Hrvatske plaće nastavile su rasti i u 2026. godini, no dinamika se osjetno usporila. Nakon razdoblja u kojem su zaposlenici pokušavali nadoknaditi gubitak kupovne moći izazvan visokom inflacijom, danas se rast plaća sve više temelji na kroničnom nedostatku radne snage i promjenama u sustavu plaća u javnom sektoru.
Prosječna neto plaća tijekom posljednjih godinu dana porasla je za približno devet posto. Budući da je inflacija u međuvremenu znatno usporila, većina zaposlenih ostvarila je i stvarni rast kupovne moći. Drugim riječima, plaće nisu rasle samo na papiru – prosječni radnik danas si za svoju plaću može priuštiti nešto više nego prije godinu dana.
vezane vijesti
No, ako promatramo trendove od početka ove godine primjetno je drastično usporavanje. Dok su u 2025. godini plaće realno rasle po stopama od oko 6,0 posto, u proljeće 2026. taj je realni rast drastično splasnuo na tek +2,0 posto u travnju. Prosječna travanjska neto plaća iznosila je 1.552 eura, a iza prosjeka kriju se velike razlike među pojedinim djelatnostima.
Najveći dobitnici i dalje su sektori koji se godinama suočavaju s nedostatkom kvalificiranih radnika. Financijski sektor, građevinarstvo, trgovina te turizam nastavili su povećavati plaće kako bi privukli i zadržali zaposlenike. Posebno je zanimljivo da turizam i ugostiteljstvo, iako još uvijek ne spadaju među najbolje plaćene djelatnosti, bilježe snažan rast primanja upravo zbog sve izraženijeg manjka radne snage.
S druge strane, najmanje koristi od općeg rasta plaća imali su zaposlenici u poljoprivredi, tekstilnoj industriji, proizvodnji odjeće te dijelu radno intenzivne prerađivačke industrije. Plaće su rasle i u tim djelatnostima, ali osjetno sporije od nacionalnog prosjeka, pa se razlika između najbolje i najslabije plaćenih sektora dodatno povećala.
Odnos javnog i privatnog sektora
Dok su poslodavci u privatnom sektoru uglavnom povećavali plaće pod pritiskom tržišta rada, država je tijekom protekle godine provela najveću reformu sustava plaća u javnim i državnim službama u posljednjih nekoliko desetljeća. Novi koeficijenti i povećanje osnovice doveli su u prošloj godini do dvoznamenkastog rasta plaća za velik broj zaposlenih u državnoj upravi, školstvu, zdravstvu i drugim javnim službama. Kod pojedinih zanimanja povećanja su prelazila i dvadeset posto. No, u ovoj godini izostale su značajnije povišice te su realne plaće u većem dijelu državnog sektora u blagom minusu.
Premda su plaće u javnom sektoru još uvijek u prosjeku više, u ovoj godini razlika se smanjuje, a najbolje plaćene djelatnosti iz privatnog sektora (ICT sektor, financijski sektor) opet su preuzele vodeće pozicije na listi. Trend smanjivanja jaza između javnog i privatnog sektora vjerojatno će se nastaviti s obzirom na najavljene mjere proračunske štednje.
S druge strane, hrvatsko tržište rada i dalje obilježava kronični nedostatak zaposlenika. Nezaposlenost je među najnižima u modernoj hrvatskoj povijesti, a broj stranih radnika iz godine u godinu raste. U takvim okolnostima privatni poslodavci će i dalje biti prisiljeni povećavati plaće kako bi zadržali radnike.
Je li sve to održivo?
Istodobno se otvara pitanje može li se sadašnji tempo rasta dugoročno održati. U privatnom sektoru plaće dugoročno mogu rasti samo ako ih prati rast produktivnosti.
Jedno je, međutim, jasno. Hrvatska se posljednjih godina nalazi u razdoblju ubrzanog približavanja plaća prosjeku razvijenijih članica Europske unije. Taj proces još nije dovršen, ali je već sada vidljivo da tržište rada više nije obilježeno obiljem radne snage, nego njezinim nedostatkom. Upravo će taj odnos ponude i potražnje, više nego bilo koja pojedinačna mjera države, i u godinama koje dolaze biti glavni pokretač rasta plaća.
