socijalno osiguranje kako bi se uzdržavao sve veći broj umirovljenika i manje radnika u kritičnim industrijama, uključujući zdravstvo i poljoprivredu, smanjenje broja stanovnika imat će razorne posljedice za američko gospodarstvo.

'Ovo je pitanje budućnosti koje će mučiti sve vrste industrija u Americi', rekao je Lant Pritchett, razvojni ekonomist i direktor istraživanja RISE u Blavatnik School of Government pri Sveučilištu Oxford, za Business Insider.

Političari su predložili razne načine na koje potaknuti ljude da imaju više djece. 'Podržat ćemo baby bonuse za novi baby boom', rekao je bivši predsjednik Donald Trump na konferenciji u ožujku. Ali čak i da ova pravila odmah stupe na snagu, još uvijek bi se moralo čekati da ta djeca odrastu prije nego što postanu radna snaga.

Zato sve veći broj demografa, ekonomista i poslovnjaka podržava puštanje većeg broja imigranata u SAD kao neposredniji način da se popune praznine. Ekonomski savjetnici predsjednika Joea Bidena ustvrdili su da je više legalne imigracije nužno za jačanje gospodarstva.

Stopa plodnosti u SAD-u prvi put je pala ispod razine zamjene - stope potrebne za održavanje stanovništva, koja iznosi oko 2,1 rođenih po ženi - u 1970-ima. Nakon oporavka u 1990-ima i ranim 2000-ima, stopa je u silaznoj putanji od 2007. godine.

Rast stanovništva dosegao je nezapamćeno nisku razinu od 0,12 posto u 2021. godini. Dio ovog gubitka može se pripisati smrti više od milijun Amerikanaca tijekom pandemije, no ona je samo pogoršala postojeće demografske trendove. Amerikanci su sve stariji: srednja dob stanovništva SAD-a porasla je za otprilike 3,5 godina od 2000. godine.

Prema procjenama, ti se trendovi neće uskoro preokrenuti. Kongresni ured za proračun procijenio je da će se rast stanovništva usporiti između 2023. i 2053. te da će do 2042. svaki rast biti posljedica useljavanja, a ne rađanja.

Kenneth Johnson, profesor sociologije i viši demograf na Sveučilištu New Hampshire, istaknuo je da je demografska neusklađenost još strašnija kada se pogledaju podaci po okruzima. Smrti su nadmašile broj rođenih u dvije trećine američkih okruga 2021., stvarajući fenomen koji demografi nazivaju 'prirodnim smanjenjem'. Čak i prije pandemije otprilike polovica svih američkih okruga imala je više umrlih nego rođenih.

Velika je rasprava među američkim demografima o tome odgađaju li ljudi roditeljstvo ili ga se u potpunosti odriču. Moguće je da je u pitanju kombinacija raznih čimbenika - uključujući dugotrajne učinke recesije, ogroman dug za studentske zajmove, sve veće troškove stanovanja i pandemiju - jednostavno pomaknula vremensku točku za mnoge ljude da imaju djecu. Uostalom, stope nataliteta su malo porasle 2021., vjerojatno zbog poticaja i fleksibilnosti rada na daljinu.

Kreatori politike i ekonomisti predložili su bezbroj načina za povećanje broja djece — u rasponu od 'obveznica za bebe' (svako dijete po rođenju dobilo bi javno financiran skrbnički račun) do jače mreže socijalne sigurnosti. Ali neke ideje za povećanje plodnosti imaju zlokobnu agendu, piše Business Insider.

Zaokupljenost povećanjem nataliteta posebno je zahvatila američku političku desnicu, već dugo fasciniranu rasističkom teorijom zavjere da postoji globalna urota da se bijeli Amerikanci zamijene imigrantima. Trumpov plan za baby boom, naprimjer, možda je inspiriran mađarskim programom planiranja obitelji, osmišljenim kako bi potaknuo bijele heteroseksualne parove da imaju više djece. 'Migracija je za nas predaja', rekao je 2019. mađarski krajnje desni premijer Viktor Orbán.

Pronatalitetni pokret, koji tvrdi da bi Amerikanci trebali rađati više djece, također je zavladao u Silicijskoj dolini - ali neki od njegovih pristaša ne vjeruju da baš svatko treba imati djecu. Milijarderi poput Elona Muska (koji ima desetero djece) postali su uvjereni da moraju imati puno potomaka kako bi spasili ljudsku rasu. A jedan par iz Silicijske doline pokrenuo je kampanju za poticanje ljudi poput njih da imaju djecu, otvoreno zagovarajući upotrebu tehnologije reprodukcije za odabir embrija na temelju genetskog testiranja.

Primjeri iz drugih razvijenih zemalja pokazuju da su demografske politike uglavnom neuspješne. Japan se desetljećima bori s padom nataliteta unatoč svim nastojanjima da se potakne obitelji da imaju više djece. Ranije ove godine premijer Fumio Kishida upozorio je da je Japan 'na rubu nemogućnosti održavanja društvenih funkcija' zbog pada stanovništva. Kinesko stanovništvo stari i također se smanjuje, a nakon desetljeća restriktivne politike planiranja obitelji, zemlja pokušava promijeniti smjer. Posljednjih godina Kina je promijenila svoju zloglasnu 'politiku jednog djeteta' i počela ograničavati pobačaje iz 'nemedicinskih razloga'. Ali broj stanovnika u zemlji i dalje opada.

