Kad je američki ministar financija Scott Bessent početkom svibnja sjeo za stol s bijelim stolnjakom ispred tri američke zastave i najavio 'znatan napredak' u trgovinskim pregovorima s Kinom, sve je izgledalo suprotno od tipične predstave Trumpove administracije. Nije bilo pompe ni bombastičnih izjava. No iza tog suptilnog tona krila se vijest koja je prouzročila skokove na burzama – dogovor o 90-dnevnom trgovinskom primirju s Pekingom.

Za razliku od svog šefa, predsjednika Donalda Trumpa, koji bi takav trenutak iskoristio za osobnu glorifikaciju, Bessent je djelovao poput notara koji čita statistiku o pšenici u Oklahomi. Ipak, upravo je taj samozatajni ekonomist donio administraciji prijeko potrebnu vanjskopolitičku pobjedu.

Tih, ali ključan kotačić Trumpove ekipe

Kako piše WiWo, Bessent djeluje gotovo anakrono – profesionalac je bez ambicije za reflektorima, ali s jasnom misijom. Trenutno je jedan od rijetkih članova američke administracije koji daje tračak stabilnosti, a u Trumpovoj Americi to je možda i najveća vrijednost.

Pred Bessentom je težak zadatak. Američka ekonomija je u stagnaciji, inflacija uzima danak, a povjerenje potrošača na najnižim je razinama u posljednjih 13 godina. Pritom iz dana u dan curi tzv. 90-dnevni rok za trgovinske pregovore s drugim zemljama, a konkretni rezultati izostaju.

Na nedavnom govoru pred elitom američke financijske industrije u Los Angelesu, ministar je nastojao uvjeriti investitore da SAD i dalje ide pravim putem. Govorio je o 'mehanizmu koji spaja trgovinsku politiku, porezna rasterećenja i deregulaciju' kao motoru novog američkog uzleta. No povratne reakcije bile su mlake. 'Nije bilo aha-trenutka', kazao je jedan od prisutnih ulagača.

U kabinetu, koji se često opisuje kao reality show iz Ovalnog ureda, Bessent je zapravo uljez. Dok Trump bombastično govori o '200 sklopljenih trgovinskih sporazuma' – iako se ne zna ni s kim ni kad – njegov ministar financija nastupa odmjereno, suzdržano i bez pretjerivanja. To, međutim, ne znači da nema utjecaja.

Zapravo, riječ je o jednom od najmoćnijih ljudi u Trumpovoj vladi – i to ne samo zbog funkcije, već i zbog impresivne karijere. Bessent je na Wall Streetu zaradio stotine milijuna dolara, diplomirao je na Yaleu, radio s velikanima svjetskih financija i osnovao svoj hedge fond. Prije toga godinama je bio ključni čovjek u investicijskom fondu Georgea Sorosa, čije ime izaziva grčenje u stomaku većine republikanskih glasača. Ipak, ta veza mu u Trumpovoj Americi nije naškodila – naprotiv.

Ideološki konzervativac, ali ne i populist

Premda je ranije financijski podupirao i demokrate – Hillary Clinton, Baracka Obamu, pa čak i organizirao prikupljanje novca za Ala Gorea – kako su demokrati sve više naginjali progresivnim fiskalnim politikama i većoj državnoj intervenciji, Bessent se, poput mnogih fiskalno konzervativnih liberala, pronašao bliže novim republikanskim strujama. Kako kaže njegov dugogodišnji poznanik Stanley Druckenmiller: 'Scott ima vrlo konzervativne stavove, iako nisu nužno populistički.'

Upravo ta kombinacija – financijska elita, ali bez ideološke dosljednosti; Trumpov odani suradnik, ali bez bombastičnih istupa – čini ga prihvatljivim i za one koji su sumnjičavi prema kaotičnom ekonomskom smjeru Bijele kuće. Čak je i bivši Trumpov savjetnik Steve Bannon, simbol populističkog pokreta MAGA, javno podržao Bessenta. 'On je moj čovjek. MAGA ga voli', rekao je.

Od Sorosa do pokreta MAGA

Kad je Trump uoči izbora u SAD-u otkrio da bi u slučaju povratka u Bijelu kuću ključnu ulogu u ekonomskoj politici mogao preuzeti Bessent, mnogi u političkim i financijskim krugovima bili su iznenađeni. Ne zato što on nije kvalificiran, već zbog njegovih veza sa Sorosem, čovjekom kojeg Trump i desnica već godinama predstavljaju kao personifikaciju 'globalističke zavjere'.

No Bessent svoje političko preživljavanje – i uspjeh – u velikoj mjeri duguje sposobnosti manevriranja između različitih svjetova.

U njegovoj biografiji vidljiv je fascinantan politički i ideološki zaokret. Od 1991. do 2000., a zatim ponovno od 2011. do 2015., bio je jedan od najbližih Sorosevih suradnika. Kao glavni investicijski direktor (CIO) u njegovu Quantum fondu, Bessent je upravljao desecima milijardi dolara i ostvarivao iznadprosječne prinose. Prema dostupnim podacima, pod njegovim vodstvom taj je fond ostvarivao godišnje prinose od oko 10 posto, gotovo dvostruko više od tržišnog prosjeka.

No 2016. okreće se Trumpu. Najprije u pozadini, kao savjetnik kampanje, a zatim i javno, Bessent ulazi u politički svijet s potpuno novim profilom – onim konzervativnog ekonomskog stručnjaka koji zagovara niske poreze, deregulaciju i povratak fiskalnoj disciplini. U međuvremenu osniva hedge fond Key Square Group, čije ime simbolično sugerira da je on taj koji zna kako 'šahovska ploča' svjetske ekonomije zaista funkcionira.

Bessent također odudara od tipičnog kadra pokreta MAGA i po svom privatnom životu. Otvoreno je gej, živi s partnerom i sinom, a karijeru je izgradio u liberalnim centrima poput New Yorka i Los Angelesa. U bivšim republikanskim vremenima takav bi profil bio teško zamisliv u samom vrhu konzervativne administracije. No Trumpova verzija Republikanske stranke pragmatičnija je – manje ideološki čista, a više fokusirana na lojalnost i rezultate.

Sukob s Muskom

Njegovo ime u novije vrijeme dolazi u fokus i zbog javnog sukoba s Elonom Muskom, jednim od najglasnijih podupiratelja Trumpa izvan političke sfere. Musk ga je opisao kao 'čovjeka iz starog establišmenta', sugerirajući da Bessent predstavlja nastavak ekonomskih politika koje Trumpov pokret nominalno želi srušiti.

U Bijeloj kući tako se sukobio s Muskom oko reforme porezne uprave (IRS) i – pobijedio. Za razliku od bivšeg Trumpova savjetnika Garyja Cohna, koji je otišao kad su mu carine postale neprihvatljive, Bessent ostaje.

Ali upravo u tome leži njegova vrijednost za Trumpa. Dok Musk simbolizira impulzivnost i populizam tehnološke ere, Bessent nudi nešto drugo – stabilnost, racionalnost i sposobnost upravljanja kompleksnim fiskalnim aparatima. Trump, koji nakon povratka u Bijelu kuću obećava smanjenje poreza, obračun s inflacijom i ekonomski nacionalizam, zna da za ostvarenje tih ciljeva treba nekoga tko razumije sustav iznutra. A malo je ljudi koji taj sustav poznaju bolje od nekadašnjeg šefa Soroseva fonda.