Već u ponedjeljak Stožer za obranu hrvatskog Vukovara trebao bi pristići u Banske dvore na drugu rundu razgovora s premijerom Zoranom Milanovićem. Iako je pohvalno što je konačno ostvaren dijalog između dviju 'suprotstavljenih strana', dvojezične ploče s vukovarskih institucija i dalje nestaju preko noći, a kompromisno rješenje još uvijek nije na vidiku. Na temu 'ćirilice u Vukovaru' ovih dana porazgovarali smo i s predsjednikom Srpskog narodnog vijeća i potpredsjednikom SDSS-a Miloradom Pupovcem, koji je imao poruku i za protivnike ćiriličnih natpisa, ali i za Vladu
Dobro je da se premijer Zoran Milanović odlučio za razgovor i da je policija povučena s ulica Vukovara, kazao nam je već na početku razgovora predsjednik SNV-a Milorad Pupovac. No iako je pohvalio premijera, nije mogao prijeći preko činjenice i da su se nakon susreta predstavnika Vlade i Stožera nastavile skidati već postavljene dvojezične ploče, što će se, nada se Pupovac, promijeniti nastavkom razgovora.
Je li do tog dijaloga trebalo doći ranije i tako spriječiti napetosti u Vukovaru i drugim gradovima?
Da je do razgovora moglo doći ranije, vjerojatno bi došlo. Očito je trebalo vremena da se uvidi da cijela stvar gubi smisao i opasno narušava međunarodni ugled Hrvatske i njezinu ustavnopolitičku stabilnost. Neki to još uvijek nisu uvidjeli.
I premijer Milanović i predsjednik Josipović imaju svoje ideje kako riješiti situaciju u Vukovaru. Kako komentirate ponašanje Vlade i predsjednika Josipovića u cijelom slučaju?
Vlada provodi zakone i obavlja funkcije vlasti, a predsjednik brine o temeljnim vrijednostima našeg ustavno-političkog uređenja. Njihove aktivnosti u ovom slučaju nisu bile najusklađenije. Vlada nije razumjela predsjednikove namjere, a on nije pratio Vladu u njezinim ciljevima.
Koje bi po vama moglo biti neko kompromisno rješenje koje bi umirilo predstavnike Stožera, ali i omogućilo da se poštuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina?
Kompromisno rješenje bilo bi da protivnici ćirilice prihvate to da na Vladinim uredima u Vukovaru ostanu postavljene dvopismene ploče, a da Vlada prihvati da se s daljim postavljanjem tih ploča stane i omogući lokalnoj samoupravi da stvori pretpostavke za nastavak primijene zakona.
Dio javnosti, ali i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, traži reviziju popisa stanovništva. Kako ocjenjujete taj prijedlog?
Za to nema valjanih argumenata niti je to moguće, a da ne bude diskriminatorsko. U zemlji u kojoj se tjednima vodila kampanja u kojoj se Hrvate iz Bosne i Hercegovine pozivalo da izađu na tamošnji popis, osporavati pravo Srbima da se mogu popisati i k tome voditi kampanju protiv provedenog popisa i organizirati privatno popisivanje, nije ni dosljedno ni zakonito. Dakle, ocjenjujem to jednim od elemenata antisrpske kampanje.
Kako komentirate ideju da se na postavljanje dvojezičnih ploča odredi moratorij?
Moratorij je postojao i de facto još uvijek postoji za mnoge aspekte primijene zakona, jer smo se odlučili za to da se zakon provodi postepeno. Dakle, postepenost da, ali moratorij ne.
Kada se prvi put najavilo da će ploče biti postavljene, vukovarski gradonačelnik Željko Sabo nudio je da se, primjerice, ploče ne postavljaju na mjesta poput Ovčare. Bi li to moglo biti kompromisno rješenje?
Ne znam kome je palo na pamet da bi na Ovčaru ili na groblje trebalo postavljati dvopismene natpise. Tko god da je to bio, nije osobite pameti. Dakle, kompromis bi trebao biti u tome da se nakon postavljenih ploča na državne institucije dalje za neko vrijeme ne postavljaju ploče za nazive ulica, trgova ili na prometne znakove.
U javnosti i medijima se u nekoliko navrata govorilo da Stožer zapravo zastupa stavove nekih drugih skupina. Tko po vašem mišljenju stoji iza Stožera i koji im je krajnji cilj?
Stoje pojedini predstavnici Crkve i pojedinih stranaka. U prvom redu HSP dr. Ante Starčević i pojedinci iz HDZ-a. Ne znam što im je cilj, ali vidim koje su posljedice njihova djelovanja: destabiliziranje međuetničkih odnosa, obezvređivanje zakona i širenje netolerancije. Ako su im to bili ciljevi, u dobroj su mjeri, suprotno vrijednostima i odredbama Ustava, uspjeli.
U razgovoru s 'običnim' Vukovarcima dalo se naslutiti da u gradu imaju većih problema od ćirilice. Smatrate li da je pitanje dvojezičnih ploča preuveličano?
Naravno da je preuveličano. Naravno da Vukovar ne može imati normalan život, a njegovi građani perspektivu ako će se buditi u zvukovima ratnih poruka i trajnog proizvođenja osjećaja žrtve i stradanja. Ni jedan grad i ni jedna zemlja se pod takvim okolnostima ne može niti bi se mogao normalizirati i normalno razvijati.
Vukovar se uvijek spominje u kontekstu grada žrtve. Može li po vašem mišljenju Vukovar biti simbol pomirenja?
Tako smo započeli mirnu reintegraciju 1996. S tim sam ciljem 1996. bio putnik u Vlaku mira koji je predvodio predsjednik Tuđman. U tome nam je pomagala međunarodna zajednica i za to su mnogi uložili godine rada, a neki dobili domaća i strana priznanja. Ali sad su na sceni oni koji ne žele da Vukovar bude simbol pomirenja, već isključiv simbol žrtve kojim će oni upravljati i prema njemu davati i oduzimati prava, priznavati ili ne priznavati zakone, mjeriti koliko je vlada narodna, a koliko nije. Oni žele da Vukovar pretvore u državni žrtveni oltar, a ne u mjesto za mirnodopski život ljudi s komemoracijama koje će dobiti mirnodopski karakter te da oni budu svećenici toga oltara, a time i gospodari toga koliko ćemo mira imati i kakav će on biti.