Kao najjednostavniji i najbrži odgovor na prijeteći pad stanovništva nameće se imigracija. Dopuštanje većem broju ljudi da postanu Amerikanci ne samo da bi pomoglo u trenutnom ublažavanju manjka radne snage koji muči gospodarstvo SAD-a, već bi također pomoglo u zaustavljanju dugoročnog pada broja stanovnika u zemlji.

Povijesno gledano, srednja dob imigranata bila je niža od srednje američke dobi. A ljudi u radnoj dobi - što znači oni između 18 i 64 godine - činili su 77 posto useljeničke populacije u 2021., u usporedbi sa samo 59 posto populacije rođene u SAD-u iste godine. Imigranti, ističu pojedini stručnjaci, dovode ne samo sebe, već i potencijal za više djece, potičući rast stanovništva SAD-a i produktivnost.

Nedavni podaci pokazuju da ukupan broj imigranata koji stižu nije dovoljan da nadoknadi gubitke stanovništva. Između 2021. i 2022. broj imigranata u 20 najmnogoljudnijih okruga u zemlji gotovo se utrostručio, ali većina tih okruga i dalje bilježi pad ukupne populacije. Unatoč povećanom useljavanju, broj stanovnika okruga Los Angeles smanjio se za 90.000 ljudi 2022. godine — i za 180.000 ljudi godinu prije.

Kako bi se doista spriječio pad broja stanovnika, SAD će morati pustiti više ljudi u zemlju. A već postoje dokazi da imigranti mogu pomoći u jačanju lokalnog gospodarstva i transformirati cijele gradove. Imigranti imaju 80 posto veću vjerojatnost da će pokrenuti posao nego ljudi rođeni u SAD-u, a najnoviji podaci pokazuju da su pokrenuli više od 25 posto poduzeća u sedam od osam najbrže rastućih sektora američkog gospodarstva. Istraživanja pokazuju da oni zapravo stvaraju više radnih mjesta nego što ih preuzimaju. Osim toga, diljem SAD-a nekoliko ključnih industrija - uključujući poljoprivredu, preradu mesa, proizvodnju i zdravstvenu skrb - ovisi o radnoj snazi ​​imigranata.

Dobar primjer toga koliko je važna imigracija je grad Utica u državi New York. Stanovništvo grada palo je sa 100.410 ljudi, koliko je brojalo 1960., na nešto više od 60.500 u 2000. godini. Ali umjesto da se suoči s izumiranjem, populacija se polako počela oporavljati 1990-ih dolaskom bosanskih imigranata koji su bježali od rata, a slijedili su ih izbjeglice iz Mjanmara 2000-ih i, u novije vrijeme, pripadnici naroda Bantu iz Somalije.

Relativno niski troškovi života u Utici učinili su grad središtem za ljude koji bježe od sukoba diljem svijeta, a doseljavaju se uz pomoć organizacija za pomoć izbjeglicama. Iako se gradska populacija još uvijek kreće oko 60.000, bila bi mnogo manja da nije izbjeglica i njihovih obitelji koji sada čine oko 25 posto stanovništva.

Imigracija je desetljećima politički vruć krumpir u SAD-u. Istraživanje iz 2022. pokazalo je da trećina Amerikanaca i dvije trećine republikanaca vjeruju u desničarsku teoriju 'velike zamjene'.

Jedan od načina na koji bi SAD mogao potaknuti useljavanje jest fokusiranje na privremene vize za određene industrije koje trebaju radnike. Japan se tako otvorio stranim radnicima 2019., kada je počeo dopuštati 'specifične kvalificirane radnike' u 14 ključnih industrija. Ovi radnici smiju ostati u zemlji do pet godina — ali im nije dopušteno dovesti obitelji. Japanci se nadaju da će tako privući oko 345.000 radnika u petogodišnjem razdoblju ili u prosjeku 5750 ljudi svaki mjesec. Neki analitičari smatraju bi ovaj model mogao funkcionirati i u SAD-u.

U Sjedinjenim Državama već postoje dva programa za strane radnike: program H-2A za privremene radnike u poljoprivredi i program H-2B za privremene radnike u ostalim granama gospodarstva. Oba programa daju privremene radne vize osobama vezanim uz određene poslodavce. Trenutačni programi, međutim, nisu savršeni, a radnici s vizama H-2A i H-2B oglasili su uzbunu zbog bijednih životnih uvjeta, krađe plaća i izrabljivanja.

Mnogi američki analitičari smatraju da će ekonomske sile na kraju nadvladati bijelu nacionalističku desnicu koja je dosad imala golem utjecaj na raspravu o imigraciji.

'Ako ne riješimo ovaj problem u sljedećih nekoliko godina, to će nam se snažno obiti o glavu', rekla je Tara Watson, ekonomistica i ravnateljica Centra za djecu i obitelj na Institutu Brookings, koja se zalaže za trajno, a ne privremeno, doseljavanje stranih radnika u SAD.