FRANCUSKI ZATVORI

Zašto su štrajkali zatvorski stražari?

Bionic
Reading

Nova reforma francuskog pravosuđa naišla je na jaku osudu sudaca, advokata i zatvorskih stražara koji su se ujedinili protiv nove zakonske reforme koju vide kao pokušaj slabljenja neovisnosti pravosudnih organa. Istovremeno s prosvjedom, novi izvještaj o stanju u zatvorskim ustanovama donosi jako pesimistične zaključke

Prvo su 9. ožujka na prosvjed izašli zatvorski stražari, suci i odvjetnici. U dugoj i bogatoj povijesti francuskih štrajkova, bio je to prvi put da se na ulici zajednički našlo niz predstavnika pravosudnih organa. No njihov je prosvjed, organiziran pod sloganom 'Pravosuđe je u opasnosti' samo posljednja epizoda u reformi francuskog pravosuđa.

Prema novoj reformi, ukida se neovisna pozicija istražnog suca, koja je, prema prosvjednicima, jedan od posljednjih bastiona neovisnosti pravosuđa. Zatim, smanjivanje broja osoblja dovodi do opasno smanjene učinkovitosti, a zatvorski stražari upozoravaju na opasnosti od zatvaranja manjih zatvora, tzv. 'humanijih' ustanova naspram velikih mastonodata kojima se djelomično upravlja kroz privatni sektor.

Dan nakon prosvjeda, objavljen je i godišnji izvještaj Jean-Marie Delaruea, čija puna titula glasi glavni inspektor za mjesta lišena privatnosti, o stanju u francuskim zatvorima. Kao neovisni stručnjak, njegova analiza odnosi se na skoro 6.000 ustanova, a predstavljena je u jako pesimističnom tonu. Prije svega, nove pojačane sigurnosne mjere dovode prije svega do manjka međuljudskih kontakata te do neminovnog povećanja agresivnosti među zatvorenicima.

Tako se i ona minimalna te garantirana ljudska prava stalno krše u zatvorskim ustanovama. Jednako tako, zatvor kao odgojna ustanova također je zakazao.

Naime, prema novom zakonu iz 2009. propisuje se obavljanje aktivnosti i poslova svim zatvorenicima. No u praksi, stanje nimalo ne odgovara propisanim zakonskim normama. Obavljanje poslova onemogućeno je većini zatvorenika, što s jedne strane izaziva povećanje osjećaja depresije, a s druge, nimalo ne djeluje u vidu reintegracije zatvorenika u društvo.

'Nove zatvorske ustanove mjesto su uzmicanja humanog', navodi se u izvještaju - represivne metode poput stalnog video nadzora onemogućuju minimum privatnosti, a ekstenzivni video materijal se ne pregledava što dovodi u pitanje učinkovitost metode. Delarue navodi da je naišao na razumijevanje upravitelja zatvora, a najveći problem u komunikaciji imao je upravo s ministricom pravosuđa Michèle Alliot-Marie.

Francuska vlada nominalno je najavila ograničenje broja zatvorenika na 700 u jednoj ustanovi, a državni tajnik Jean-Marie Bockel otišao je korak dalje. Naime, u Austriji je posjetio zatvore bez rešetaka u kojima se zatvorenici bave poljoprivredom, smiono najavljujući uvođenje sličnih ustanova u Francuskoj u budućnosti.