Što su izbori za Europski parlament bliži, natjecateljski duh među kandidatima sve je izraženiji. Cjelokupna koreografija je tu. Ustrčali su se gore-dolje po cijeloj državi; penju se na traktore, ulaze u štale, obilaze tržnice dok pršte međusobne optužbe tko je upropastio zemlju i zašto ovaj put neće biti tako loši kao prošli put
Mobilizirani su svi dijelovi stranačkih aparata, a lokalni šefovi dobili su i norme koliko glasova stranci trebaju osigurati na izborima. Sve je spremno osim što birača nema. Istraživanja pokazuju da je interes birača za ove izbore nizak, na razini je opće nezainteresiranosti i kreće se oko 33 posto. Optimisti će reći da je to ipak malo bolje nego na prošlim izborima za Europski parlament na koje je izašlo samo stranačko članstvo i njihova rodbina.
Dva su osnovna problema koja se mogu detektirati vezano uz ove izbore. Prvi je taj da je politička elita ponovno propustila europske izbore približiti građanima i biračima. Nije objašnjena važnost izbora niti im je približena cijela ta pomalo mistificirana priča o Europskoj uniji, Komisiji, Vijeću, Parlamentu, povjerenicima, odborima, Bruxellesu, Strasbourgu i još koječemu.
Ako odgovorni misle da je dovoljno tiskati par stotina letaka i održati predavanje u Europskom domu u središtu Zagreba o važnosti Europskih izbora, onda se grdno varaju. Izlaznost će ponovno biti niska, svi će se čuditi kako i odmah će organizirati okrugli stol u Novinarskom domu, u suradnji s nevladinim udrugama kako bi detektirali probleme s intencijom njihova rješavanja u bližoj ili daljnjoj budućnosti.
A na predstojećim izborima sve je ponovno prepušteno samim građanima. Samo oni koji pokažu inicijativu dobit će odgovore na pitanja o Europskim izborima, o njihovoj važnosti, utjecaju koji na život u Hrvatskoj imaju institucije Europske unije, ali i o preferencijalnom načinu glasanja koji se provodi samo na ovim izborima i mnogima još uvijek nije do kraja jasno.
Zbog svega navedenog, dolazimo do drugog problema, a to je da brojni građani izbore za Europski parlament doživljavaju kao tulum za političare na koji oni nisu pozvani. Dok je socijalno i ekonomsko stanje u Hrvatskoj sve gore i dok se mnogi bore za puko preživljavanje, izlazimo na izbore na kojima ćemo 11 političara na pet godina zaposliti u Bruxellesu i Strasbourgu. Sve su glasniji protivnici izlaska na ove izbore koji kažu: 'Za koga ću glasati? Za njihove fotelje i 8.000 eura plaće.'
Brojnim biračima koju su kivni na cjelokupnu političku elitu koja je zemlju dovela do samog sloma nije lako progutati te podatke, a sami političari nisu se potrudili objasniti drugu stranu priče.
