TREBAJU HITNU POMOĆ

Zašto su naši divni risovi pred izumiranjem?

  • +23
  • +20

Ris Tomo

Izvor: Pixsell / Autor: Boris Scitar/PIXSELL

Populacija risa u Hrvatskoj danas treba našu hitnu pomoć jer joj ponovno prijeti izumiranje, ponajprije zbog toga što se pare jedinke koje su u srodstvu pa im se smanjuje genetska raznolikost, ali i zbog učestalog barbarskog krivolova

Ova najljepša divlja mačka našeg kontinenta stručnog naziva Lynx lynx koja naraste do dužine oko 1,3 m i težine oko 20 kg, nestala je u većem dijelu Europe još u 19. stoljeću. Danas je još ima u Rusiji, Skandinaviji i u Karpatima. U Hrvatskoj je autohtoni ris posljednji put viđen 1903. godine.

U Dinaride se vratio 1973., kada je šest životinja preseljeno iz Slovačke u Sloveniju. Dio te populacije potom se proširio u našoj zemlji po šumovitim brdsko-planinskim područjima Gorskog kotara, Like, Korduna i sjevernog primorja sve do granice s BiH na jugoistoku. 1980-ih se činilo da se ovoj divnoj životinji smiješi nova svijetla budućnost. Hrvatski stručnjaci u posljednjih su 15-ak godina primjercima koje su pratili pomoću radio-telemetrijskih ogrlica nadjenuli osobna imena Bela, Tisa, Luna, Koko, Ivek, Ivan, Tomo, a oni su postajali svojevrsni divlji ljubimci istraživača. Nažalost, čak i takvi risovi našli su se na ciljniku krivolovaca. Posljednji je s ogrlicom 2013. ubijen Tomo (pogledajte fotopriču gore).

U Hrvatskoj trenutačno živi mala i vrlo ugrožena populacija od 40-ak risova u kojoj je veliki problem parenje u srodstvu (na našem teritoriju moglo bi ih živjeti oko 150). Naime većina naših risova je u rodu na razini rođaka u prvom koljenu pa im je genetska raznolikost nedovoljna za siguran opstanak. Osim toga, ugroženosti populacije uvelike doprinosi i krivolov.

Kako bi osigurao opstanak ove iznimne vrste na području Dinarskog gorja, međunarodni tim stručnjaka pokrenuo je projekt kojem je cilj naseliti 10 jedinki iz Rumunjske i Slovačke na područje Hrvatske i Slovenije čime bi se oporavila genetska struktura populacije i spriječilo njezino izumiranje. Osim naseljavanja novih jedinki, projekt uključuje višegodišnje praćenje oporavka populacije, osiguranje preduvjeta za dugoročan opstanak te poticanje javnosti na sudjelovanje u aktivnoj zaštiti ove vrste.

Zašto je opasno parenje u srodstvu?

Poznato nam je da i kod ljudi čiji su roditelji bliski srodnici genetski poremećaji uzrokuju različita oboljenja i povećanu smrtnost, a jednako tako je i kod divljih životinja. Parenje u srodstvu smanjuje genetsku raznolikost i povećava rizik od izumiranja zbog negativnog učinka na sposobnost populacije da se nosi s promjenama u okolišu. Drugim riječima, gubi se evolucijski potencijal vrste. Parenje u srodstvu prvenstveno negativno utječe na sposobnost razmnožavanja - javlja se niža koncentracija i pokretljivost spermija, promjene na testisima, niži postotak preživljavanja mladunčadi... Također dolazi do pada imuniteta što rezultira slabijom otpornošću na zarazna i parazitarna oboljenja te se javljaju različite tjelesne deformacije, npr. na kostima, očima ili srcu.

Koliko je čest i velik problem krivolov?

Dr. sc., dr. vet. med. Magda Sindičić koja se bavi populacijskom genetikom te zaštitom divljih životinja, za tportal je objasnila da je učestalost krivolova teško procijeniti jer većina slučajeva ostaje neotkrivena, a rijetke prijave obično su anonimne. Ipak, krivolov je vrlo velik uzrok smrtnosti risova.

'Od naseljavanja risa 1973., ljudske djelatnosti uzrok su preko 90 posto zabilježene smrtnosti risa u Hrvatskoj, dok posljednjih 15 godina krivolov čini 60% zabilježene smrtnosti', rekla je Sindičić.

Nakon što je 2013. ubijen ris Tomo, naši stručnjaci nisu pratili nijednog risa zbog nedostatka financija. No isto tako od tada nije pronađen nijedan mrtav ris.

Ris je vrlo važan za ekosustav

Sindičić ističe da je opstanak risa, baš kao i svake druge životinjske vrste važan, i zbog etičkih i zbog bioloških razloga.

'Svaka vrsta ima svoju ulogu u ekosustavu pa gubitkom svake narušavamo biološku raznolikost i ugrožavamo funkcioniranje ekosustava. Ris je selektivni predator koji se prvenstveno hrani bolesnim i starim jedinkama te tako ima ulogu čistača u ekosustavu. Također, Hrvatska je potpisnica mnogih međunarodnih sporazuma kojima se obvezala štititi svoju biološku raznolikost pa je spašavanje ove populacije u jednu ruku i zakonska obveza Hrvatske', podsjetila je.

Kako spriječiti da se priča o izumiranju ne ponovi?

Jedan je od ciljeva ovog projekta, kaže Sindičić, naseljavanjem životinja na granici između Slovenije i Austrije povezati našu Dinarsku populaciju risovima koji žive na području jugoistočnih Alpa te tako osigurati protok gena i dugoročniju održivost populacije.

'Dakle, naseljavanjem životinja nastoji se riješiti dva problema - neposredno povećanje genske raznolikosti i povezivanje sa susjednom populacijom', zaključila je naša sugovornica.

Kako pomoći?

Predviđena vrijednost projekta u Hrvatskoj je oko 100.000 eura godišnje. Od toga bi se 60 posto moglo osigurati iz sredstava LIFE programa Europske komisije, 20 posto putem rada znanstvenika Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Veleučilišta u Karlovcu, a 20 posto putem donacija i sponzora; dakle, do 20.000 eura godišnje treba prikupiti u Hrvatskoj. Ako mislite da možete ikako pomoći, pogledajte prezentaciju projekta i javite se.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!