Osamnaest godina – toliko je Krešimir Ižaković predstavnik stanara u osječkoj Stojedinici, kako građani Osijeka zovu jednu od najvećih stambenih zgrada u gradu na Dravi, onu na adresi Sjenjak 101. Posao kojeg većina suvlasnika, i prije stupanja početkom godine na snagu novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, u bilo kojoj zgradi nije željela raditi, a nakon njega još i manje. Iako i sam kaže da je vrijeme za povlačenje i da posao preuzme netko mlađi, jer u Stojedinici ne živi, ali u njoj ima stan, to se još nije dogodilo jer je to obaveza koju nitko ne želi.

Prvi u Hrvatskoj

Ižaković je, kako smo napisali, na toj poziciji skoro dva desetljeća, a to je sasvim dobar povod – kao i zakon koji je na snazi osam mjeseci – da za ljetno štivo ponudimo razgovor s čovjekom koji sebe ne voli gurati u prvi plan, ali je nemoguće ne istaknuti činjenicu kako je zgrada na Sjenjaku dobar primjer kako stvari u praksi mogu funkcionirati. I to iako je riječ o objektu sa 133 stambene jedinice. A tko je ikada živio u zgradi, zna kolika je muka i da se zamijeni obična sijalica, a kamoli napravi nešto veće. Zgrada na Sjenjaku bila je prva u Hrvatskoj koja je još 2017. godine provela projekt energetske obnove uz sufinanciranje državnim sredstvima.

No prije nego što je do toga došlo, Ižaković je već deset godina bio predstavnik stanara – dakle, još od 2007. godine.

'To je funkcija koja traži puno odricanja i, prije svega, vremena, posebno na samom početku dok ne pohvataš sve konce. I sam bih, nakon toliko godina, želio to prepustiti nekom mlađem, ali nitko ne želi. Danas to ne bi mogao ni raditi, zbog svojih poslovnih obaveza, da nije domara i blagajnice koji odrađuju veliki dio posla. S obzirom na to da je zgrada u dobroj financijskoj situaciji, ne bi je volio ostaviti nekome tko bi to mogao zlorabiti. Najteže je na početku bilo steći povjerenje ljudi kada smo kretali s prvim projektima. Nakon toga više nije bilo toliko komplicirano, osim prikupljanja potrebnih potpisa, jer je zgrada velika i treba sve ljude 'pohvatati’', kazao nam je Ižaković.

Istaknuo je da je prijašnji predstavnik stanara bio dobar majstor, ali da sa sredstvima kojima je raspolagao nije mogao napraviti puno.

'To smo promijenili tako da smo promijenili ugovore sa zakupcima koji su na krovu zgrade imali antene. Tu smo prikupili određena inicijalna sredstva i nismo morali podizati iznos pričuve. Ona je danas kod nas zakonski minimum', kazao je Ižaković, dodavši da predstavnik u neku ruku mora biti i menadžer, jer mora znati upravljati financijama.

Bez dilema oko energetske obnove

I dok mnogi dvoje trebaju li raditi energetsku obnovu zgrade i objekte u kojima žive doživljavaju samo kao svoje stanove, a ne cjelokupnu zgradu, na Sjenjaku nisu imali tih dilema.

'Mi smo energetsku obnovu proveli kroz dva odvojena procesa. Oba je sufinancirala država. U prvom procesu smo, u dogovoru s HEP Toplinarstvom – jer se zgrada grije na toplanu – prešli s direktnog sustava grijanja na indirektni. To znači da u direktnom sustavu toplinska energija dolazi iz toplane odmah u radijatore. Mi smo stavili podstanicu. U njoj se događa izmjena toplinske energije, gdje naš sustav dalje napaja zgradu toplinom. Razlika je da sustav HEP Toplinarstva sada završava u podrumu, a prije je išao do radijatora. Trošak za toplinsku energiju sastoji se od dva elementa: angažirane snage i energije. Mi smo ugradnjom podstanice smanjili potrošnju angažirane snage pa je dio fiksnog računa bio niži za oko 30 posto. Za sve to smo angažirali projektanta da nam napravi strojarski projekt', kazao je Ižaković.

Istaknuo je da im HEP Toplinarstvo oko toga nije radio nikakve probleme i da oni to čak potiču.

'U istom tom zahvatu ugradili smo razdjelnike i termoregulacijske ventile. Kroz ugradnju razdjelnika smanjili smo potrošnju toplinske energije za 36 posto. To je energija koja se prije bacala otvaranjem prozora. Ono što se negativno pojavilo u toj priči je da su stanari koji su imali ugrađenu plastičnu stolariju dobili gljivice jer je došlo do tzv. hladnog mosta, budući da nije bilo vanjske izolacije zgrade i nije bilo dovoljnog provjetravanja', istaknuo je naš sugovornik.

S obzirom na to da oko ugradnje razdjelnika od prije deset godina traje rasprava o njihovoj svrsishodnosti, odnosno ima li s njima i termoventilima uštede ili ne ako nije provedena energetska obnova zgrade, Ižaković ne dvoji.

'Uvijek ima. Matematički je nemoguće da njihovom ugradnjom račun na razini zgrade poraste. To se ne može dogoditi. Razdjelnici da – ali samo kao jedan dio mjere – jer uvijek je bolja bilo kakva regulacija nego nikakva', rekao je.

