Sve veći broj zrakoplovnih prijevoznika uvodi naplatu predane prtljage, a sve češće i ručne, što izaziva sve veće nezadovoljstvo putnika. Takva praksa, poznata pod nazivom 'junk fees', postala je standard u industriji, a njezini financijski razmjeri privlače pozornost političara i organizacija potrošača. Istodobno, naglo raste prodaja kofera u dimenzijama koje zadovoljavaju pravila za kabinsku prtljagu
Nekada su u cijenu avionske karte bile uključene usluge poput predane prtljage, izbora sjedala i obroka. No pojavom niskotarifnih prijevoznika počelo se dodatno naplaćivati gotovo sve.
'Bilo je to 2006. godine, kada je britanski FlyBe postao ono što se smatra prvom zrakoplovnom kompanijom na svijetu koja je počela naplaćivati predanu prtljagu', navodi Jay Sorensen iz američke konzultantske kuće IdeaWorks. FlyBe je tada naplaćivao dvije funte za unaprijed prijavljeni kofer, odnosno četiri funte ako se nije platilo unaprijed.
Ostale niskotarifne kompanije brzo su slijedile taj primjer, a uskoro su im se pridružili i tradicionalni avioprijevoznici, posebno na kraćim linijama. U SAD-u je American Airlines 2008. godine postao prvi koji je uveo naknadu od 15 dolara za prvi komad prtljage na domaćim letovima, piše BBC.
vezane vijesti
Prihodi rastu, putnici štede
'Osjetili su da moraju nešto poduzeti da bi odgovorili na izazov niskotarifnih kompanija', kaže Sorensen. 'Počeli su shvaćati da je konkurencija vrlo ozbiljna.'
Prema podacima američkih vlasti, samo su američke aviokompanije 2024. godine zaradile 7,27 milijardi dolara od naplate predane prtljage. U 2023. godini ta je brojka iznosila sedam milijardi, a 2019. godine 5,76 milijardi dolara.
Na globalnoj razini prihodi od dodatnih naknada za prtljagu, odabir sjedala, pristup internetu i obroke mogli bi ove godine dosegnuti 145 milijardi dolara, što je 14 posto ukupnih prihoda zrakoplovne industrije, navodi Međunarodno udruženje za zračni promet (IATA).
Potražnja za malim koferima eksplodirala
U želji da izbjegnu dodatne troškove, sve više putnika odlučuje se na putovanja s ručnom prtljagom koja zadovoljava dimenzije što su ih odredile zrakoplovne kompanije. Kirsty Glenn, direktorica britanskog proizvođača kofera Antler, potvrđuje taj trend: 'Bilježimo ogroman porast pretraga na internetu i na našoj stranici.'
Za novi model malog kofera koji su lansirali u travnju kaže: 'Prodaje se nevjerojatno dobro. To potvrđuje trend putovanja samo s ručnom prtljagom.'
Porast interesa za ručnu prtljagu potaknut je i sadržajem na društvenim mrežama. 'Društvene mreže masovno su pogurale ideju da moraš imati torbu koja ulazi u dimenzije ručne prtljage', kaže putopisna novinarka i autorica videa na TikToku, Chelsea Dickenson. Dodaje da su upravo videi u kojima testira kofer i provjerava ulazi li u dozvoljene dimenzije najgledaniji: 'Mogla bih tjednima istraživati veliko putovanje, a takav video neće imati ni približan doseg kao onaj u kojem kupim jeftini kofer i testiram ga na aerodromu.'
Naplata i za ručnu prtljagu
Ryanair, primjerice, besplatno dopušta samo malu torbu koja stane ispod sjedala dok se za veći komad ručne prtljage, onaj koji ide u pretinac iznad glave, naplaćuje najmanje šest funti. Sličnu politiku provode EasyJet, Norwegian Airlines, Transavia, Volotea, Vueling i Wizzair.
To je izazvalo reakcije udruga potrošača. Europska organizacija BEUC prošlog mjeseca podnijela je žalbu Europskoj komisiji, pozivajući se na presudu Suda Europske unije iz 2014. godine, a koja kaže da se 'prijevoz ručne prtljage ne smije uvjetovati dodatnom naplatom pod uvjetom da zadovoljava razumne zahtjeve težine i dimenzija i sigurnosne propise'.
No izraz 'razumni zahtjevi' ostaje pravno nejasan i podložan različitim tumačenjima.
Primjer drugačijeg pristupa
Indijska aviokompanija IndiGo pokazuje da postoji i alternativni poslovni model.
Direktor Pieter Eibers navodi da ne naplaćuju predanu prtljagu: 'Cijela filozofija ovdje je drugačija. Ne želimo duge redove i beskrajne rasprave o težini prtljage na vratima zrakoplova. Toga kod nas nema pa okrenemo naše zrakoplove u 35 minuta.'
