Uspješna poduzetnička priča Maje Sacher iz Daruvara počela je sasvim slučajno.

'Prije nekoliko godina dobila sam na poklon iz Italije pakiranje od tri delikatesna ulja: lješnjak, orah i slatki badem. Znala sam samo da se kao jestivo ulje koristi ulje oraha, a druga dva bila su mi pravo iznenađenje. Ulje badema doživljavala sam kao ulje za kozmetičke svrhe iako je iznimno ukusno, a za lješnjakovo nisam nikad ni čula. Moram priznati da mi se lješnjakovo najviše svidjelo. Već neko vrijeme razmišljala sam o pokretanju proizvodnje, iako sam se zadnjih petnaest godina bavila veletrgovinom, ali u drugom segmentu. Tržište ekoproizvoda u zadnjih petnaest godina na svjetskoj razini jedno je od najbrže rastućih, s porastom od u prosjeku 15 posto godišnje. Po svoj prilici, taj trend će i dalje biti uzlazan, a proizvođači su još uvijek mali. U tom segmentu još uvijek nema velikih kompanija pa je proizvodnja ekoproizvoda dobra prilika za one koji tek počinju', otkriva nam Sacher.

U okolici Daruvara podignuto je oko 500 hektara plantaža lješnjaka, većina u ekouzgoju, pa je to bio i logičan izbor ove poduzetnice. Nakon malog istraživanja Sacher je zaključila kako na hrvatskom tržištu lješnjakovog ulja ni nema, osim u kozmetičke svrhe, a i to je bilo iz uvoza. U Europi je pak sasvim drugačija priča: ima ga u gotovo svim europskim zemljama, osobito u Italiji i Francuskoj, u kojima je to autohtoni proizvod, odakle je i većina brendova. Sacher je u tome vidjela svoju priliku.

'Zamolila sam sve svoje prijatelje koji žive izvan Hrvatske da 'špijuniraju' u prodavaonicama delikatesa ili prodavaonicama zdrave hrane. Rezultat je bio vrlo ohrabrujući, cijene prilično visoke, a na tržištu samo nekoliko brendova', kaže Sacher i dodaje kako joj je tehnologija proizvodnje bila potpuno nepoznata, ali s obzirom na visok udio ulja u lješnjaku (oko 60 posto) i iznimnu kvalitetu domaćeg lješnjaka, vrijedilo je pokušati.

'A i cijena lješnjakovog ulja na europskom tržištu bila je vrlo poticajna', dodaje Sacher.

'Da bih savladala tehnologiju, savjetovala sam se s proizvođačima bučinog ulja, a i s maslinarima. Jako malo informacija o proizvodnji lješnjakovog ulja dostupno je na internetu, ali imala sam sreću da mi je proizvođač preše koju sam nabavila u Njemačkoj na početku pomagao savjetima praktički svakodnevno, sve dok nisam pronašla idealan 'mod'', kaže Sacher.

Nakon pripreme projekta, Sacher ga je prijavila za financiranje iz kreditnih linija koje nudi Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR).

'S obzirom na to da se radi o pokretanju proizvodnog pogona i, što je još važnije, suradnji između uzgajivača i prerađivača na lokalnoj razini, vjerujem da je projekt dobio prednost u ostvarivanju poticajne, subvencionirane kamatne stope i financiran je na taj način u 70-postotnom iznosu', dodaje Sacher.

Ima li u Hrvatskoj drugih proizvođača koji se bave istim biznisom? Sacher kaže da misli da ih ima, ali u manjim brojkama.

'Nisam potpuno sigurna, ali mislim da njihovo ulje nije deklarirano kao jestivo ulje i da nema ekološki certifikat koji dokazuje ekološko porijeklo sirovine', dodaje.

Godišnja proizvodnja u ovom trenutku je oko tri tisuće litara i Sacher putem svoje tvrtke Nowa većinu izvozi u rinfuzi kao kozmetičko ulje jednoj belgijskoj i jednoj njemačkoj kompaniji koje trguju baznim i eteričnim uljima na globalnoj razini.

'Ponosna sam, moram priznati, na to što sam za kratko vrijeme uspjela dostići standardno dobre rezultate na obaveznim kemijskim analizama pa ulje mogu plasirati najvećim svjetskim specijaliziranim trgovcima, čije je ime kupcima garancija visoke kvalitete. U procesu proizvodnje to nije nimalo lako jer postoje neki ključni momenti u kojima se ne smije pogriješiti. No ako nema previše iskustva, ima tehnologije, pa je već neko vrijeme cijeli proces standardiziran i poluautomatski upravljan. Tu osobito mislim na temperaturu prešanja i temperaturu čuvanja ulja, premda je najviša kvaliteta sirovine koju mogu dobiti od hrvatskih uzgajivača lješnjaka sigurno najveće jamstvo kvalitete ulja', priča Sacher.

Kolika je cijena ulja?

'Cijena ulja na veliko ovisi o kretanju cijena na tržištu lješnjaka. Za ulje s ekološkim certifikatom može se dobiti od standardnih 20 eura za litru do 25-30 eura za litru u godinama kada je urod slab, a potražnja za lješnjacima velika, kao što je ova godina. Svi mogu primijetiti koliko je lješnjak poskupio u odnosu na prošlu godinu', pojašnjava Sacher i ističe kako u proizvodnji ulja lješnjaka i drugih orašastih plodova praktički nema otpada. Sve se može iskoristiti.

'Suhi ostatak nakon prešanja melje se u 'brašno' koje je vrlo traženo, posebno među ljudima koji zbog zdravstvenih ili drugih razloga izbjegavaju gluten. Svakako, to brašno i dalje ima okus i miris lješnjaka pa je izvrsno za pripremu kolača. Drugi nusproizvod je lješnjakov 'maslac', fini talog koji ostaje nakon slijeganja, sedimentacije ulja, prije spremanja ulja u tankove. Mogla bih ga možda usporediti s maslacem od kikirikija, a može se dobiti samo kao nusproizvod u proizvodnji ulja u vrlo ograničenoj količini, pa mu je i cijena visoka', pojašnjava poduzetnica iz Daruvara.

'Prošlu godinu smo se intenzivno pripremali za brendiranje gotovog proizvoda, jestivog ulja lješnjaka, i ovu jesen počela je distribucija u Sloveniji i Austriji, a upravo pregovaram i s jednim njemačkim lancem zdrave hrane. Za takve kupce ekološki certifikat je imperativ, ali važno je moći isporučiti relativno velike količine', naglašava Sacher i dodaje kako je njezina proizvodnja već dovoljno velika da se to može jamčiti u svakom trenutku.

Veliki planovi za budućnost

No ova Daruvarčanka ne namjerava stati na proizvodnji ulja lješnjaka. Za budućnost ima velike planove, i to već od sljedeće sezone.

'Namjeravam pokrenuti i proizvodnju ulja oraha i slatkog badema. Što se tiče jestivih ulja, mislim da bih s ova tri zaokružila priču. Žao mi je što u Hrvatskoj još nema distributera jer svaki dan primam po nekoliko poziva ljudi koji se raspituju kako bi došli do ulja, tako da vidim da i u našoj zemlji postoji interes za lješnjakovim uljem. Nemamo mogućnost maloprodaje, pa mi je uvijek žao što moram nekoga razočarati, ali nadam se da će se uskoro naći i na policama nekog hrvatskog trgovca', ističe poduzetnica iz Daruvara.