''Ono što možete očekivati od Lockheed Martina jesu kontinuirana značajna ulaganja u unapređenje razvoja tehnologije i proizvodnja provjerenih glavnih sustava naoružanja u sve većim razmjerima. Proizvodi naše tvrtke još su se jednom pokazali ključnima u najzahtjevnijim misijama američke vojske'', kazao je prilikom predstavljanja ovogodišnjeg tvrtkinog poslovnog tvrtkinog plana njezin izvršni direktor tvrtke Jim Taiclet.

Pritom je istaknuo da su u nedavnoj operaciji američke vojske u Venezueli, nazvanoj Apsolutna odlučnost, sudjelovali borbeni avioni F-35 i F-22, helikopteri Black Hawk i Lockheed Martinovi stealth dronovi RQ-170 Sentinel. To je, kako je naglasio, a objavio portal The War Zone, ''pomoglo u osiguravanju uspjeha misije, istovremeno sigurno vraćajući pripadnike naših oružanih snaga kući''.

Nakon završetka operacije 3. siječnja ove godine, pojavila se video snimka koja prikazuje najmanje jedan RQ-170 kako stiže u pomorsku bazu Roosevelt Roads u Portoriku, glavno središte za zrakoplove korištene u akciji u Venezueli. Američka vojska naknadno je potvrdila kako su u operaciji sudjelovali F-35, F-22 i Black Hawkovi, dok je korištenje Sentinela izostavljeno s popisa korištenog inventara. Međutim, u međuvremenu je procurila još jedna snimka koja prikazuje pripadnika američkog 432. krila, za koje se pouzdano zna da koristi Sentinele, ali je ta fotografija naknadno izbrisana s društvenih mreža.

Pad u Iranu koji je promijenio globalnu ravnotežu moći

Premda je točna uloga RQ-170 u nedavnoj operaciji u Venezueli nejasna, analitičari ocjenjuju da je Sentinel korišten za dugotrajno diskretno praćenje Madurovih kretanja i utvrđivanja njegovih životnih obrazaca, ali i procjenu snaga koje su ga čuvale. Stručnjaci smatraju da su Sentineli pružili neophodan izvor informacija u stvarnom vremenu, uključujući i pomoć u uočavanju prijetnji koje bi se mogle neočekivano pojaviti. Uz to, vjeruju i da su RQ-170 nadzirali venezuelanske vojne baze i druga mjesta označena kao ciljeve tijekom noćne operacije hvatanja Madura. kao i procjene nakon napada.

Analitičari ističu kako sudjelovanje Sentinela u nedavnoj operaciji u Venezueli doprinosi još uvijek relativno ograničenim javno dostupnim informacijama oko korištenja ovih dronova tijekom proteklih godina. Američke Zračne snage (USAF) službeno su priznale postojanje Sentinela tek 2009. godine, dvije godine nakon što je prvi put uočeni u Afganistanu, gdje je dobio nadimak 'zvijer Kandahara'.

Prema nekim izvorima, RQ-170su korišteni za praćenje iranskog nuklearnog programa, što je dospjelo u javnost nakon što je jedan Sentinel pao u toj zemlji 2011. godine, a to je bio veliki obavještajni gubitak. Vjeruje se i da su Sentineli odigrali značajnu ulogu u napadima na iranska nuklearna postrojenja u sklopu prošlogodišnje operacije Midnight Hammer, gdje su mogli pružiti izravnu pokrivenost i obavještajne podatke za procjene štete od bombi nakon misije.

Taj incident imao je dalekosežne posljedice. S jedne strane, otvorio je rasprave o ranjivosti bespilotnih sustava na kibernetičke i elektroničke napade. S druge strane, omogućio je Iranu, a potencijalno i njegovim saveznicima, uvid u američke stealth tehnologije, što je imalo implikacije na globalnu ravnotežu tehnološke moći.

Projekt slavnog aeronautičkog laboratorija

Smatra se da su Sentineli nadzirali i kompleks osnivača Al-Kaide Osame bin Ladena u Pakistanu i pridonijeli u pripremi racije koja je dovela do njegove smrti 2011. godine. Pojedini izvore navode da su RQ-170 sudjelovali u špijunaži Sjeverne Koreje, a postoji mogućnost i da su djelovali u crnomorskoj regiji, prikupljajući podatke o ruskim snagama na Krimu. Analitičke procjene ukazuju da su Sentineli polijetali u misije u Ukrajini iz baze Sigonella na Siciliji.

Iza Sentinela stoji Lockheed Martinov napredni razvojni odjel Skunk Works, poznat po projektima poput aviona U-2 i F-117. Program je nastao početkom 2000-ih kao odgovor na potrebu USAF-a za platformom sposobnom zamijeniti ili nadopuniti pilotirane izviđačke letjelice u okruženjima s jakom protuzračnom obranom. Radi se o podzvučnoj letjelici dizajniranoj prema konfiguraciji tzv. letećeg krila, što smanjuje radarski odraz i infracrveni potpis, a smatra se da koristi kombinaciju radarskih senzora s aktivnim elektroničkim skeniranjem (AESA) te čitav niz sofisticirane opreme za elektroničko izviđanje.

Za razliku od naoružanih dronova poput MQ-9 Reaper, Sentinel nema ofenzivnu ulogu. Njegova primarna zadaća je strateško izviđanje, nadzor i prikupljanje signala (ISR). Posebna vrijednost sustava leži u sposobnosti dugotrajnog boravka u zračnom prostoru bez otkrivanja, što ga čini pogodnim za nadzor strateški važne infrastrukture poput nuklearnih postrojenja, vojnih baza i komunikacijskih mreža protivnika.

Prema ocjenama stručnjaka, RQ-170 simbolizira prijelaz suvremenog ratovanja prema bespilotnim, mrežno povezanim i visoko automatiziranim sustavima. Uporaba Sentinela u regijama poput Bliskog istoka, jugoistočne Azije, a odnedavno Europe i Južne Amerike, ukazuje na ključnu ulogu dronova u suvremenoj obavještajnoj doktrini, osobito u kontekstu nadzora država s ograničenim diplomatskim pristupom. Istodobno, Sentinel je potaknuo ubrzani razvoj protudronskih tehnologija i vlastitih stealth dronova u državama poput Kine, Rusija i Irana, čime je pridonio globalnoj utrci u razvoju bespilotnih sustava nove generacije.