ESKALACIJA RASNE MRŽNJE

Zašto je Amerika u ratu sama sa sobom?

19.07.2016 u 21:00

Bionic
Reading

U Louisiani su opet ubijena tri policajca, a tri su u kritičnom stanju. Prošle godine policija je ubila 1134 građana, a oni su ubili 129 policajaca. Krvari se s obje strane pa sam u parku Memorijalnog centra zaštitnika zakona u Washingtonu naišla na potresan prizor: Ispred dva dugačka mramorna zida s ispisanim imenima ubijenih policajaca kolone članova obitelji i uniformiranih kolega žrtava ostavljale su vijence, obiteljske slike, fotografije prostrijeljenih policajaca, njihova odlikovanja, talismane...

'Zbog rasne napetosti budite iznimno oprezni prilikom boravka u SAD-u', izdale su vlasti Bahama ovih dana upozorenje svojim tamnoputim građanima koji namjeravaju putovati u najmoćniju zemlju svijeta, posebno upozoravajući mlade da se pri susretu s policijom ne suprotstavljaju, nego surađuju. Isto su učinili Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Novi Zeland.

Broj ubijenih od kojih se ledi krv u žilama

Neki su možda malo pretjerali s oprezom, ali svijet je ponovno zgrožen zbog trojice ubijenih i trojice teško ranjenih policajaca u Baton Rougeu (Louisiana) ove nedjelje. Dogodilo se to samo deset dana nakon krvavih događaja u Dallasu, u kojem je prilikom mirnog prosvjeda zbog ubojstava dvojice Afroamerikanaca koja su počinili policajci 25-godišnji Afroamerikanac Micah Johnson iz osvete ubio pet i ranio sedam bijelih policajaca te ranio dva civila.

'Amerika je u ratu' – vrištao je The New York Post s naslovnice, a komentari se svode na priznanje kako podijeljena Amerika ratuje sama sa sobom. Jer samo su 2016. ubijene 574 osobe, a godina još nije na izmaku. Prošle godine policija je u akcijama ubila 1134 građana, a građani su ubili 129 policajaca.

Mnogi se boje radikalizacije. 'Bit će to iscrpljujuće, dugo i vruće ljeto', komentira kongresnik G. K. Butterfield, upozoravajući da bi nakon najnovijih događaja rasni nemiri i histerija stvorena oko zaštitnika javne sigurnosti i reda mogli još više eskalirati i pretvoriti se u nerede širokih razmjera. Gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio najavio je strože zaštitne mjere za sve policijske službenike i niti jedan policajac više ne smije sam patrolirati ulicama.

'Drugi puta u dva tjedna policajci, koji svakog dana svoje živote izlažu opasnosti da zaštite naše, kukavički su ubijeni. Napadi na državne službenike, pravnu državu i civilizirano društvo moraju prestati', poručio je predsjednik Obama.


Brutalna odmazda za ubojstva crnaca

Podsjetimo: neposredni okidač za masakr u Dallasu bili su događaji koji dan ranije. Svijet je tada obišla snimka na kojoj se vidi kako policajac puca u nenaoružanog prodavača, crnca Altona Sterlinga u Baton Rougeu, a samo 48 sati kasnije u mjestu Falcon Heights (Minnesota) policija je ustrijelila Philanda Castileu prigodom rutinske kontrole njegova automobila, što je snimila njegova djevojka i objavila na društvenim mrežama. I do sada je vrilo i protestiralo se protiv čuvara reda koji se puno oštrije negoli s bijelcima obračunavaju s građanima obojene kože ili 'manjinama', kako neslužbeno nazivaju Indijance, Afroamerikance, Azijate, Hispance i one podrijetlom s pacifičkih otočja. Samo dvije godine ranije u Fergusonu je izbila pobuna zbog ubojstva tinejdžera Michaela Browna, što je pokrenulo nacionalni dijalog o kulturi rasne diskriminacije i nepravde kao svakodnevnih životnih činjenica. Sve se to događa, paradoksalno, u godinama kada je Amerika imala prvog predsjednika tamne boje kože.

U maniri usamljenih ubojica, koji su sijali smrt po školama, kinima i sveučilišnim kampovima, bivši rezervist američke vojske (sudjelovao je u operacijama u Afganistanu) odlučio je svoju mržnju prema bijeloj policiji iskaliti snajperskim mecima. Micah Johnson nije pripadao nikakvoj međunarodnoj terorističkoj organizaciji niti domaćoj ekstremnoj grupi.

Zašto je javnost na ubojstvo jednog ubogog prodavača disketa iz Louisiane i jednog vozača iz Minnesote reagirala tako žestoko? Jedan od mogućih odgovora može se naći na stranicama The Washington Posta i The Guardiana, koji od prošle godine marljivo skupljaju i analiziraju podatke o broju i identitetu žrtava, načinu i okolnostima pod kojima su ubijene. Na svojim internetskim stranicama Guardian im je dao imena, slike i biografije, mahom muškarcima i najčešće mladim ljudima. Amerikanci svih vrsta obojene kože u ukupnoj su populaciji SAD-a zastupljeni s 38 posto, ali čine polovinu žrtava policije i više od polovine ih u trenutku fatalnog susreta s njome nije bilo naoružano.

