Hrvatska je u travnju ove godine postala zemlja kreditor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), pridruživši se skupini od 50-ak zemalja za koje je ta institucija procijenila da imaju snažnu vanjsku poziciju da sudjeluju u financiranju zajmova MMF-a. Hrvatska je u tri desetljeća prošla put od korisnice MMF-ove pomoći do države koja danas pripada skupini zemalja kojoj vjeruje ova agencija Ujedinjenih naroda koja upravo obilježava 80. obljetnicu od početka djelovanja
Međunarodni monetarni fond (MMF) jedna je od ključnih međunarodnih financijskih institucija suvremenog globalnog poretka. Osnovan s ciljem osiguravanja stabilnosti međunarodnog monetarnog sustava, MMF ima središnju ulogu u nadzoru makroekonomskih politika, pružanju financijske pomoći državama u poteškoćama te promicanju međunarodne monetarne suradnje. Unatoč svojoj važnosti, djelovanje MMF-a predmet je brojnih rasprava i kritika, osobito u kontekstu odnosa prema zemljama u razvoju i tranzicijskim gospodarstvima.
vezane vijesti
MMF je osnovan 1944. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o monetarnim i financijskim pitanjima u Bretton Woodsu, u Sjedinjenim Američkim Državama. No, formalno je započeo s radom prosinca 1945. godine, nakon ratifikacije Osnivačkog ugovora. Osnivanje MMF-a bilo je izravno povezano s iskustvima Velike gospodarske krize i monetarne nestabilnosti međuratnog razdoblja, obilježenog devalvacijama valuta, protekcionizmom i slomom međunarodne trgovine.
Stoga je primarni cilj osnivača bio spriječiti ponavljanje takvih poremećaja uspostavom institucije koja bi nadzirala stabilnost deviznih tečajeva i omogućila državama privremenu financijsku potporu u slučaju problema s platnom bilancom.
Prema Osnivačkom ugovoru, MMF ima nekoliko temeljnih ciljeva, uključujući promicanje međunarodne monetarne suradnje, osiguravanje stabilnosti deviznih tečajeva i poticanje uravnoteženog rasta međunarodne trgovine. Uz to, MMF osigurava pružanje privremene financijske pomoći državama s problemima platne bilance i djeluje na smanjenje trajanja i intenziteta ekonomskih kriza.
Kritike zbog sustava glasovanja
MMF je organiziran kao međuvladina institucija u kojoj svaka država članica ima udio koji odražava njezinu relativnu ekonomsku snagu. Kvota pak određuje financijski doprinos države, pravo glasa i iznose sredstava koje država može posuditi. Najviše tijelo MMF-a je Odbor guvernera, u kojem je svaka država članica zastupljena ministrom financija ili guvernerom središnje banke. Operativne odluke donosi Izvršni odbor, dok je na čelu institucije glavni direktor. Valja reći kako je sustav glasovanja često predmet kritika jer daje znatno veći utjecaj razvijenim državama, osobito Sjedinjenim Američkim Državama i državama Europske unije.
Jedna od najpoznatijih aktivnosti MMF-a jest pružanje financijske pomoći državama suočenima s ozbiljnim makroekonomskim neravnotežama. Ta pomoć najčešće dolazi u obliku stand-by aranžmana ili proširenih kreditnih linija, uz strogo definirane uvjete. Ti uvjeti, poznati kao politika uvjetovanosti, sadrže fiskalnu konsolidaciju, reforme poreznog sustava, liberalizaciju tržišta, privatizaciju državnih poduzeća i reformu javne uprave i socijalnih sustava. Cilj takvih mjera jest uspostava makroekonomske stabilnosti, no njihova provedba često ima ozbiljne socijalne posljedice.
Kontroverze zbog inzistiranja na reformama
Uloga MMF-a u zemljama u razvoju osobito je kontroverzna. Kritičari ističu da su programi prilagodbe često dovodili do povećanja nezaposlenosti, smanjenja javne potrošnje na zdravstvo i obrazovanje i rasta socijalnih nejednakosti slabljenja državnog suvereniteta. S druge strane, zagovornici MMF-a tvrde da su reforme nužne za dugoročnu stabilnost i gospodarski rast te da su krize često rezultat unutarnjih strukturnih slabosti, a ne same politike Fonda.
U 21. stoljeću MMF je proširio svoje djelovanje. Tijekom globalne financijske krize 2008. godine, a kasnije i tijekom pandemije bolesti COVID-19, Fond je povećao financijske kapacitete, ublažio uvjete kreditiranja i uveo instrumente hitne pomoći. Time je snažnije naglasio važnost socijalne zaštite, prilagoditi se novim globalnim izazovima, ali i pokušao odgovoriti na dugogodišnje kritike.
Unatoč reformama, MMF ostaje predmet brojnih akademskih i političkih rasprava. Kritičari ukazuju na demokratski deficit u upravljanju i prevelik utjecaj velikih sila, kao i standardizirane politike koje ne uzimaju u obzir specifičnosti pojedinih zemalja te socijalne posljedice mjera štednje. Istodobno, MMF se i dalje smatra nezamjenjivom institucijom u upravljanju globalnim financijskim krizama.
