Novo istraživanje Tehničkog sveučilišta u Münchenu (TUM) i Sveučilišta Tulane pokazuje da stanovnici gusto naseljenih obalnih područja bilježe prosječan relativni porast razine mora od oko šest milimetara godišnje. To je gotovo triput više od globalnog prosjeka za obale, koji iznosi 2,1 milimetar, te gotovo dvostruko više od klimatski uvjetovanog rasta razine mora od približno 3,15 milimetara godišnje.

Glavni razlog te razlike jest slijeganje tla, odnosno postupno potonuće površine na kojoj se nalaze obalni gradovi i naselja, prenosi Science Daily.

Zašto obalni gradovi tonu?

Više od pola milijarde ljudi živi u niskim obalnim područjima, a istraživači upozoravaju da porast razine mora koji stanovništvo stvarno osjeća ne ovisi samo o oceanu nego i o pomicanju kopna.

Među glavnim uzrocima slijeganja tla su prekomjerno crpljenje podzemnih voda, eksploatacija nafte i plina, zbijanje mladih sedimenata u riječnim deltama te težina urbanih područja. Tome pridonose i prirodni procesi, poput tektonskih pomicanja i promjena Zemljine kore.

‘Želimo li razumjeti porast razine mora uz obale i učinkovito na njega odgovoriti, ne smijemo promatrati samo ocean nego i kopno. Osobito u gusto naseljenim obalnim područjima ljudske aktivnosti uzrokuju snažnije slijeganje tla, često zbog prekomjernog crpljenja vode i resursa koji su prije stabilizirali podzemlje. Sama težina gradova, zajedno s dugotrajnim geološkim procesima, može dodatno pojačati slijeganje. Time znatno povećavamo posljedice klimatski uvjetovanog rasta razine mora’, rekao je dr. Julius Oelsmann, glavni autor studije i istraživač na DGFI-TUM-u.

Gradovi koji tonu posebno brzo

Među zemljama s najvećim relativnim porastom razine mora su Tajland, Bangladeš, Nigerija, Egipat, Kina i Indonezija, gdje se prosjek za obalna područja kreće između sedam i deset milimetara godišnje. Povišene stope bilježe i SAD, Nizozemska i Italija, s prosjekom od oko četiri do pet milimetara.

Pojedini veliki gradovi posebno se izdvajaju. Jakarta prosječno tone 13,7 milimetara godišnje, Tianjin 13,5, Bangkok 8,5, Lagos 6,7, a Aleksandrija četiri milimetra. A razlike mogu biti velike čak i unutar istoga grada. U pojedinim dijelovima Jakarte tlo se spušta čak 42 milimetra godišnje, dok se druga područja istodobno uzdižu.

Suprotan proces odvija se u dijelovima Švedske i Finske. Tlo se ondje zbog postglacijalnog izdizanja nakon posljednjeg ledenog doba još uvijek podiže brže nego razina mora, pa ona u odnosu na kopno zapravo pada.

Problem se može ublažiti

Iako na prirodne uzroke slijeganja nije moguće utjecati, crpljenje podzemnih voda može se regulirati. ‘U mnogim velikim obalnim gradovima crpljenje podzemnih voda jedan je od glavnih uzroka slijeganja tla. To znači da lokalne političke odluke i upravljanje vodnim resursima mogu donijeti znatnu promjenu.

Bolje upravljanje podzemnim vodama, stroži nadzor crpljenja ili ciljano obnavljanje vodonosnika mogu barem usporiti slijeganje, a u nekim ga slučajevima gotovo potpuno zaustaviti’, rekao je Florian Seitz, profesor geodetske geodinamike i ravnatelj DGFI-TUM-a.

Tokio pokazuje da takve mjere mogu djelovati. Japanska prijestolnica svojedobno je tonula više od deset centimetara godišnje, a na najpogođenijim lokacijama čak oko 24 centimetra. Državne mjere i razvoj alternativnih izvora vode poslije su znatno smanjili stopu slijeganja.

Slične mjere uvedene su i u području Harris-Galveston u Teksasu, gdje je intenzivno crpljenje podzemnih voda bilo glavni uzrok tonjenja tla. Ondje je 1975. osnovano posebno tijelo za regulaciju crpljenja, poticanje alternativnih izvora i racionalnije upravljanje vodom.