Posljedice klimatskih promjena osjećamo gotovo iz mjeseca u mjesec. Oluje, poplave, suše, požari uzrokuju ogromne štete, ali isto tako remete gospodarska kretanja. Primjerice, slabiji urod kakaovca ili kave u tropskim predjelima zbog suše, znatno povećava cijenu čokolade i kave na globalnom tržištu, a time i u trgovinama.

No, 'loše vrijeme' ima i dublje posljedice po gospodarstvo. Naime, ono može uzrokovati krize u pojedinim sektorima, pa i utjecati na razvoj čitave ekonomije jedne zemlje.

'Većina zakonodavaca nije svjesna posljedica, imamo predviđanja za BDP, fiskalne politike i drugo, ali ne i za klimatske promjene i njihove posljedice. OECD radi na okviru za modeliranje klimatskih promjena u makroekonomske projekcije. Trebamo početi misliti kakve će izazove klima potaknuti u ekonomiji. Mi gledamo klimatske promjene u sljedećih pet do 10 godina kako bismo mogli dati mjere u makroekonomiji i fiskalnoj politici, ali gledamo i razvoj zelene tranzicije, od energetike, pa nadalje, kako bismo mogli dati dobre procjene', rekla je Filiz Unsal iz OECD-a na 31. Dubrovačkoj ekonomskoj konferenciji.

OECD svake godine izdaje publikaciju Monitor klimatskih djelovanja, koja pruža uvid pruža uvid u globalne klimatske akcije i napredak prema ciljevima klimatske neutralnosti u 51 zemlji svijeta.

Nedovoljne ambicije dovode do teških gubitaka

Tako pišu da je cijela prošla godina bila za 1,5 stupnjeva u prosjeku toplija od predindustrijske ere. Oboreno je 15 nacionalnih temperaturnih rekorda. To je uzrokovalo sušu u Južnoj Africi već u veljači, rekordne poplave u Kini, ali i u Srednjoj Europi, gdje su po razmjerima štete (18 milijardi eura, op.a.) označeni događajem koji se zbiva jednom u 300 godina.

Kroz stalnu analizu putanje globalnih emisija stakleničkih plinova, porasta prosječne globalne temperature i razvoja mjera za ublažavanje klimatskih promjena te trenutnog statusa postizanja ciljeva nulte neutralnosti, u OECD-u su zaključili da 'trenutne obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. nisu dovoljno ambiciozne da bi se ispunili temperaturni ciljevi Pariškog sporazuma te da bez značajnog proširenja nacionalnih klimatskih akcija zemlje neće moći ispuniti izazov neto nulte emisije'.

No, kako smo rekli, posljedice nisu samo materijalne i političke. Najviše se to vidi na tržištu osiguranja u SAD-u. Postoje predviđanja da bi zbog financijskih gubitaka moglo doći i do problema na tamošnjem tržištu nekretnina, a posljedično do nepriuštivosti najma.

'Osigurani gubici od prirodnih katastrofa diljem svijeta prošle godine iznosili su oko 137 milijardi dolara. Ekonomski gubici procijenjeni su na oko 318 milijardi. Ekonomski gubici prošle godine bili su 23 puta veći od prosječnih 10-godišnjih ekonomskih gubitaka diljem svijeta koji su iznosili oko 254 milijarde dolara. Gubici zbog ograničenja osiguranog jaza porasli su do 150 milijardi u 2023. godini, što je 29 posto više od 10-godišnjeg prosjeka gubitaka od prirodnih katastrofa. Svi trendovi su loši. U SAD-u su gubici zbog ograničenja osiguranog jaza iznosili 110 milijardi dolara. Postoji predviđanje da imamo šanse jedan naprema 10 da ove godine imamo 300 milijardi dolara gubitaka zbog ograničenja osiguranog jaza', rekao je David Jones s kalifornijskog sveučilišta Berkeley, koji je od 2011. do 2018. bio povjerenik za osiguranje kalifornijske vlade.

Osiguravajuće kuće su digle ruke

Osiguravajuće kuće, kaže Jones, reagiraju dvojako - povećanjem cijena ili odbijanjem sklapanja polica osiguranja imovine. Uz to, pala je vrijednost hipoteka, pa je tržište nekretnina u ovom trenutku precijenjeno za 1,4 milijarde dolara.

