Svijet financija obiluje nezanimljivim i dosadnim skraćenicama i pojmovima, a jedan od njih je i LIBOR. Izraz je proizašao iz punog imena London Inter-Bank Offered Rate, a radi se o prosječnoj kamatnoj stopi koju je nekolicina velikih londonskih banaka utvrđivala na način da procijeni po kojoj bi si stopi posuđivale novac. Iako na prvi pogled krajnje dosadna, kao i niz drugih postotaka, LIBOR je jedna od najvažnijih kamatnih stopa u svijetu jer se uz nju vežu enormne količine financijskih instrumenata.

>>>Još jedna banka kažnjena zbog LIBOR-a, znate li uopće što je to?

Spomenuta stopa se koristi kao osnovica na temelju koje su utvrđivane kamate, odnosno cijene posudbe novca, u bezbrojnim ugovorima i transakcijama u svijetu financija – od stambenih i potrošačkih kredita, raznih vrijednosnica, pa sve do kompleksnih financijskih instrumenata kojima se trguje između banaka. Procjene vrijednosti financijskih instrumenata koji ovise o LIBOR-u kreću se od 200, pa i do gotovo 400 bilijuna dolara. Dakle 400 tisuća milijardi dolara. Loša je vijest, stoga, da LIBOR-a od 2021. godine neće biti.

Povijest ove kamatne stope seže do šezdesetih godina prošlog stoljeća i neformalne skupine londonskih banaka. No standardizacija i prava primjena krenule su sredinom osamdesetih na inicijativu Udruženja britanskih bankara (BBA, British Bankers' Association) te je od tada dvadesetak velikih međunarodnih banaka s predstavništvima u Londonu redovito dnevno utvrđivalo LIBOR za nekoliko svjetskih valuta poput dolara, jena ili švicarskog franka. Ta bi se prosječna kamatna stopa, za nekoliko ročnosti, onda koristila kao osnova temeljem koje je funkcionirao i dalje funkcionira značajan dio svjetskih financija.

No u razdoblju nakon financijske krize razotkrilo se da je utvrđivanje te kamatne stope daleko od vjerodostojnog. Za procjenu neke ročnosti LIBOR-a koristila se tek nekolicina ostvarenih transakcija i sama je stopa ponekad bila tek nagađanje, umjesto da iza nje leže čvrste brojke. Još gore, otkriveno je da se stopom manipuliralo kako bi banke zarađivale ili sprečavale nemir na tržištima i da povijest manipulacije seže sve do 1991. godine. Nakon što je 2012. otkriven skandal brojne banke su zbog zloupotrebe pozicije kažnjene stotinama milijuna dolara, a neki bankari su čak završili u zatvoru. Brigu oko izračuna od bankarskog udruženja preuzeo je tada britanski regulator financijskih usluga FCA (Financial Conduct Authority), a taj je ured lani najavio da će 2021. godine prestati izračunavati LIBOR.

Adekvatne zamjene zasad nema niti je na vidiku. LIBOR, naravno, nije jedina bitna kamatna stopa u svijetu financija i druge slične stope već postoje, a nama je najpoznatiji i najbliži EURIBOR, referentna stopa za euro koja se računa slično kao i LIBOR te predstavlja prosječnu vrijednost stopa koje dostavlja nešto više od dvadeset europskih i svjetskih banaka. Na tragu otkrivenih manipulacija s LIBOR-om i izrečenih kazni teško je vjerovati da bi banke i dalje pokušavale manipulirati stopom, no karakteristika spomenutih i nekih drugih stopa to je da su one u financijsku svakodnevicu preuzete više iz običaja i da su današnje značenje zaslužile tek svojom popularnošću, a ne nekom bitnom razlikom u kvaliteti.

Velike nacionalne središnje banke također objavljuju i izračunavaju neke važne kamatne stope, no pokušaji da se dobije ona koja bi adekvatno zamijenila LIBOR i izražavala tržišne vrijednosti dosad nisu stigle daleko. Američke Savezne rezerve (Fed, Federal Reserve) počele su računati još jednu skraćenicu, tzv. SOFR (Secured Overnight Financing Rate), koja bi trebala označavati svojevrsni prosjek kamata po kojima se prekonoćno posuđuju dolari, ali ta se stopa zasad ne koristi previše. Europska središnja banka te središnje banke Švicarske, Japana i Britanije također su pristupile izradi svojih referentnih stopa.

Glavni problem s utvrđivanjem neke globalne kamatne stope koja bi služila kao osnova za financijske transakcije i istovremeno bila odraz tržišnih vrijednosti i kretanja sam je opseg posla. Podaci o financijskim transakcijama, od trgovine valutama, preko kreditnih aranžmana, do kupoprodaje državnih ili korporativnih financijskih instrumenata, prikupljaju se na raznim mjestima i ne postoji mehanizam koji bi ih okupio na jednom mjestu, kao niti algoritam koji bi onda na temelju tih vrijednosti dao nekakvu osnovnu, referentnu stopu.

Idućih godina se stoga može očekivati evolucija na financijskim tržištima. Korisnici će se polako micati od LIBOR-a prema drugim referentnim stopama, a one će se i dalje prilagođavati kako bi bolje odražavale tržišnu vrijednost novca – te temeljem toga i kamatnu stopu po kojoj ćemo podizati stambene ili druge kredite. Ne pojavi li se nekakva druga dominantna kamata, a to je teško očekivati jer je i dominacija LIBOR-a bila posljedica desetljeća njegova uobičajenog korištenja, financijska svakodnevica bit će prošarana raznim drugim kamatnim stopama. Takva situacija nije nužno ni loša ni dobra. Kad ne bi postojao primjer LIBOR-a, moglo bi se teoretizirati o tome da manje prominentne stope imaju veću mogućnost za malverzaciju nego neka koja se koristi globalno i u koju su uprte oči cijelog financijskog svijeta. Ovako preostaje jedino nada da će izračun drugih stopa koje će ga zamijeniti biti bolje nadziran i da će one odražavati stvarno stanje na tržištu, a ne pohlepu bankara.