U Upravi za medicinske poslove Ministarstva zdravstva svoju nesklonost postavljanju automata za igle i šprice koji bi trebali spriječiti širenje zaraznih bolesti poput hepatitisa i HIV-a među ovisnicima objašnjavaju time što primjena automata isključuje direktni kontakt s ovisnikom, te kažu kako iskustva drugih zemalja ne govore u prilog postavljanja 'iglomata', piše Novi list
 
– Mišljenja smo da takav način sprečavanja zaraze među ovisnicima nije potpuno stručno opravdan. Naime, izuzetno je važno ostvarivanje kontakta s ovisnikom iz niza razloga, a prvenstveno radi mogućnosti 'uvlačenja«' u neki od programa liječenja ili odvikavanja, mogućnosti testiranja na zarazne bolesti i njihovog praćenja, a posebno je bitan i sociopsihološki pristup u osobnoj komunikaciji - glasnogovornica Ministarstva, Zora Lažeta.

Zbog toga, poručuje, resorno ministarstvo nije sklono dati podršku za uvođenje iglomata. Kako postavljanje takvih uređaja nije posebno regulirano zakonom, te ne treba posebno odobrenje zdravstvenih vlasti, osječka udruga 'Ne-ovisnost', koja se dosjetila 'špricomata', po svoj prilici će projekt provesti o vlastitom trošku ili o trošku lokalnih vlasti. Predsjednik udruge, Tomislav Mišetić, tvrdi kako se njihov automat ne može uspoređivati s komercijalnim špricomatima kakvi postoje u Europi.

– Osnovna je razlika što je kod nas pribor besplatan, a ovisnik ne dobije samo iglu i špricu, već i sterilnu vodu, maramicu za dezinfekciju, posudicu za pripremanje droge, filter, zapakiranu limunsku kiselinu, a osim toga i kondom i edukacijski materijal – objašnjava Mišetić.

'Needle exchange' program, kako tvrdi, dao je dobre rezultate u europskim zemljama i pogrešno je dovoditi ga u pitanje u Hrvatskoj, smatra Mišetić.

Udruga 'Ne-ovisnost' još nije podnijela zahtjev Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi za financijsku podršku svom iglomatu, pa se u udruzi čude što resorno ministarstvo već ima spremno očitovanje. Nakon što prototip bude dovršen, predstavit će ga javnosti.

Cijena prototipa kreće se oko 25.000 eura, dok bi se drugi uređaji proizvodili po dvostruko nižoj cijeni. Automat bi se postavljao na diskrektnim mjestima, najvjerojatnije u blizini ili u krugu ambulanti, i bio bi zaklonjen od pogleda.

Za dr. Slavka Sakomana, šefa Odjela za ovisnosti u KB Sestara milosrdnica, upravo je izloženost takvih uređaja javnim pogledima jedan od glavnih minusa 'špricomata'.

– Takvi automati nisu ništa novo. Ali ovisnici ih ne žele, i radije daju kunu za iglu u ljekarni nego automatu, jer se boje da će ih netko vidjeti ili fotografirati, i da će ih policija tu lako naći – kaže Sakoman, koji smatra da je daleko bolji način zaštite ovisnika od zaraze – vozilo koje kruži gradom i ovisnicima daje čisti pribor.

Direktni je kontakt, upozorava Sakoman, daleko bolji od automata, jer se s ovisnikom ipak može porazgovarati i uputiti ga da potraži medicinsku pomoć