Nosite li Armanijeve naočale? Okvire vam krasi logo Chanela? Uzdate se samo u kvalitetu Ray-Bana? Iza svih tih imena stoji jedna kompanija – Luxottica. Talijanska korporacija tihi je gigant optičke industrije i mnogi je proglašavaju glavnim krivcem za visoke cijene koje se plaćaju prilikom kupnje naočala.

Možda je najbolje da prvo, čisto kao ilustraciju, nabrojimo sve modne brendove naočala koje proizvodi Luxottica: Alain Mikli, Armani Exchange, Arnette, Brooks Brothers, Burberry, Bvlgari, Chanel, Coach, DKNY, Dolce & Gabbana, Emporio Armani, Giorgio Armani, Michael Kors, Miu Miu, Oakley, Oliver Peoples, Paul Smith, Persol, Polo Ralph Lauren, Prada, Ralph Lauren, Ray-Ban, Starck Eyes, Tiffany & Co., Tory Burch, Valentino, Vogue Eyewear, Versace. I to nije sve.

Uz modne brendove, Luxottica stoji iza desetak maloprodajnih optičkih brendova, kao što su Lenscrafters, Sunglass Hut ili Sears Optical, koji u Europi i nisu toliko poznati, ali na sjevernoameričkom tržištu itekako ih je lako uočiti.

Impresivan portfelj posljedica je dugogodišnjeg poslovnog razvoja koji je započeo 1961. godine, kad je tvrtku osnovao Leonardo Del Vecchio, čovjek koji se danas nalazi na drugom mjestu među najbogatijim Talijanima s procijenjenom imovinom od gotovo 22 milijarde dolara. Jedina bogatija od njega je udovica osnivača konditorske kompanije Ferrero, Maria Franca Fissolo, čije se bogatstvo procjenjuje na više od 30 milijardi dolara.

Još relativno rano u razvoju Del Vecchio je odlučio vertikalno integrirati kompaniju, odnosno pod jednim krovom objedinjavati dizajn, razvoj, proizvodnju i distribuciju te je u prvom dijelu sedamdesetih počeo preuzimati druge tvrtke. U međunarodno širenje Luxottica je krenula s početkom osamdesetih, a krajem tog desetljeća počela je licencno proizvoditi naočale i pod drugim brendovima. Danas joj se tržište širi na 150 država koje pokriva njena veleprodajna distribucijska mreža, a nju dopunjava 9000 maloprodajnih lokacija te tvornice u Italiji, Kini, Brazilu, SAD-u i Indiji.

Zbog dominacije koju ima na tržištu Luxotticu često proglašavaju glavnim krivcem za visoke cijene koje plaćaju kupci u optičkim radnjama. Daleko od toga da je ona jedini proizvođač na svjetskom tržištu, no tržišna struktura i činjenica da kontrolira toliko poznatih brendova i maloprodajnih lanaca stavljaju je u poziciju kompanije koja dirigira cijenu.

Njena joj pozicija tako omogućava da cijene naočala odredi na razini dovoljno visokoj da su ih kupci još uvijek spremni platiti, a praksa pokazuje da optičari nemaju problema s time da prate primjer Luxottice i naplaćuju cijene koje daleko premašuju proizvodne troškove. Mnogo puta se dosad postavilo pitanje kako tako malo plastike ili metala s dva mala komada stakla može stajati dvije ili tri tisuće kuna?

Luxottica iskorištava situaciju koja dijelom podsjeća na tržište lijekova, na kojem su potrošači spremni kupovati proizvode gotovo bez obzira na cijenu i koliko ta cijena odražava stvarne troškove proizvodnje. Naočale su, jednostavno, proizvod koji ljudima omogućuje normalan život. Na tržištu se svako malo javljaju inicijative i nove kompanije koje pokušavaju kupcima prodati naočale po bitno nižim cijenama - po stotinjak ili dvjestotinjak kuna – no niti jedna od takvih inicijativa dosad nije uspjela imalo ugroziti dominaciju Talijana.

Kad bi tržište naočala bilo tržište na kojem vlada jača konkurencija, natjecanje među proizvođačima značilo bi konstantnu inovaciju i prisiljavalo bi cijene naočala da se snize i puno više približe trošku proizvodnje. Tržište kojim vlada Luxottica tako samo prividno daje kupcima mogućnost izbora, no istovremeno na njima masno zarađuje. Nešto slično, no u puno manjoj mjeri, može se vidjeti svakodnevno i na policama običnih trgovina koje nude svoje brendove jer te tzv. trgovačke brendove najčešće proizvode iste one tvornice čiji proizvodi pod njihovim imenom stoje uz proizvode trgovačkih brendova. Čini se da kupac ima izbor, no svi proizvodi dolaze iz iste proizvodnje.

U Luxottici tvrde da nije tako. U reakciji na članak objavljen prije godinu dana na stranicama magazina Forbes kažu da 'ni na koji način' nisu monopolisti. Napominju da od milijardu prodanih pari naočala godišnje Luxottica proizvede manje od deset posto i da iako imaju 'fantastičan portfelj, pogrešno je tvrditi da kontroliramo tržište'.

Financijski podaci pak ne ukazuju na probleme s konkurencijom. U posljednjih desetak godina prihodi Luxottice su porasli s pet milijardi eura u 2007. na nešto više od devet milijardi u 2016. godini. Paralelno tome rasla je i dobit, i to s 490 milijuna na 850 milijuna eura u istom usporednom razdoblju.

Te brojke mogle bi uskoro biti i puno impresivnije. Još prije godinu dana Luxottica je objavila namjeru preuzimanja francuske tvrtke Essilor, jednog od najvećih svjetskih proizvođača optičkih leća. Vrijednost transakcije procjenjuje se na 48 milijardi eura i iako proces sada traje već više od godinu dana, posljednje objavljene informacije govore da bi Europska komisija u idućih mjesec dana trebala odobriti i to spajanje. Niz regulatora s drugih tržišta, poput Australije, Japana, Rusije i Kanade, već je odobrio pripajanje, a zeleno svjetlo očekuje se i od američkih vlasti.

Pripajanje Essilora će Luxottici svakako dati dodatnu snagu na tržištu i ne pojavi li se uskoro kakav dovoljno moćan konkurent, pogled potrošača na niže cijene i dalje će ostati mutan. Čak i ako imaju naočale koje proizvodi talijanski div.