Planina Sinaj, poznata i kao Jabal Musa, u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj tradiciji mjesto je gdje je Mojsije primio Deset zapovijedi, a gdje se, prema Bibliji i Kuranu, Bog obratio proroku iz gorućeg grma. Ondje se nalazi i samostan sv. Katarine iz 6. stoljeća, koji vodi Grčka pravoslavna crkva, piše BBC.

To je područje 2002. godine uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske baštine zbog iznimne povezanosti duhovnosti, prirode i ljudskog nasljeđa. No sada je u središtu egipatskog projekta Great Transfiguration, pokrenutog 2021., kojim se planira izgradnja hotela, vila, trgovačkih zona, proširenje zračne luke i čak žičara do vrha planine.

Beduini potisnuti sa svoje zemlje

Samostan i planina stoljećima su bili u bliskoj vezi s lokalnom beduinskom zajednicom Jebeleya, poznatom kao čuvari sv. Katarine. No njihov način života ozbiljno je ugrožen. Kako piše BBC, njihove kuće i ekološki kampovi već su srušeni, često bez naknade, a grobovi su morali biti premješteni zbog gradnje parkirališta.

„Ovo nije razvoj kakav Beduini žele. To je projekt nametnut odozgo, u interesu drugih, a ne lokalne zajednice“, izjavio je britanski putopisac Ben Hoffler, koji godinama radi sa sinajskim plemenima.

Egipatske vlasti tvrde da se beduinska naselja „unaprjeđuju“, no mnogi se boje da će, kao i u slučaju resorta na Crvenom moru, upravo oni biti potisnuti i iz poslovnog i iz životnog prostora.

Sudski spor s Grčkom

Posebnu napetost izazvao je sudski spor između Egipta i Grčke. Egipatski sud je u svibnju presudio da samostan sv. Katarine stoji na državnom zemljištu, dopuštajući mu samo korištenje prostora, ali ne i pravo vlasništva.

Grčki crkveni vrh i političari oštro su reagirali. Poglavar Grčke crkve, arhiepiskop Jeronimos II., upozorio je da se radi o „eksproprijaciji“ i „egzistencijalnoj prijetnji“, dok je dugogodišnji arhimandrit Damianos, nedavno prisiljen odstupiti, presudu opisao kao „težak udarac i sramotu“.

Uključila se i Grčko-pravoslavna patrijaršija u Jeruzalemu, podsjećajući da je samostan zaštićen još pismom proroka Muhameda te da u njemu, uz crkvu, postoji i mala džamija – simbol stoljetnog suživota.

Upozorenja UNESCO-a

UNESCO je još 2023. izrazio zabrinutost i pozvao Egipat da zaustavi gradnju dok se ne procijeni utjecaj na okoliš i ne izradi plan očuvanja. To se do danas nije dogodilo.

Organizacija World Heritage Watch u srpnju je otišla korak dalje i zatražila da se cijelo područje stavi na popis ugrožene svjetske baštine. Kampanja je dobila i kraljevsku dimenziju – britanski kralj Charles, pokrovitelj Zaklade sv. Katarine, nazvao je lokalitet „velikim duhovnim blagom koje treba očuvati za buduće generacije“.

Egipatski plan: turizam kao spas gospodarstva

Egipatska vlada projekt brani kao „dar svijetu“ i način da se poveća broj turista na 30 milijuna godišnje do 2028. Ministar stambenih poslova Sherif el-Sherbiny izjavio je kako će razvoj „očuvati okoliš, vizualni identitet i kulturnu baštinu mjesta“, istodobno osiguravajući smještaj za radnike i nove sadržaje za posjetitelje.

No stvarnost na terenu pokazuje drugačiju sliku: ravnica el-Raha, gdje se prema tradiciji narod Izraela čekao Mojsija, već je prekrivena cestama i gradilištima, a kritičari upozoravaju da se gubi jedinstven prirodni krajolik koji je stoljećima oblikovao duhovnost hodočasnika.

Povijest koja se ponavlja

Egipatske vlasti i ranije su gradile megaprojekte bez konzultacija s lokalnim zajednicama. Već 1980-ih, s pojavom resorta u Sharm el-Sheikhu i drugim odmaralištima Crvenog mora, Beduini su gurnuti u drugi plan, izgubili pristup obali i turističkom biznisu te se osjećali kao građani drugog reda.

„Beduini su bili vodiči i domaćini. Industrijski turizam ih je istisnuo – i iz posla i s njihove zemlje“, rekao je egipatski novinar Mohannad Sabry.