– Već više od mjesec dana slušamo o stalnom rastu cijena nafte, uz povremene kratke stagnacije ili blage padove. To će trajati do kraja događaja koji su uzrokovali ovaj rast, rekao je Davor Štern u Studiju 4 HTV-a.

Dodaje kako je i sam očekivao još snažniji skok cijena.

– Burze su očito opreznije nego prije, jer se prognoze mijenjaju iz sata u sat. U nekim ranijim razdobljima rast bi bio i znatno veći, ali i ovih 55 posto u mjesec dana je ogroman skok, istaknuo je.

Štern podsjeća da su slični skokovi viđeni i ranije, no upozorava na novu dimenziju ove krize i napominje: "Slične situacije bile su 2022., ali i ranije – 1964., 1973. i 1979. godine. Međutim, ovo je sada drukčije jer nisu pogođeni samo nafta i derivati".

Ugrožene i druge ključne sirovine

– U zemljama Zaljeva proizvode se umjetna gnojiva i aluminij. Velika tvornica aluminija u Bahreinu već je pogođena, a cijena aluminija porasla je oko 40 posto, upozorio je.

Prema njegovim riječima, posljedice se prelijevaju diljem svijeta. To stvara dodatni pritisak i na Europu.

- Globalna energetika funkcionira kao sustav spojenih posuda. Kad na jednom mjestu nestane robe, ona se povlači iz drugih dijelova svijeta. Iako Europa nije bila snažno ovisna o nafti iz Zaljeva, sada se dobavljači preusmjeravaju prema Aziji, gdje su kupci spremni platiti više. To može dovesti do nestašica i viših cijena i u Europi, objasnio je.

Hormuški tjesnac ključna točka krize, Hutisti prijete Crvenome moru

Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko petine svjetske trgovine naftom, ostaje jedna od ključnih točaka globalne nestabilnosti. Iran zbog svog geografskog položaja praktički kontrolira taj prolaz, rekao je Štern.

Upozorava i na moguće dodatno pogoršanje situacije ako bi se problem proširio na Crveno more i Sueski kanal. Poseban rizik predstavljaju i prijetnje jemenskih Hutija, saveznika Irana.

– Hutisti prijete napadima na brodove u tom području. Ako se to dogodi, mogli bismo govoriti o puno većem problemu, pa i ozbiljnoj globalnoj krizi, upozorio je Štern.

Komentirajući najave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućem zauzimanju iranskog izvoznog čvorišta, otoka Kharg, Štern smatra da to ne bi bitno promijenilo ukupnu sliku.

– Ta iranska nafta nije toliko presudna na globalnoj razini. Veća šteta je već napravljena samom krizom, kazao je.

No upozorava na problem nestabilnih političkih odluka i dodaje: "Trump iz dana u dan mijenja stavove – od dopuštanja izvoza do prijetnji zabranama. U praksi, jedino što može jest pokušati zaustavljati tankere na otvorenom moru".

Naplata prolaza kroz Hormuz?

Situaciju dodatno kompliciraju potezi Irana, koji razmatra uvođenje naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac i ograničavanje pristupa određenim brodovima. Štern smatra da bi takav potez bio suprotan međunarodnom pravu.

– Međunarodni plovni putevi moraju biti otvoreni svima. Ako bi se počelo naplaćivati ili zabranjivati prolaz, to bi otvorilo potpuno novo i opasno razdoblje, upozorio je.

Dodaje da bi takva praksa mogla imati domino-efekt i kaže: "Onda bi i druge države mogle početi ograničavati prolaz, primjerice kroz Jadran ili druga mora, što bi dodatno destabiliziralo globalni promet".

LNG se preusmjerava prema Aziji, Europa već osjeća posljedice

Štern upozorava da Europa već trpi posljedice poremećaja na energetskom tržištu. Usporavanje europske ekonomije nije počelo sada, nego još s prestankom kupnje ruske nafte i plina. Europa je tada već počela gubiti utrku, rekao je.

