TOP ANALIZA

Zašto su hrvatski suci nekvalitetni?

05.09.2012 u 17:23

Bionic
Reading

Kao što svi građani ove napaćene i opljačkane zemlje znaju kome se u životu ne smiju zamjerati da bi nešto postigli, tako i suci znaju koji vjetar puše u HNS-u i znaju, makar nesvjesno, kome se ne smiju zamjerati, a po kome se mogu iživljavati

Hrvatski suci su nekvalitetni, a bojim se i sumnjivog morala

Kvalitetu nekog suca mislim da određuje ponajviše osjećaj za igru, a zatim i pravovremenost, pokretljivost, suradnja sa ostalim sucima, te, što je jako važno, dosljednost i hrabrost u suđenju neke utakmice.

U najavi tribine, a i žalbama klubova i navijača na suđenje svi se uglavnom fokusiraju na 'velike' pogreške, tj. na one koje direktno utječu na rezultat, a rijetko tko ukazuje na činjenicu da naši suci nemaju osjećaj za igru. To se najviše očituje u prevelikom broju prekršaja, nepoštivanju prednosti, neadekvatnom kažnjavanju igrača.

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji, sudjelujte u stvaranju sadržaja i gledajte live prijenose!

Ovaj tekst autorsko je djelo korisnika as_ST.

Velika većina naših utakmica ima 40 i više prekršaja, a derbiji i preko 50 i svi mi prihvaćamo to kao nešto normalno. Koliko puta u opisima tih utakmica možete pronaći izraze poput čvrsta, muška, ratnička. U prvih šest minuta utakmice Hajduka i Osijeka bilo je pet prekršaja, a nijedan nije trebao biti dosuđen jer ili je mogla biti prednost ili prekršaj uopće nije postojao. Prije te utakmice igrao se susret Liverpoola i Manchester Cityja i nekoliko trenutaka prije kraja utakmice izašao je podatak o 18 dosuđenih prekršaja (Liverpool 10, City 8). Da je tu utakmicu sudio bilo koji hrvatski sudac bilo bi preko 50 prekršaja.

Kao olakotnu okolnost našim sucima naveo bih olako padanje u duelima gotovo svih igrača Prve lige i sklonost ostalih igrača da izgubljene duele rješavaju takozvanim malim ili profesionalnim prekršajima. Ipak, i za to postoji lijek i to gore navedena hrabrost i dosljednost. Kada bi sudac za 2, 3 mala prekršaja dao karton i tako dosljedno iz kola u kolo onda bi i igrači prestali raditi takve prekršaje i kada treba i kada ne treba. Isto tako, kad se sudac ne bi bojao pogreške i dopustio malo čvršće duele ne bi 'padavičari' imali više tako labilne noge.

Opomene igrača su sve samo ne prema pravilima igre. Ukoliko nije izgledna kontra, svi suci toleriraju povlačenje igrača za dres. Start sa leđa bez šanse da se igra loptom još samo u Prvoj ligi nije crveni karton (primjer je start igrača Osijeka na Caktašu u 1. poluvremenu). Igračima se toleriraju beskrajni prigovori, nesportske geste poput odnošenja lopte sa mjesta prekršaja i slično.

Poštivanje prednosti kod hrvatskih sudaca ne postoji. Alibi suđenje tj. princip sviraj sve i sviraj odmah je vjerojatno prvo što uče na seminarima, a to zajedno sa kriterijem suđenja i igračima sklonim simuliranju i olakom rađenju prekršaja vodi do negledljivih utakmica.

U prvih šest minuta utakmice Hajduka i Osijeka bilo je pet prekršaja, a nijedan nije trebao biti dosuđen jer ili je mogla biti prednost ili prekršaj uopće nije postojao

Zašto su hrvatski suci sumnjivog morala?

Nakon što se otkrila afera sa 'poštenim suđenjem' nijedan od sudaca, kontrolora ni delegata nije smijenjen. Tko je provodio 'pošteno suđenje'? Uopće nije važno da li sude po nečijem nalogu ili ne. Kao što svi građani ove napaćene i opljačkane zemlje znaju kome se u životu ne smiju zamjerati da bi nešto postigli, tako i suci znaju koji vjetar puše u HNS-u i znaju, makar nesvjesno, kome se ne smiju zamjerati, a po kome se mogu iživljavati. I to i rade. Tako opstaju na listama.

Što i kako dalje?

Loše suđenje pogubno djeluje na interes ljudi za gledanje domaćeg nogometa i jako loše djeluje na same igrače. Osobno, a bojim se i velika većina onih koji još prate Prvu ligu, sam potpuno izgubio vjeru u njihovu sposobnost i moralnost. Rješenje vidim u slijedećem:

Svi klubovi bi se trebali složiti oko imena jednog čovjeka (odakle god da je samo da je pošten) koji će reorganizirati sudačku organizaciju, nadalje, treba pronaći grupu mladih, talentiranih i nekompromitiranih sudaca koji će biti rješenje na duže staze, svakako bi se moglo dovesti njemačke i engleske suce koji će ih dodatno učiti suđenju i na kraju, treba strogo kažnjavati simuliranje i nesportsko ponašanje na temelju videosnimaka

Kad se uspostave gore navedene stvari i vrati povjerenje u suce tada svi zajedno - klubovi, treneri, igrači i navijači moraju maknuti suce iz svojih komentara i prihvatiti da i sudac može pogriješiti.

Odmah nakon što zaživi gore navedeno trebalo bi početi pripremati novu generaciju sudaca koja će moći uskočiti na njihovo mjesto kada ovi prvi zaredaju sa greškama.

Bojim se da povratak povjerenja sa ovim odgovornima u HNS-u i ovim sucima koji su obilježeni dosadašnjim suđenjem jednostavno nije moguć.