druga strana

Milano kreće u obračun s milijarderima koje su godinama vabili: 'Nikakve koristi od njih'

05.10.2023 u 21:00

Bionic
Reading

Milano, sjedište najvećih talijanskih banaka, među ostalim i UniCredita - vlasnika Zagrebačke banke - postao je meka za milijardere i bankare koji su se nakon Brexita počeli seliti u Europu. Gradski oci su godinama radili na imidžu grada kao poželjnog za superbogate, a to im se sad obija o glavu

Iako bogati stanovnici donose velike porezne prihode i otvaraju radna mjesta, također pridonose višim životnim troškovima i povećavaju jaz između grada i ostatka Italije. Cijene nekretnina u Milanu sada su znatno više nego drugdje u zemlji, a najam stana za trećinu je skuplji nego u Rimu.

Pored bankara, koji su se premjestili u grad zbog Brexita, bogati stranci privučeni su velikodušnim poreznim olakšicama. Gradonačelnik Giuseppe Sala, jedan od arhitekata 'luksuznog' Milana, rekao je da su mjere uspješne u privlačenju novih stanovnika, što je dobro za gospodarstvo grada, ali da postoje problemi koji trebaju biti riješeni.

'Ponekad milijarderi ne žive ideju zajednice', rekao je Sala u intervjuu za Bloomberg. 'Sretni su ovdje. Žive u vrlo živahnom, jednostavnom i malom gradu. Ali mi bismo voljeli vidjeti i dobiti nešto zauzvrat', kaže sad Sala.

Milijardere je u njegov grad privukla jedinstvena stopa poreza na dohodak i velike mogućnosti za umanjenje porezne osnovice koje nudi flat tax. Stanovništvo je poraslo za četiri posto u zadnjih sedam godina i u samom gradu sad živi oko 1,4 milijuna ljudi, ali među njima je velik broj onih koji su za pojmove prosječnog Talijana jako bogati.

Novi stanovnici Milana uglavnom su Talijani koji su prije zbog posla živjeli u inozemstvu, Nijemci, Francuzi te ljudi s Bliskog istoka i iz Južne Amerike. Često su to viši menadžeri koji u Milanu uspostavljaju operacije za poslovanje u cijeloj Italiji i EU ili upravljaju bogatstvima bogatih obitelji.

Stanovništvo grada od milijardera nema puno koristi, a cijene nekretnina skočile 43 posto u zadnjih pet godina, pa je mnogima postalo nemoguće kupiti stan. Usporedbe radi, u Rimu su u istom razdoblju cijene stambenih nekretnina porasle samo devet posto.

Milano Izvor: Profimedia / Autor: Claudio Furlan / LaPresse / Profimedia

Prosječan iznos najma stana u užem gradskom centru iznosi oko 500 eura po kvadratu, a prodaju se po cijenama koje dosežu i do 16.000 eura po kvadratu.

Situacija je slična i u švicarskom Zürichu, u kojem porezne olakšice dovode do naglog preseljenja tvrtki u švicarski financijski centar te do divljanja cijena nekretnina, već sad viših nego u Londonu ili Parizu.

Studenti i radnici su posebno pogođeni poskupljenjima u Milanu i već mjesecima prosvjeduju zbog toga. Od proljeća studenti na milanskim sveučilištima prosvjeduju zbog nedostatka pristupačnog smještaja, postavljajući šatore ispred glavnih kampusa i gradske vijećnice. Kriza se intenzivirala nakon povratka na nastavu završetkom pandemije te zbog inflacije.

'Milan kao 'izložbeni grad' ne koristi studentima i radnicima', rekao je Bloombergu Giacomo Calvi, student koji prosvjeduje ispred Sveučilišta Statale, dodajući da aktivisti traže zakon o ograničenju najamnina.

Rastući troškovi također utječu na komunalne usluge jer je sve teže pronaći kvalificiranu radnu snagu.

Tvrtka za javni prijevoz Azienda Trasporti Milanesi nudi potencijalnim radnicima plaćanje polaganja vozačke dozvole i bonuse od 3000 eura za stanovanje u gradu samo da privuče nove vozače.

'Nejednakosti u Milanu definitivno rastu', rekao je za Bloomberg Luciano Gualzetti, direktor katoličke dobrotvorne organizacije Caritas: 'Prosječni dohodak raste, ali raste i broj tzv. radno siromašnih, ljudi koji plaćom ne mogu pokriti sve troškove.'