PRIZIV SAVJESTI I PRAVO NA POBAČAJ

Zastrašujući primjeri iz Poljske prijete i ženama u Hrvatskoj

Karolina Wieckiewicz podržala je nedavni zagrebački skup protiv ugrožavanja reproduktivnih prava žena

Karolina Wieckiewicz podržala je nedavni zagrebački skup protiv ugrožavanja reproduktivnih prava žena

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Kralj/PIXSELL

Uvod u današnji okrugli stol na temu prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece održan u Zagrebu bila je potresna priča iz Poljske u kojoj je glavnu ulogu imala 14-godišnja djevojčica, žrtva silovanja školskog kolege. Na njezinu slučaju koji se odigrao 2008. prikazane su negativne (nus)posljedice rigoroznog poljskog zakonodavstva o pravu na pobačaj. Iako je kao žrtva kaznenog djela imala zakonsko pravo na pobačaj, maloljetnica je umjesto tražene zdravstvene usluge doživjela novu viktimizaciju, ovaj put u režiji poljskih institucija i Katoličke crkve

Upravo da se na Hrvatsku ne prekopira poljski model reproduktivnog zakonodavstva, uz partnerstvo s Udrugom AKTIVA i uz podršku Platforme 112, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijativa liječnika/ica za reguliranje priziva savjesti organizirali su okrugli stol 'Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece' kako bi javnost upozorili na prijetnje koje iz konzervativnih (klerikalnih) krugova ugrožavaju pravo žena da slobodno, odgovorno i samostalno odlučuju o rađanju djece bez pritisaka i prisile.

Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava, na okruglom je stolu govorila o brojnim negativnim posljedicama restriktivnog zakona u Poljskoj.

Kao jedan od primjera takve loše prakse upravo je iskustvo djevojčice s početka priče, kojoj je državna administracija maksimalno zakomplicirala ostvarenje prava na pobačaj. Liječnici su pak - suprotno zakonu i liječničkoj etici - podatke o njezinoj trudnoći i nastojanju da pobaci plod silovanja, u čemu ju je podržala njezina majka, pustili u medije. Uslijedila je neviđena hajka na djevojčicu i majku. Vrhunac užasa njih su dvije doživjele nakon intervencije biskupa koji je razgovarao s djevojčicom te na nju izvršio takav pritisak da je u javnost izašla informacija kako ona niti nije htjela pobačaj, već da je to majčina želja. Stoga je bio pokrenut postupak oduzimanja roditeljske skrbi majci, a kad ni to nije urodilo plodom, policija je prijetila da će prijaviti djevojčicu zbog nedopuštenog seksa s maloljetnikom. Tek u desetom tjednu trudnoće pobačaj je ipak obavljen u bolnici u Gdanjsku jer su se liječnici iz Varšave i njezina rodnog Lublina pozvali na priziv savjesti. Zbog sustavnog i grubog kršenja ljudskih prava slučaj ove poljske maloljetnice završio je na Europskom sudu za ljudska prava koji je utvrdio da je Poljska prekršila ljudska prava svoje maloljetne državljanke te da ju je dužna financijski obeštetiti.

Valja napomenuti kako je poljsko zakonodavstvo vrlo restriktivno po pitanju pobačaja te je dopušten u samo tri slučaja - ako je ugrožen život majke, ako je riječ o teškim malformacijama i zdravstvenim problemima ploda i ako je do trudnoće došlo uslijed kaznenog djela. U praksi se, međutim, pokazalo kako i u tim slučajevima žene teško mogu ostvariti svoje zakonsko pravo. Državna administracija i liječnički sustav svim silama se trude opstruirati sve one koje se zbog neka od tri navedena razloga odluče prekinuti trudnoću. Takvo stanje stvari utvrdio je i Europski sud za ljudska prava kroz svoje presude. Stoga su pozvali Poljsku da promijeni svoje restriktivno zakonodavstvo jer se ono koristi za maltretiranje žena, odnosno kršenje njihovih ljudskih prava i dostojanstva.

'Na Europskom sudu za ljudska prava završio je i slučaj žene kojoj su liječnici, iako su utvrdili da nosi malformirani plod, upornim odugovlačenjem i prizivanjem na savjest onemogućili prekid trudnoće. Žena je na kraju rodila teško bolesno dijete, zbog čega je Poljsku tužila Europskom sudu i dobila presudu', ispričala je Karolina Wieckiewicz.

Također, Europski sud za ljudska prava stao je na stranu još jedne žene koja je tužila Poljsku jer joj je onemogućila pobačaj i natjerala je na porod zbog kojeg je oslijepila. Poljska pravnica i aktivistica pojasnila je kako se Poljakinjama na razne načine uskraćuju reproduktivna prava ne samo po pitanju pobačaja, već i  kontracepcije.