Gljivice kao okidač

Nakon pojave gljivica, pojasnio je, u zgradi su odlučili ići na energetsku obnovu.

'Bili smo prva zgrada u Hrvatskoj koja je to napravila. Krenuli smo šest mjeseci prije drugih jer sam znao da će doći do poskupljenja svih materijala i građevinskih radova', priča nam ovaj diplomirani inženjer elektrotehnike.

Dodao je da u projekt obnove fasade 2017. godine nisu ušli preko noći, nego su se za njega pripremali i štedjeli novac tako da su ulaskom u projekt imali dio novca na računu.

'U prvoj fazi razdjelnike i termoventile sufinancirao je Fond za energetsku učinkovitost, a podstanicu smo financirali iz svojih sredstava. U drugoj fazi energetske obnove projekt je sufinanciran u omjeru 60:40. Imali smo dio novca, a za ostatak smo digli kredit na 15 godina i otplatili ga prošle godine. Ono što je važno istaknuti jest da je tijekom oba projekta, iako to nije jedino što smo radili, visina pričuve bila ista – odnosno zakonski minimum. Ono što su neki eventualno dodatno morali plaćati bila je ugradnja vanjske stolarije u iznosu od 40 posto', naveo je.

Danas, kada je cijela priča zatvorena i kada je jasno da će cijena energije biti samo viša, a nikako niža, jasno je da su na Sjenjaku napravili dobar posao.

'U mom stanu od 70 kvadrata najviši račun zimi je 28 eura', kazao je Ižaković.

Kolika je ušteda u energiji i novcu svjedoče i tablice i grafikoni koji nam je dostavio. Podaci za zgradu u kojoj je predstavnik i sličnu preko puta.

Upitan je li bilo negodovanja kada se išlo u cijelu priču i je li bilo problema oko prikupljanja potpisa u tako velikom objektu, odgovara niječno.

'Nekoliko je razloga zašto ljudi nisu negodovali. Prvi je što nismo dizali iznos pričuve. Drugi je što su mi ljudi vjerovali jer to nisu bili prvi projekti koje smo radili u zgradi. Radili smo zamjenu zajedničke stolarije na zajedničkim dijelovima, sanaciju krova. Ono što je bio problem, a banka je nekoliko puta tražila da prikupim potpise, bilo je pohvatati sve ljude jer je zgrada velika', naveo je.

Na našu opasku da je lako bilo ući u posao kada su imali određene izvore prihoda zbog kojih nisu morali dizati pričuvu, Ižaković je s osmijehom ustvrdio da 'sreću nekad treba izazvati'.

'Dio antena smo imali prije i tu smo podignuli iznose, a neke smo kasnije dodali jer ih na nekim okolnim zgradama iz različitih razloga nisu željeli', pojasnio je.

Novi zakon je neživotan

S početkom godine na snagu je stupio Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. Kako bi suvlasnike upoznao s onim što zakon donosi, Ižaković je priredio videoprezentaciju i planove o radu u zgradi za ovu godinu. Upitan kako gleda na regulativu koja je na snazi osam mjeseci, Ižaković je kazao da ima podijeljena mišljenja.

'Neke stvari su regulirane. Stanarima nije donio neke bitne novine vezane za njihov život, ali je donio puno više posla upravitelju zgrade i predstavniku stanara. Ono što je jasno jest da će zbog toga trošak za jedne i druge morati rasti. Ono što mi najviše smeta je situacija s klima-uređajima i tu je zakon potpuno neživotan. Imamo sada toplinski val i ubuduće će ih biti još više, a sad imamo čovjeka koji je srčani bolesnik i htio bi ugraditi klimu, ali ne može jer nema gdje, osim na fasadu. Naša je zgrada takva da gleda na naselje od 20 tisuća ljudi s jedne strane, a druga gleda na cestu. I sad se s jedne strane klime mogu staviti, a s druge strane ne smiju. To je potpuno neživotno', kazao je Ižaković.

Dodao je da su kada su radili projekt energetske obnove, pripremili pozicije za klima-uređaje i postavili nosače, ali ih sad ljudi ne mogu postaviti.

'Stavili smo i odvode kako ljudima ispod ne bi kapala voda. Dali su oni sada neke smjernice da se mora napraviti novi projekt da se te klime 'obuku', ali sve to traje i poskupljuje cijelu priču', kazao je naš sugovornik.

Smatra da je zakon trebao ostaviti neki rok za prilagodbu, kao što je to učinio s kratkoročnim najmom.

'Oni jesu sada dali neko uputstvo oko klima-uređaja, ali sve to sada traje', istaknuo je.

Govoreći o najmu stanova u zgradama, kazao je kako je evidentno da je problem kupovine stana sve veći problem za mlade ljude, te da je zakonska odredba za one koji se planiraju baviti kratkoročnim najmom, a po kojoj moraju prikupiti potpise susjeda, dobra.

Smatra da bi na zgradu njegovu pa tako i na sve one koje s trebalo staviti fotonapone.

'Zakonska regulativa sada načelno postoji i definirana je dijelom u Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinskoj kogeneraciji, ali ne postoji provedena praksa pa treba netko prvi 'prtiti' put, što traži vrijeme i energiju. Svakako će to biti jedan od budućih projekata koje je potrebno provesti kako bi se račun za električnu energiju dodatno smanjio', zaključio je Ižaković.