Ubijeno je pet puta više mladih Afroamerikanaca nego bijelaca njihove životne dobi. Mladi crnci su u devet puta većoj opasnosti da će ih ustrijeliti policajac. Iako Afroamerikanci u dobi od 15 do 34 godine čine samo dva posto američke populacije, na njih se ove godine odnose istrage u više od 15 posto slučajeva smrti zbog korištenja policijske smrtonosne sile. Uspoređujući službene podatke o smrtnosti, ispada da je svaki 65. mladi preminuli Afroamerikanac žrtva neprimjerene uporabe sile.



'Bijelci pri rođenju dobivaju dvogled'

Žrtve ćemo brojati sve dok Obamina administracija ne počne odrađivati svoj posao kako treba, poručuje The Guardian. 'Neprihvatljivo je to da su The Washington Post i britanski The Guardian vodeći izvor informacija o nasilnim sukobima naše policije i građana', priznaje šef FBI-ja James Comey dok su u Ministarstvu pravosuđa počeli koristiti metodologiju britanskog lista u prikupljanju podataka. FBI je također najavio promjene, osramoćen zbog oslanjanja na dobrovoljnu dostavu podataka iz samo dijela od 18.000 policijskih uprava, zbog čega su po njima u 2015. bila 444 'opravdana ubojstva', trostruko manje od broja kojim raspolaže Guardian.

'The New York Times je uprljao ruke krvlju dalaških policajaca', optužuje konzervativni komentator Dennis Prager ugledni dnevnik jer je uoči masakra na pola naslovne stranice objavio četiri fotografije smrtno pogođenog vozača Philanda Castilea. Prager optužuje list za ljevičarsku histeriju i poticanje mržnje protiv policije i bijele Amerike jer objavljuje komentare poput onoga radikalnog crnog profesora sociologije na Sveučilištu Georgetown, Michaela Dysona, koji piše kako 'bijelci pri rođenju dobivaju dvogled kojim vide svoj budući povlašteni status, a jedna od najvećih povlastica je ta da ostanu živi kada ih zaustavi policija'.

Ovih dana tako se mnogo raspravlja o posljedicama, a ne o uzrocima. Tenzija je bilo, ali one su se rasplamsale nakon velike krize krajem prošlog desetljeća, nakon koje su bogati postali bogatiji, siromašni još siromašniji, a među siromašnima je ipak najviše obojenih Amerikanaca, mladih koji imaju još manje šanse za školovanje i napredovanje. Nakon uragana Katrina koji je poharao New Orleans i siromašnu okolicu s pretežito afroameričkim stanovništvom Busheva administracija je potpuno zakazala u spašavanju i pružanju pomoći (oni nisu dobili svoju Gunju), što crno stanovništvo i danas pamti.

A pamte i kamere i pametni telefoni još od 1991., kada je u javnost dospjela amaterska snimka upucavanja vozača Rodneyja Kinga, koji je time kažnjen zbog jurnjave autocestom. Oslobađanje krivnje četiriju optuženih policajaca izazvalo je opće nemire u Los Angelesu s desetinama mrtvih. Da kamere nisu zabilježile smrtni hropac Altona Sterlinga i razlivenu krv na majici Philanda Castilea, možda bi i oni ostali tek dvojica anonimnih u popisu slučajnih smrti.

SAD - zemlja naoružana do zuba

S druge strane, u zemlji u kojoj je u privatnom vlasništvu 300 milijuna komada vatrenog oružja nije čudo da to oružje netko i koristi. U stanu dalaškog ubojice Micaha Johnsona pronađeno je čitavo skladište oružja, municije i komponenti za sastavljanje eksplozivnih naprava. Obama i sada poziva na izmjenu zakona o kontroli oružja, ali tijekom njegovih osam godina u Bijeloj kući nije za to uspio privoljeti Kongres.

Suočavajući se svakodnevno s naoružanim građanima i vatrenim okršajima, stoga je i policija sluđena, reagirajući ekstremno i u bezazlenim situacijama. Zapanjuje podatak da više policajaca godišnje zbog psihološkog pritiska izvrši samoubojstvo nego što ih je ubijeno u akcijama. Psiholozi također tvrde da su dio žrtava policijskog nasilja zapravo samoubojice koji planirano provociraju policiju na akciju kako bi umjesto običnih samoubojica postali žrtve.

Krvari se s obje strane barikada. U parku Memorijalnog centra zaštitnika zakona u Washingtonu prije koju godinu u svibanjskom sam Tjednu nacionalne policije tako naišla na potresan prizor: ispred dva dugačka polukružna mramorna zida s ispisanim imenima žrtava toliko opjevane profesije u američkim serijama i filmovima prolazile su kolone članova obitelji i uniformiranih kolega, ostavljajući vijence, obiteljske slike, fotografije izrešetanih policijskih automobila, prostrijeljenih policajaca, njihova odlikovanja, talismane...

Dallas tuguje, ali se ponosi svojim uzornim šefom policije, Afroamerikancem Davidom O. Brownom, za kojega kažu da je uspio uspostaviti dijalog između građana i svojih podređenih. A tragični dio njegove biografije samo svjedoči ono što Amerika proživljava i ovih dana: nekoliko tjedana nakon preuzimanja dužnosti 2010. sin Davida O. Browna upucao je policajca i još jednu osobu. Kolega ubijenoga zatim je upucao Browna juniora.