Prvi put u povijesti prošle subote poletjeli su astronauti NASA-e s američkog tla u privatnoj, komercijalno izgrađenoj i upravljanoj svemirskoj letjelici Falcon 9 na putu ka Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Poslije nekoliko tjedana provedenih u svemirskom laboratoriju, u kojem će ispitivati uvjete za putovanje na Mars, Robert Behnken i Douglas Hurley vraćaju se na Zemlju kapsulom Blue Dragon, a koja ih čeka u orbiti.

Prateći euforično Falcon 9 kako nestaje u plavetnilu, Amerikanci su nakon crnih brojki od 100.000 preminulih i 40 milijuna nezaposlenih građana zbog Covida-19 te najgorih nemira u zadnjih pola stoljeća na ulicama američkih gradova konačno imali razloga za malo slavlja. Poslije devet godina to je prvi put da njihovi astronauti ne putuju iznajmljenim ruskim raketama Sojuz, što nije nevažno nakon učestalih čarki na relaciji Kremlj – Washington i u vrijeme politike 'svoj na svome', to jest 'američki astronaut u američkoj raketi s američkog tla'.

Naravno, posebno je euforičan Elon Musk, financijer i konstruktor rakete izrađene u kompaniji SpaceX, a koju je milijarder osnovao s ciljem smanjenja troškova svemirskog prijevoza, čime bi se lakše omogućila kolonizacija Marsa. No Muskov prijelomni uspjeh nije samo pobjeda jednog milijardera i jedne kompanije, nego je to vrhunac nekoliko decenija dugog nastojanja da se svemir pretvori u novu granicu privatnog poduzetništva, piše magazin Forbes pa značajno najavljuje:

'Ulazimo u novu eru 'svemirskog kapitalizma'. To je mali korak za čovjeka, ali velik skok za komercijalnu svemirsku industriju u kojoj su uz Elona Muska najžešći takmaci milijarder Richard Branson i najbogatiji čovjek na svijetu Jeff Bezos. Musk ima SpaceX, Branson Virgin Orbit, Bezos Blue Origin, svi zajedno zapošljavaju oko 12.000 stručnjaka. Muskova ideja o kolonizaciji Marsa je najsmjelija, dok je Bezos malo prizemniji sa svemirskim turizmom za superbogate, Branson također s programom usluga lansiranja malih satelita i turističkih letova.

Musk inače proizvodi električne automobile, Branson ima avioflotu te je jedino car e-trgovine Bezos uletio u svemirski biznis bez letačke ili vozačke dozvole. U vrijeme korone to se pokazalo najvećom prednosti. Težak 147 milijardi dolara, pandemija ga je učinila još bogatijim, dok je ostalu dvojicu oprala ekonomska kriza. Branson je od britanske vlade bezuspješno tražio pomoć za spašavanje aviokompanije Virgin Atlantic, čija je vrijednost dionica s 37 pala na 15 dolara, a Elon Musk je ovih dana morao za šest posto sniziti cijenu električnih automobila na sjevernoameričkom i kineskom tržištu, nazivajući mjere za zaustavljanje korone 'fašističkima'.

Nezasitan poriv za time da bude prvi od prvih pokazao je Bezos. Uoči trijumfa Muskova Falcona 9, Bezosov Blue Origin u travnju je krenuo u pripreme za probno lansiranje rakete New Shepard, zbog čega se velik dio zaposlenika iz sjedišta u Kentu, u državi Washington, trebao preseliti u teksaški Van Horn, u kojem mu se nalazi baza za pokusna lansiranja. Iako je bilo najgore vrijeme pandemije Covida-19, firma nije uzela u obzir činjenicu da mjestašce s 2000 stanovnika nema zdravstvenu infrastrukturu u slučaju većeg broja zaraženih. Dok su ostale firme u to doba u Washingtonu morale zaključati bravu, Blue Origin je normalno radio, a pri ulazu u Teksas njegovi zaposlenici nisu morali ostajati u dvotjednoj karanteni, kao ostali posjetitelji iz država zahvaćenih koronom, u što se Washington također ubrajao.

Pola stoljeća prije Muskova uspjeha program Apolla nije bio prekretnički samo zbog tehnologije i znanosti. Bila je to riječ o trijumfu kapitalizma nad komunizmom. Doduše, Apollo jesu izgradile stotine privatnih tvrtki, ali njegov razvoj te smjer određivala je savezna vlada, potrošivši u današnjim mjerilima 152 milijarde dolara za prve korake na Mjesecu Neila Armstronga. Svemir je u osamdesetima bio ekskluzivna domena Velike Vlade, piše Forbes.

Kada se hladni rat 1991. ohladio, poduzetničke mogućnosti konačno su se počele ostvarivati, ali - unutar bivšeg Sovjetskog Saveza. Rusija, a ne Sjedinjene Države, učinila je prve korake u komercijalnim uslugama u svemiru, jednostavno zato što su uslijed ekonomskog kolapsa privatizirali najveće nacionalne brendove, od Aeroflota i Boljšoja do svemirske industrije. Njihove svemirske tvrtke gradile su solidne, izdržljive rakete po povoljnim cijenama, nudeći ih drugima, od Japana do SAD-a. Časopisi The National i ArsTechnica.com izračunali su da je kupnja mjesta u Sojuzu koštala američke porezne obveznike blizu četiri milijarde dolara godišnje, 90 milijuna po sjedištu, nazivajući to 'najskupljom putnom kartom na svijetu'.

Za to vrijeme u SAD-u su nicale male svemirske kompanije, ali redom su propadale zbog kreatora politika i nemogućnosti nadmetanja sa subvencioniranom zrakoplovnom industrijom. Ključan dio Muskove rane strategije stoga je bilo pridobivanje vlade, ionako najvećeg kupca, te je SpaceX s NASA-om 2006. sklopio ugovor za prvih 278 milijuna dolara u razvoju Falcona 9.

To je ohrabrilo i druge te je tvrtka NanoRacks 2010. na Međunarodnoj svemirskoj postaji postavila istraživačku platformu za iznajmljivanje, pružajući klijentima mogućnost eksperimentiranja u svemiru. SpaceX je počeo pružati usluge lansiranja komercijalnim klijentima poput telekomunikacijskih kompanija ili Planeta, tvrtke za istraživanja nalazišta nafte i plina, po drastično nižim cijenama od konkurencije. Godine 2009. u 530 svemirskih kompanija bilo je investirano više od 30 milijardi dolara, a NASA često nije mogla zadržati stručnjake koji su prelazili privatnicima.

No neki u svijetu Muskov su uspjeh dočekali prilično nazubljeno, jer događa se u trenucima u kojima Međunarodna organizacija rada (ILO) sipa brojke od 305 milijuna radnika koji bi u drugom tromjesečju 2020. mogli ostati bez posla, dok su milijarderi postali bogatiji za 225 milijardi dolara. Britanski Guardian stoga pita kakvu nadu u bolje sutra pruža ispaljena privatna raketa kada ne možete staviti hranu na stol, a Bezos ukida zdravstveno osiguranje za 2000 zaposlenika te istodobno testira svemirsku letjelicu namijenjenu superbogatima, željnima uzbuđenja u bestežinskom stanju.

Guardianova komentatorica Arwa Mahdawi ne poriče važnost čovjekova razumijevanja svemira, ali tvrdi da ljudi poput Elona Muska, Richarda Bransona i Jeffa Bezosa rade to poglavito zbog komercijalnih interesa i bildanja vlastitog ega te zlurado zaključuje: 'Oni misle da su gospodari svemira. Zemlja za njihov ego nije dovoljna.'