Zbog zbrajanja troškova vlastitog rada, banke radije uzimaju klijente s realtivno nižim primanjima. Zbog toga se oni nešto bogatiji dijele u tri kategorije
Iako za otvaranje računa u banci nisu potrebni nikakvi posebni zahtjevi, financijske se institucije bore za klijente s relativno nižim primanjima.
No, imaju i jasne kriterije kad je u pitanju financijska imovina, odnosno čuvanje novca na računima. Njemačke banke, primjerice, one nešto debljeg računa dijele u tri kategorije.
Imućne su osobe klijenti s likvidnom imovinom između 100.000 i milijun eura. Pojedinci visoke neto vrijednosti su osobe koje raspolažu milijunskim iznosima, ali do svote od 30 milijuna eura. Oni koji imaju više su pojedinci ultravisoke netovrijednosti, piše Fenix-magazin.de.
Potonju kategoriju banke ne vole vidjeti. Njima su, naime, ciljana skupina klijenti sa stabilnim šesteroznamenkastim iznosom, jer se tako postiže idealan omjer ostvarive provizije i truda konzultanata.
S milijun ili više eura znatno rastu troškovi za banke, poglavito stoga jer su takvi ljudi prohtjevni i očekuju rješenja po svojoj mjeri.
Boston Consulting Group pretpostavlja da u Njemačkoj ima gotovo 550.000 milijunaša, ali i svega oko 3300 superbogatih ljudi s imovinom većom od 100 milijuna dolara. Naravno, uvijek postoji mogućnost da porezne institucije krenu propitivati podrijetlo te financijske imovine, pa s polaganjem novca na račun ipak treba biti oprezan.