Slučaj se dogodio u Splitu, a detalji su danas dostupni u pravomoćnoj presudi Općinskog prekršajnog suda u Splitu. Vozač je 15. svibnja 2023. parkirao automobil na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom, ali na vjetrobranskom staklu nije imao istaknut znak pristupačnosti. Sud ga je u svibnju ove godine proglasio krivim i izrekao mu 90 eura kazne te dodatnih 30 eura troškova postupka.

Još je zanimljivije njegovo objašnjenje.

Imao je znak, ali ga je ostavio u pretincu

Vozač tijekom postupka nije poricao da je parkirao na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom. Međutim, tvrdio je da inače posjeduje znak pristupačnosti, odnosno da ima pravo koristiti takvo parkirno mjesto.

Problem je bio u tome što ga tog dana nije istaknuo.

U svojoj obrani objasnio je da znak inače drži u pretincu automobila kako ga sunce ne bi uništilo. Nakon što je vozilo odvezeno paukom, platio je kaznu i uložio prigovor na prekršajni nalog.

No sud nije prihvatio njegovo objašnjenje kao razlog koji bi uklonio odgovornost.

U presudi se navodi da je nesporno kako znak pristupačnosti nije bio istaknut na vozilu. Sud je pritom utvrdio da je vozač time počinio prekršaj jer je automobil ostavio na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom bez propisno istaknutog znaka.

Pravilo je jednostavno, ali detalj mnogi zanemaruju

Znak pristupačnosti nije nešto što samo trebate posjedovati i po potrebi pokazati policiji ili prometnom redaru.

Pravilnik o znaku pristupačnosti propisuje način njegova korištenja, a znak mora biti istaknut tako da je vidljiv kroz prednje vjetrobransko staklo. Upravo je taj detalj bio presudan u ovom slučaju.

Drugim riječima, imati pravo na korištenje rezerviranog parkirnog mjesta i dokazati to pravo na samom vozilu nisu potpuno ista stvar.

Sud je u ovom predmetu posebno naglasio da je optuženi znak posjedovao, ali ga nije istaknuo na propisanom mjestu. Zbog toga mu je izrečena zakonom propisana kazna od 90 eura.

To je upravo ona situacija u kojoj vozač može pomisliti da je napravio nešto sasvim bezazleno - 'Pa imam znak, samo ga danas nisam stavio' - ali zakon i praksa ne gledaju stvar baš tako.

Još jedan slučaj pokazuje da nije uvijek isto

Zanimljivo je da postoji i vrlo svježa odluka istog suda u drugom predmetu u kojem je ishod bio potpuno drukčiji.

U jednom predmetu iz svibnja 2026. muškarac je također imao važeći znak pristupačnosti, ali ga nije imao istaknutog na automobilu. Sud ga je oslobodio jer je ocijenio da samo propuštanje isticanja znaka u tom konkretnom slučaju nije predstavljalo dovoljno za utvrđenje prekršaja.

U još jednom predmetu iz 2026. sud je zaključio da je posjedovanje važećeg znaka, uz okolnosti konkretnog slučaja, dovelo do toga da se djelo smatra beznačajnim te je okrivljenik oslobođen.

To je važno jer pokazuje da sudska praksa nije potpuno automatska.

Ali za vozača je najpametnije ne računati na povoljan ishod nakon što problem već nastane.

Najsigurnije je ono što zakon traži

Osoba koja ima pravo koristiti parkirno mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom trebala bi znak pristupačnosti uvijek propisno istaknuti u vozilu.

U ovom konkretnom slučaju vozač je znak imao, ali ga je držao u pretincu kako bi ga zaštitio od sunca. To mu nije pomoglo kada je prometno redarstvo fotografiralo automobil i utvrdilo da znak nije vidljivo istaknut.

Sud je uz to uzeo u obzir i da je vozač već bio prekršajno osuđivan, što je naveo kao otegotnu okolnost prilikom određivanja kazne.

Na kraju je račun izgledao ovako: 90 eura kazne i još 30 eura troškova postupka.

I upravo je to poruka koju vrijedi zapamtiti.

Nije dovoljno imati pravo na rezervirano mjesto - potrebno je koristiti to pravo na način koji je propisao zakon.

Jedan mali previd može vas od parkiranja koje smijete koristiti odvesti ravno do prekršajnog suda.