DVA LICA MARINKA MIKULIĆA

'Katolički poslodavac' za kojeg se lijepe afere

  • Autor: L. Filipović
  • Zadnja izmjena 12.09.2011 15:31
  • Objavljeno 12.09.2011 u 15:31
marinko mikulić

marinko mikulić

Izvor: Cropix / Autor: Cropix

Otvarajući u veljači ove godine svoj sportski centar u hercegovačkom mjestu Blidinje, Marinko Mikulić je s posebni razočaranjem, izvještava novinar lokalnog portala, govorio o zbivanjima u Hrvatskoj

Istaknuo je kako su sve vrijednosti stavljene u drugi plan nasuprot materijalnom, a što je sve opet eskaliralo i silnom korupcijom koja je posljednjih mjeseci opet aktualizirala teorije o grijehu struktura.

Samo sedam mjeseci nakon toga, upravo je Mikulić prokazan kao jedan od sudionika u 'grijehu struktura', a nije mu prvi put.

'Nisam dao ni jedne lipe političarima'

Na našu upit kako komentira tvrdnje bivše HDZ-ove blagajnice da je 2005. uplatio 1,3 milijuna kuna u crni fond HDZ-a, Marinko Mikulić je kratko odgovorio: 'Pan nije nikada nikome dao ni jednu lipu u političke svrhe.'

Sada ga bivša HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević spominje kao jednog od izdašnijih donatora crnog fonda vladajuće nam stranke za vrijeme predsjedničkih izbora 2005. godine. Gotovo 1,3 milijuna kuna Mikulić je uplatio ne zbog ljubavi prema HDZ-u već kako bi mu, navodno, Ratko Maček nešto sredio oko poreza.

Od početaka svoje poduzetničke karijere Mikulić upada iz afere u aferu. Njegov uspon povezuje se s pronevjerom novca iseljenika početkom 90-ih.

Više od 100 milijuna eura dijaspora je uplatila na poseban račun u austrijskom Villachu za pomoć i obranu Hrvatske. Skandal je izbio 2002. kada je austrijsko Državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak protiv Hrvoja Šarinića koji je upravljao računom i još nekoliko osoba, među kojima je bio i Marinko Mikulić i brat mu Željko, sumnjajući da je novac završio na privatnim računima.

Istraga je u Hrvatskoj stopirana, navodno na naredbu Ive Sanadera, a otad Mikulića prati glas da je novcem useljenika izgradio svoje poslovno carstvo čiji je najvredniji dio tvornica papira Pan.

Osim papira, Mikulić se bavio ili bavi i nekretninama, voćarstvom, proizvodnjom pelena i izdavaštvom (bio je vlasnik tjednika Fokus). Neke od tih tvrtki stalno posluju na rubu stečaja, a država mu je već nekoliko puta legla na račun zbog neplaćanja poreza.

Za vrijeme koalicijske vlasti, 92 milijuna kuna poreznih dugova prebio je tako da je državi prepustio plantažu jabuka u Borincima. Prije četiri godine Porezna uprava ga 'je stisnula' jer je dugovao 135 milijuna kuna što je riješio, barem je on tako tvrdio, prodajom zemljišta u blizini svoje tvornice u Zagrebu.

Od 2007. Mikulić neumorno prodaje, zalaže i prenosi nekretnine na druga društva tako da ga je teško uhvatiti za glavu i rep. Račun Pan papira već je dulje blokiran, pojedina društva su u stečaju, jer je Mikuliću za vrat sjeo hercegovački poduzetnik Milan Lučić koji ga naganja zbog duga od 3,8 milijuna eura. Usprkos tome, najavljuje preseljenje tvornice u Slatinu te gradnju geotermalne elektrane.

Ali to nije sve, protiv Mikulića je prošle godine zagrebačkoj policiji podnesena kaznena prijava zbog prijetnji smrću. Za svoj život se uplašio Vitomir Kljajić, investitor iz Vetova pored Požege, koji je s Mikulićem u sporu oko prodaje dionica Bilokalnika vrijednih dva i pol milijuna kuna.

Uz burnu karijeru u biznisu, Mikulić stigne voditi i bogat duhovni život. Predsjednik je Socijalne akademije, kako im piše na internetskim stranicama, 'udruge za promicanje kršćanskog socijalnog nauka'. Velik novac donirao je i za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini za što je dobio i javnu pohvalu od biskupa ličko-senjskog Mile Bogovića. Valjda ponesen tim priznanjem, Mikulić se ima običaj predstavljati kao 'katolički poslodavac'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi