Stižu hladna jutra, a mnogi vozači već razmišljaju o zimskim gumama, akumulatoru i zaleđenim staklima. No postoji jedna stvar ispod poklopca motora koju većina gotovo nikada ne provjerava. Uvjereni su da je dovoljno imati antifriz u automobilu i da je motor time zaštićen od smrzavanja, čak i kada temperature padnu na -30 °C. Ali što ako je stvarna zaštita samo do -10 °C? To se ne može utvrditi pogledom u ekspanzijsku posudu, no postoji jednostavan uređaj koji u nekoliko minuta može otkriti koliko je rashladna tekućina doista otporna na smrzavanje.
Antifriz je jedna od najvažnijih tekućina u automobilu, iako mu vozači često posvećuju pozornost tek kada se pojavi problem. Njegova je zadaća tijekom cijele godine pomagati u održavanju odgovarajuće radne temperature motora, a zimi sprječavati smrzavanje rashladne tekućine.
Osim zaštite od niskih temperatura, odgovarajuća rashladna tekućina sadrži i aditive koji štite metalne dijelove rashladnog sustava od korozije i stvaranja naslaga.
No postoji važan detalj koji mnogi vlasnici automobila ne znaju. Činjenica da u ekspanzijskoj posudi vidite obojenu tekućinu ne govori vam gotovo ništa o tome do koje je temperature motor zaštićen.
Antifriz ne mora značiti zaštitu do -30 °C
Na ambalaži antifriza često su istaknute vrlo niske temperature, poput -30, -35 ili -40 °C. No stvarna zaštita ovisi o sastavu proizvoda i omjeru antifriza i vode u rashladnom sustavu.
Mnogi antifrizi prodaju se kao koncentrati koji se prije uporabe moraju razrijediti vodom u omjeru koji propisuje proizvođač. To je potpuno normalan postupak, a ne znak lošeg održavanja.
Problem nastaje ako se doda previše vode ili ako se rashladni sustav tijekom godina više puta nadopunjava običnom vodom, bez provjere koncentracije.
U takvim slučajevima zaštita od smrzavanja može biti znatno slabija nego što vlasnik očekuje.
Primjerice, prema podacima proizvođača rashladnih tekućina Fuchs, kod određenih antifriza na bazi etilen-glikola mješavina s 50 posto koncentrata može pružati zaštitu do približno -42 °C, dok mješavina s 30 posto koncentrata štiti do približno -17 °C.
Točne vrijednosti ovise o formulaciji proizvoda, pa navedeni primjeri nisu univerzalno pravilo za sve vrste antifriza.
No jasno pokazuju koliko je važan pravilan omjer.
Ako je rashladna tekućina previše razrijeđena, vozač može biti uvjeren da je automobil spreman za ozbiljnu zimu, iako je stvarna zaštita mnogo slabija.
Mali uređaj pokazuje do koje ste temperature zaštićeni
Dobra je vijest da provjera ne mora biti složena ni dugotrajna.
Za mjerenje koncentracije antifriza koristi se uređaj koji se naziva refraktometar. Riječ je o jednostavnom instrumentu koji na temelju loma svjetlosti procjenjuje udio glikola u rashladnoj tekućini, a zatim na odgovarajućoj ljestvici pokazuje približnu temperaturu zaštite od smrzavanja.
Za mjerenje je potrebna tek mala količina rashladne tekućine. Uzorak se stavlja na mjernu površinu refraktometra, nakon čega se očitava rezultat.
Postoje i jednostavniji mjerači antifriza koji rade na načelu gustoće tekućine, ali njihova točnost može ovisiti o temperaturi uzorka i vrsti rashladne tekućine.
Takvu provjeru moguće je zatražiti u autoservisu, a mjerači su dostupni i vozačima koji žele samostalno provjeriti stanje rashladnog sustava.
Pritom je iznimno važno poštovati sigurnosna pravila. Čep ekspanzijske posude ne smije se otvarati dok je motor vruć jer rashladni sustav može biti pod tlakom, a vruća tekućina može izazvati ozbiljne opekline.
Provjeru zato treba obavljati tek kada se motor potpuno ohladi.
Što ako mjerač pokaže zaštitu samo do -10 °C?
Ako mjerenje pokaže da rashladna tekućina pruža znatno slabiju zaštitu od očekivane, to je upozorenje koje ne treba zanemariti.
Pri dovoljno niskim temperaturama tekućina može početi stvarati kristale leda, što može otežati njezino normalno kruženje kroz sustav. Ako dođe do ozbiljnog smrzavanja i širenja leda, mogu nastati oštećenja hladnjaka, crijeva, vodene pumpe, pa u najtežim slučajevima i dijelova motora.
No rješenje nije jednostavno dolijevanje što veće količine koncentriranog antifriza.
Prije svega treba provjeriti koju specifikaciju rashladne tekućine propisuje proizvođač automobila. Različite vrste antifriza ne treba miješati samo na temelju njihove boje jer boja nije pouzdan pokazatelj kemijskog sastava.
Ako je koncentracija preniska, servis može prilagoditi omjer ili, prema potrebi, zamijeniti rashladnu tekućinu.
Važno je znati i da prevelika koncentracija antifriza nije poželjna. Neodgovarajući omjer može pogoršati prijenos topline, a kod nekih formulacija dodatno povećavanje udjela koncentrata više ne poboljšava zaštitu od smrzavanja.
Postoji još jedan detalj. Čak i ako mjerač pokaže dobru zaštitu od smrzavanja, to ne znači da je rashladna tekućina u savršenom stanju.
Refraktometar može pomoći u procjeni koncentracije glikola, ali ne pokazuje nužno koliko su učinkoviti aditivi koji štite sustav od korozije. Zato je važno pridržavati se i servisnih intervala koje propisuje proizvođač automobila.
Prije prvih ozbiljnijih minusa zato vrijedi provjeriti ne samo imate li antifriz, nego i koliko je on zapravo učinkovit.
Jer između uvjerenja da ste zaštićeni na -30 °C i stvarne zaštite koja završava već na -10 °C može biti golema razlika - a u najgorem slučaju i vrlo skup popravak.