'Utjecaj Katoličke crkve i pro life udruga toliko je snažan da je prožeo gotovo sve sfere poljskog društva pa se žene i sve one koji ih u tome podržavaju anatemizira i sramoti. Stvari su otišle toliko daleko da liječnici pribjegavaju ženama davati lažne dijagnoze o zdravstvenom stanju ploda samo da ne bi pobacile', navela je.

Kad je pravo zigote, embrija i fetusa iznad prava žene

Dr.sc. Gorjana Gjurić dočarala je primjerima iz Sjedinjenih Američkih Država kamo može odvesti oduzimanje prava ženi da samostalno odlučuje o svom tijelu. Tamo su mnoge žene izvrgnute prisilnim medicinskim intervencijama, od prisilnog carskog reza i fetalne kirurgije pa do 'posthumne trudnoće'. Istaknula je slučaj jedne Amerikanke koja se borila s karcinomom. Baš u periodu kad su nalazi pokazali da se rak povukao zatrudnjela je, no u 25. tjednu bolesti otkriveno je kako je zahvatio pluća te da su nužne kemoterapije. Iako je uz podršku svog muža i obitelji jasno dala do znanja da je izabrala boriti se za vlastiti život, liječnici joj to nisu dopustili. Zatražili su od suda dopuštenje da prije kemoterapije obave carski rez, uslijed koga su umrli i majka i nedonošče. 'Roditelji su vodili dugačku pravnu bitku protiv bolnice i države koja je odobrila prisilan carski rez usprkos njegovim fatalnim posljedicama. Na koncu su dobili presudu u svoju korist i kontra liječničkog prava da rade zahvate suprotno željama i interesima pacijenata. No ta presuda ipak nije dokinula spomenutu liječničku praksu koja diskriminira žene i njihovim pravima pretpostavlja pravo zigote, embrija i fetusa', pojasnila je dr. Gjurić.

U Karolininu udrugu, ispričala je, došla je žena kojoj je u trudnoći utvrđena malformacija ploda, da bi na sljedećem pregledu liječnički konzilij utvrdio kako je plod savršeno zdrav te da je na prethodnom pregledu došlo do greške. Žena je bila presretna zbog tog preokreta jer je jako željela dijete. Međutim, kad je već bila u osmom mjesecu trudnoće, u liftu se zatekla s jednim od liječnika iz konzilija koji ju je krenuo grditi zbog njezine pretjerane razdraganosti. Rekao joj je kako ne bi smjela biti vesela dok joj u utrobi raste deformirano stvorenje. Rodila je teško bolesno dijete koje je umrlo nakon godinu dana boli i patnje.

'Budući da sustav komplicira život ženama kad žele ostvariti svoje zakonsko pravo na pobačaj, one koje imaju novca idu u privatne klinike, no ni tamo nisu najbolje tretirane. Liječnik obavi zahvat i njima se više ne želi baviti, prepušta ih da se same nose sa svojim teškoćama. One koje si to mogu priuštiti idu u inozemstvo obaviti pobačaj', objašnjava Karolina.

Podsjeća kako je Poljska nekoć imala liberalan zakon koji je ženama omogućavao stručan i siguran prekid trudnoće. 'Ove 23 godine konzervativno-katoličke revolucije dovele su do teške stigmatizacije žena koje su obavile pobačaj ili to namjeravaju. Njih se doživljava kao društvenu sramotu, ponižava ih se i nabija im se osjećaj krivnje. Borimo se za liberalizaciju ovakvog restriktivnog zakonodavstva. Nažalost, svjesne smo kako nije realno očekivati da će Poljska dopustiti pobačaj na zahtjev', ocijenila je Karolina Wieckiewicz.

Pobačaj na zahtjev žene očigledno je glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode neokonzervativne, desničarske i klerikalne snage u hrvatskom društvu, utvrdili su sudionici zagrebačkog okruglog stola: dr.sc.Branka Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, doc.dr.sc. Dubravko Lepušić, ginekolog s Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a Sestre milosrdnice, dr.sc. Gorjana Gjurić i dr.sc. Jasenka Grujić

'Ako se ženama oduzme pravo na autonomiju, dostojanstvo i izbor u vezi prekida trudnoće, a sve u cilju zaštite ploda, tada postaju mogući prisilni medicinski zahvati na tijelu žene i otvara se put kriminalizaciji žena zbog, primjerice, spontanog pobačaja ili rođenja mrtvog novorođenčeta', istaknula je Branka Galić, a u svom izlaganju podsjetila je na povijest reproduktivnih prava žena u svijetu i Hrvatskoj. Upozorila je kako su od devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj prisutni pokušaji kriminalizacije pobačaja i derogiranja reproduktivnih prava žena.

'To bi bila regresija, odnosno velik korak unatrag, jer je u Hrvatskoj pravo na prekid trudnoće zakonski dopušteno od 1952. godine. Kad je u pitanju liberalizacija zakona o pravu na pobačaj, koji je u Hrvatskoj na snazi od 1978. godine, ključnu ulogu bi u tome trebali odigrati medicinski stručnjaci i udruge koje promiču prava žena, a ne Crkva i pro life pokret', poručila je.