Jones je na konferenciji spomenuo i prognozu generalnog direktora FED-a Jeromea Powella koji je ustvrdio da će za 10 do 15 godina u Americi, zbog ovog što se trenutno događa, postojati područja gdje će biti nemoguće unajmiti kuću.

'Požari u SAD-u su nanijeli štetu od 225 milijardi dolara, a osigurani gubici su 40-45 milijardi dolara. Dramatična su povećanja cijena osiguranja u Kaliforniji, a ugovori se sklapaju pod strožim uvjetima. To je budućnost osiguranja u SAD-u', ustvrdio je Jones.

Klimatska i cjenovna odgovornost

No, što se tiče klimatskih promjena, Europa je kontinent koji se najviše zagrijava. Barnabas Virag iz Mađarske središnje banke upozorio je da se od 2009. u Europi gubi 40 posto BDP-a samo zbog klimatskih promjena, pri čemu je naglasio problem strukturalnih ekonomskih postavki u pojedinim zemljama, industrije koje ovise o energiji, pri čemu je vrijednost potrošene struje porasla više od vrijednosti europskog BDP-a te nekvalitetnu gradnju.

'Centralne banke su odgovorne za stabilnost cijena. Klimatske promjene mogu izazvati šokove u opskrbi. OECD je predvidio da će inflacija hrane doseći dva posto BDP-a, jer klimatske promjene mogu imati utjecaj na proizvodnju hrane. Moramo uspostaviti pravi okvir za tranziciju, moramo klimatske promjene uglaviti u naše svakodnevne operacije, makroprudencijalne i financijske alate, započeti s obradom podataka te koristiti vlastiti ekološki otisak u toj jednadžbi', rekao je Virag.

Brojne studije su pokazale da se srednjoročni učinci klimatskih promjena ipak mogu reducirati, naglasila je zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke, Sandra Švaljek. To znači da bi europski ciljevi postavljeni do 2030. godine mogli biti dostižni. Kako? Posljednje investicijsko izvješće Europske investicijske banke pokazuje da je utjecaj klimatskih investicija veći ako su primijenjene striktne politike poticanja takvih investicija.

'Dekarbonizacija je dobra strategija, ne samo zbog etičkih, već i ekonomskih razloga. Prvo, troškovi zelenih tehnologija su značajno pali zbog investicija u istraživanje i razvoj te skalarne ekonomije. Ako pogledate cijene vjetrenjača, li-ion baterija i solarnih ploča, sve je pojeftinilo. Ne bismo trebali strahovati da tehnologije dekarbonizacije ne postoje. Neke postoje, neke su u razvoju i postoje tehnologije koje dekarboniziraju djelomično. Već se 50 posto emisija stakleničkih plinova može ukloniti postojećim tehnologijama. Ako usporedimo trošak proizvodnje jednog kilovata struje iz fosilnih goriva, on je veći od proizvodne cijene jednog kilovata iz obnovljivih izvora. Ako znamo da je udio energije u ukupnim troškovima tvrtke oko četiri posto, onda je jasno da je investiranje u dekarbonizaciju dobro za prilagodbu cjenovnim šokovima', naglasila je Švaljek.

Jačanje obnovljivih izvora energije

Naravno, kad se o ovakvoj temi govori u Dubrovniku, onda je dobro pokazati kako stoji Hrvatska. To je u svojoj analizi državnih mjera pomoći za čiste tehnologije učinio Gregor Semeniuk iz Svjetske banke.

Prema toj prezentaciji, Bugarska je najlošija po ekonomskoj snazi, ali je najaktivnija po pitanju subvencija za čiste tehnologije. Hrvatska je poboljšala udio svojih ulaganja u BDP-u, ali se ekonomska aktivnost i dalje oslanja na procesuirane materijale i supkomponente.

Prema Semeniukovoj simulaciji izvoza do 2030. godine, proizvodnja će se u Hrvatskoj bazirati na baterijama za električna vozila, komponentama za vjetroelektrane i stvaranje energije putem elektrolize. Očekuje se kako bi udio zelenih tehnologija u BDP-u dotad trebao nadmašiti tri posto.

'Postoji pet preporuka Europske komisije Hrvatskoj, jedna se odnosi na obnovljive izvore energije, jer traže njihovo brže puštanje u pogon, ne samo zbog zaštite okoliša, već zbog očuvanja konkurentnosti ekonomije i utjecaja na ublažavanja cijena energije', zaključila je Švaljek.