Iako je dio gubitka nadoknađen uvozom ukapljenog plina (LNG), sada dolazi do novih problema. Prema Šternu, sve više LNG-a završava na azijskom tržištu, gdje su kupci spremni platiti višu cijenu.

- Vidjeli smo kako su brodovi koji su krenuli prema Europi skrenuli oko Afrike i otišli prema Dalekom istoku. To bi moglo dovesti do novih problema za Europu. Može doći do poremećaja u opskrbi LNG-jem, a Europa bi tako mogla ostati bez plina koji joj je nužan, upozorio je.

Iako trenutačno nije sezona grijanja, posljedice bi se mogle osjetiti u industriji, smatra.

Energetska tranzicija bez jasnog smjera

Štern upozorava da je teško procijeniti koliko će trebati da se tržište energenata stabilizira nakon završetka krize jer još nisu poznati razmjeri štete u zemljama Zaljeva. Ističe da su raketiranjem pogođene države koje ranije nisu bile izravno uključene u sukob, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Omana i Bahreina, a time i ključni sektori – proizvodnja nafte, LNG-a, umjetnih gnojiva i aluminija.

Upravo će brzina oporavka te industrije odrediti koliko će trajati poremećaji na globalnom tržištu.

Govoreći o Europi, naglašava da ne postoji jedinstvena energetska strategija te da zemlje djeluju neusklađeno, što dodatno povećava ranjivost. Južne države imaju stabilnije dobavne pravce, dok je sjever izloženiji rizicima, a dodatni problem može biti i smanjenje isporuka LNG-a.

Štern ističe da Europa mora ulagati u energetsku neovisnost i obnovljive izvore, ali uz jasnu i usklađenu strategiju, što će, s obzirom na razlike među članicama, biti teško postići.

Hrvatska kao energetski hub za regiju

Štern ističe kako Hrvatska posljednjih godina dobiva sve važniju ulogu u transportu nafte i plina, ponajprije zahvaljujući JANAF-u i LNG terminalu na Krku. Dodaje da, unatoč padu domaće proizvodnje nafte i plina, Hrvatska ima snažnu infrastrukturu.

– Uz JANAF i LNG terminal, tu je i rafinerija u Rijeci, što nam daje dobru osnovu za stabilnu opskrbu, istaknuo je.

Štern smatra da Hrvatska može igrati ključnu ulogu u opskrbi zemalja koje nemaju pristup moru i kaže "Možemo biti važni za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Mađarsku i Slovačku. To su zemlje koje imaju interes da se kod nas razvije energetski hub".

Odbacio je tvrdnje o nedostatnim kapacitetima kazavši: "Praksa pokazuje suprotno – tankeri dolaze u Omišalj, a nafta se transportira dalje prema istoku. Naftovod je u punoj funkciji i može zadovoljiti potrebe šire regije.

Rafinerija Rijeka kao ključni potencijal, Vlada bi trebala imati aktivnu ulogu

Govoreći o rafineriji u Pančevu, Štern ističe kako je pitanje vlasništva i dalje otvoreno.

– Neizvjesno je hoće li doći do prijenosa vlasništva s Gazproma i tko bi ga mogao preuzeti. MOL je zainteresiran, ali ostaje pitanje hoće li do toga doći i kakav će biti stav SAD-a, rekao je.

Posebno naglašava važnost riječke rafinerije i kaže: "Rijeka nema razloga ne raditi punim kapacitetom. Može preraditi oko 4,5 milijuna tona nafte, što je dovoljno za Hrvatsku i dio regije".

No upozorava na ključan problem upravljanja i tvrdi: "Ne bismo smjeli ovisiti o volji Mađarske da se ta rafinerija pokrene u punom kapacitetu, nego bi tu hrvatska Vlada, koja je još uvijek vlasnik 44 posto Ine trebala imati svoju riječ".