Da Hrvatskoj prijeti opasnost od poljskog modela ili neke njegove inačice, slaže se i dr. Lepušić, te u prilog toj tezi navodi činjenicu da je građankama Hrvatske već dvije godine teško dostupan prekid trudnoće. 'U šest od 28 zdravstvenih ustanova posljednje dvije godine nemoguće je ostvariti zakonsko pravo na pobačaj zbog masovnog priziva savjesti liječnika. Danas su žene u poziciji da brane prava stečena prije 40 godina, a podrška i pomoć liječnika, ali i muškaraca, bila bi im od presudnog značenja', rekao je dr. Dubravko Lepušić.

Masovnim prizivom savjesti ne dovodi se u opasnost samo pravo žene na pobačaj, već su u opasnost došli i drugi postupci, poput medicinski potpomognute oplodnje ili, što je još gore, odugovlači se s nužnim pobačajima u svrhu zaštite zdravlja žene, upozorio je.

Smatra kako se zloupotrebljava priziv savjesti, stoga on i drugi liječnici okupljeni u Inicijativu za reguliranja priziva savjesti inzistiraju da se utvrde kriteriji za priziv savjesti.

No, istaknuo je, njegovi kolege - prizivači savjesti, koji su ranije bez protivljenja obavljali pobačaje, opiru se uvođenju kriterija utvrđivanja autentičnosti priziva savjesti i pozivaju se na religijska uvjerenja. 'Uzimaju si pravo propitivati uvjerenja žena koje su im pacijentice i pritom bi vlastita željeli uvesti u zakonske propise. Iako nemaju zakonskog uporišta, neki kolege odbijaju dati kontracepciju ili prenatalnu dijagnostiku u slučaju bolesti fetusa', upozorio je.

Lepušić je kao velik problem istaknuo i tzv. klinike za pobačaje, iza kojih stoje klerikalne pro life organizacije koje zauzimaju internetske domene takvog naziva i preko njih šire potpune dezinformacije ili manipuliraju informacijama na temu prekida trudnoće. Primjerice, tamo se tvrdi kako će 28 posto žena pokušati suicid nakon abortusa, a zatim se navodi cijeli niz zdravstvenih poteškoća kao posljedica tog zahvata iako to nije točno.

'Takvim podacima namjerno se žene dovodi u zabludu', ocijenio je Lepušić.

Savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Josip Grgić otkrio je kako je Ured pravobraniteljice na problem spomenutih klinika upozorio Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo uprave. Potonje ministarstvo se proglasilo nenadležnim za taj slučaj te ih uputilo na Ministarstvo unutarnjih poslova, iz kojeg su pak poručili kako ništa sporno ili kažnjivo ne vide u postojanju i radu tih klinika.

Iako se apsolutno protivi prizivu savjesti, dr.sc. Jasenka Grujić snažno se založila za reguliranje priziva savjesti liječnika. Navela je kako, primjerice, Švedska, Češka, Finska i Island uopće ne priznaju liječnicima pravo na priziv savjesti jer je aktiviranje tog prava često u koliziji s pravom pacijenata. 'Priziv savjesti ne smije biti iznad prava pacijenata. S obzirom na stanje u Hrvatskoj, Inicijativa za regulaciju priziva savjesti u medicini sastavila je velik broj preporuka kako prakticirati priziv savjesti', upozorila je.

Naime, doktorica Grujić drži da je nužno zaustaviti degradaciju reproduktivnih i seksualnih prava žena u Hrvatskoj te tvrdi da se stvari po tom pitanju mogu jednostavno riješiti. Istovremeno se seksualna i reproduktivna prava mogu značajno unaprijediti: dovoljno je samo, kaže, da se političari, liječnici i ostali faktori u ovom društvu trebaju držati zakona ili slušati preporuke Ujedinjenih naroda, odnosno CEDAW odbora.

'Nužno je prihvatiti smjernice stručnih međunarodnih organizacija – kao što su FIGO, ICM, IPA, WRA, WHO. One pak traže certificiranje rodilišta u rodilišta - prijatelje majki, implementacije Povelje o pravima majki, organiziranje savjetovališta za spolno i reproduktivno zdravlje pri domovima zdravlja, zavodima za javno zdravstvo i stacionarnim zdravstvenim ustanovama, ali i osnivanje Povjerenstva za reproduktivno zdravlje pri Ministarstvu zdravlja s ciljem izrade Nacionalne strategije za spolno i reproduktivno zdravlje…', upozorila je. Također je naglasila kako je važno uvesti mogućnost prekida trudnoće medikamentoznim postupkom na cijelom teritoriju Hrvatske, a ne samo u KBC-u Rijeka, kakva je današnja situacija.

'Za realizaciju nediskriminacije žena de jure i de facto nužno je odvojiti Crkvu od države, poručila je i direktivom Europska unija. No kod nas je ugrožen sekularizam', zaključila je Grujić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!