'Živim u Vukovaru, ali svaki dan putujem u Osijek na posao. To je nekih 25 minuta vožnje. Kada sam živio u Zagrebu, znao sam da mi treba više vremena za tri ulice dalje nego što mi sada treba od Vukovara do Osijeka', rezimira svoju svakodnevnu relaciju za tportal Vukovarac Bojan Pap.

Tako živi već oko godinu dana, otkada je postao glavnim pivarom i suvlasnikom craft pivovare Beckers u Osijeku.

'Von Beckers je bio austrijski general koji je sagradio osječku Tvrđu. Kada je umro, njegove su kosti, navodno, uzidane u gradske zidine i nikada ih nitko nije pronašao. Bio je okrutan prema ljudima. To je legenda koja kruži gradom', objašnjava odakle potječe ime ove male pivovare koja se smjestila u srcu osječkog stambenog naselja Vijenac Ivana Meštrovića.

Svakodnevno skuha oko 1000 litara piva, a maksimalni kapacitet ove craft pivovare je 12.000 litara, iako, kako kaže Pap, na maksimalnom kapacitetu pivovara ne radi. Za jednu pivsku turu potrebno je oko pet sati.

'Još ne radimo punim kapacitetom. Zasad pravimo samo točeno pivo, a njime se nije baš tako lako probiti na tržište. Planiramo uvesti i ambalažu kako bismo mogli proizvoditi više vrsta piva. Trenutno smo prisutni u Osijeku u preko deset lokala, u Vukovaru se naše pivo može probati na dva mjesta, u Zagrebu se stalno točimo na jednom, a povremeno na drugom mjestu. Imamo i izvoz u Sloveniju, a pripremamo se i za prezentaciju u Srbiji', objašnjava planove Pap.

Ovaj je pivar za kućno pivarstvo zagrizao prije osam godina. Radio je male ture jer craft u Hrvatskoj tada još nije zaživio. Od samog početka drži se svojeg zlatnog pravila – važnija mu je kvaliteta i istraživanje samog procesa, nego kvantiteta.

'Sve je došlo kao grom iz vedra neba. Pala mi je na pamet ideja i pitao sam se može li se napraviti pivo kod kuće. Brzo sam otišao na internet i našao gomilu informacija. Uključio sam se i na forume te upoznao druge pivare. Kada je došao trenutak otvaranja Zmajske pivovare, vlasnik me pitao hoću li raditi kod njega. Pristao sam i preselio se u Zagreb. Živeći tamo, kao čovjeku iz malog mjesta, nije mi odgovarala ta gužva, užurbani način života i da stalno nešto moraš. Dosadila mi je jurnjava te iznajmljivanje stana pa sam se odlučio vratiti kući jer mi je tako jeftiniji život', otkriva detalje svojeg životnog puta ovaj vukovarski pivar koji je pokušao potražiti sreću i izvan hrvatskih granica.

S djevojkom se prije nekoliko godina zaputio na Cipar. Bili su vrlo kratko tamo i vratili se. Reći će stoga u šali kako su proveli 'mali godišnji odmor'. Pap se na Cipru planirao baviti istim poslom kao i u Hrvatskoj, pivariti.

'No vidio sam kako su oni još dosta iza nas u craft pivarstu, da im je to tržište u razvoju, a više se baziraju na turizmu, nešto slično kao i mi u Hrvatskoj, ali im sezona traje nešto duže. Kako bi mi trebalo dosta godina da tamo ostvarim ono što sam postigao kod kuće, razmislio sam i zaključio kako ne želim izgubiti još nekoliko godina života da bi se nešto dogodilo. A ovdje je craft pivarstvo već bilo u punom zamahu, poznavao sam čitavo tržište i sve mi je lakše i jednostavnije kod kuće', nastavlja priču Pap.

Spakirao je kofere, vratio se s Cipra u Vukovar te spletom okolnosti nakon povratka upoznao s Osječanima koji su tragali za majstorom piva. I tada kreće njegova priča s Beckersom u Osijeku.

'Stalno sam imao ideju o nekoj maloj pivovari, ništa megalomanski. Najvažnija mi je kontrola proizvoda jer kada se rade velike količine piva, one se moraju i prodavati. A da bi se prodavalo, morate biti svugdje prisutni, i na policama trgovina. Tu je problem jer ne znaš u kakvim uvjetima trgovci drže pivo, pa dok dođe do kupca on može biti nezadovoljan proizvodom. Kod nas će proći još dosta godina kako bi prodavači shvatili da se prema ovom proizvodu moraju odnositi kao primjerice prema jogurtu. Kod crafta je najvažnije to da se kupi najbliže mjestu proizvodnje. Najgore je da negdje stoji četiri mjeseca, u nekoj šupi, jer na kraju ne dobijete ništa posebno', objašnjava probleme s kojima se susreću craft pivari.

Konkurencije u tom sektoru pivarstva, kaže, nema, odnosno ne bi ju nazvao tako.

'Svi si pomažemo kada netko ima problem, zovemo se. Nadopunjujemo se. Toliko je mali postotak craft pivara na tržištu da se ne bismo mogli nazvali konkurencijom. Kada jednom dođemo do nekih 50 posto, onda ćemo možda moći govoriti o konkurenciji. Nama su zasad najveća konkurencija velike pivovare koje imaju ugovore s kafićima u koje ne možemo ući jer drže monopol', tumači situaciju na pivarskom tržištu.

I kada nije u pivovari, ovaj pivar ne prestaje mozgati o novim vrstama. Kod kuće, u podrumu, također radi male ture od 20-ak litara piva. Isprobava nove sirovine, ali i tehnike pivarenja.

'To je posao koji traje 24 sata. Kada netko nauči praviti pivo i stane na tome, brzo će propasti. Ovaj posao zahtijeva velik trud i odricanje. Ne može se to raditi, reklo bi se, ofrlje. Moraš biti koncentriran i stalno čitati jer dolazi nova literatura, usavršavati se, održavati društvene mreže jer to ide s ovim poslom', objašnjava što sve stoji u opisu posla craft pivara Pap.

Na upit kako testira nove okuse, kratko i jednostavno odgovara: 'Piješ.'

'Već dosta 'bruam', a to je isto kao i prilikom kuhanja. Imaš sladove, znaš što koji daje pivu. A pivo je onda obrnuti inženjering. Zamislite što želite u čaši, kakvo pivo, i onda to idete rastakati na dijelove. Naravno, sve zapisujem. Kod pivarstva je to nešto drugačije jer prema istom receptu svaki pivar će napraviti drugačije pivo. Ovisi to o opremi, sirovini, a ima toliko finesa, od kvasca i temperature, preko fermentacije, do količine kisika, da dalje ne nabrajam', objašnjava tajne pivarskog zanata.

Ovaj Vukovarac sirovinu za pivo nabavlja u inozemstvu: hmelj mu stiže iz Amerike, kvasac je iz Belgije, slad iz Velike Britanije i Austrije. Nešto dolazi i iz Njemačke.

'Samo je jedna sladorana u Hrvatskoj, a ona daje prednost velikim igračima pa se snalazimo. Za stilove piva koje mi trenutno radimo potreban nam je američki hmelj. Uskoro bi se on trebao početi saditi u susjednoj Vojvodini, u Bačkom Petrovcu, koji je na području bivše države bio najveći proizvođač hmelja. Proizvodnja je uništena tijekom privatizacije, a stabljike povađene. No sada sve kreće od početka, što je dobro, pa ćemo vidjeti. Odlično je to što ćemo u blizini imati polja hmelja koja ćemo moći obići', zaključuje pivar Bojan Pap.