portret NEUROKIRURGA

Vrhunski stručnjak, radoholičar, hajdukovac: Tko je zapravo Josip Paladino?

29.03.2018 u 14:12

Bionic
Reading

Pravi val zgražanja izazvala je odluka vodstva zagrebačkog KBC-a Rebro da neće produžiti suradnju s Josipom Paladinom, vjerojatno najcjenjenijim hrvatskim neurokirurgom. Tportal donosi portret liječnika koji je prije dvije godine ispunio uvjete za starosnu mirovinu, no još je u punom naponu snage i voljan raditi, pa je to i nastavio sve do ovog tjedna. Odluka formalno obrazložena 'planom funkcioniranja Klinike za neurokirurgiju' u medijima i na društvenim mrežama popraćena je bijesnim komentarima

Dvije činjenice posebno su uznemirile javnost: prva je da se u prisilnu mirovinu tjera liječnik sa 67 godina života upravo u trenutku kada se sasvim otvoreno najavljuje produljenje radnog vijeka do te dobi. I druga, da je Josip Paladino u proteklom periodu na Rebru radio za četiri i pol tisuće kuna honorara, što bi bilo ponižavajuće da se ne radi o osobi kojoj novac evidentno nikada nije bio primarni cilj u životu. On sasvim sigurno nije takav, pa je već najavio da će sreću potražiti tamo gdje ga žele.

Josip Paladino (1950.) hrvatska je neurokirurška i medicinska zvijezda. Rodio se u Splitu, diplomirao i magistrirao u Zagrebu, za neurokirurgiju se specijalizirao 1984. godine, stručno se usavršavao u njemačkom Mainzu, na Klinici za neurokirurgiju proveo je praktički cijeli svoj radni vijek, usprkos brojnim ponudama iz inozemstva. Član je brojnih stručnih organizacija i kao jedna od značajnih referenci spominje se razvoj kirurgije hipofiznog područja. Razradio je svoj vlastiti minimalno invazivni pristup procesima lubanjske osnove, te konstruirao kontaktnu ultrazvučnu mikrosondu s primjenom i u drugim kirurškim strukama. Bio je i ravnatelj Rebra, bolnice čiju je dogradnju i proširenje pokrenuo - da bi posao završili neki drugi ljudi.

To je, međutim, tek djeličak zavidne biografije koju on sam neće previše isticati: u prvi plan stavlja oko 17 tisuća ljudi koje je operirao i još toliko koji su barem indirektno prošli kroz njegove ruke. Svakome je zapamtio ime i prezime, sa svakim ljudski popričao i smirio ga ili utješio, nikoga nije odbio primiti, ali je zato s gnušanjem gledao na svaki pokušaj podmićivanja i nuđenja poklona. Nikada u životu nije upisao nijedan prekovremeni sat, makar je općepoznato da je na Rebru provodio po desetak sati u komadu. Kad je i sam svojedobno operiran zbog problema s kukom, doslovno je pobjegao na posao. Konstruiran je posebna stolac iz kojeg je mogao raditi.

>>> Paladino za tportal: 'Ako me ljudi na Rebru ne žele, radit ću negdje drugdje'

'Ja sam operater, nisam navikao filozofirati', kazao je potpisanom novinaru u utorak navečer, najavljujući da će potražiti drugi angažman kad ga već njegova matična bolnica više ne želi. Ubrzo su počele pljuštati ponude s nekoliko strana, pa je se i novo radno mjesto vrlo brzo otvorilo.

'Sve pacijente tretira jednako'

Dosadašnja čekaonica Josipa Paladina na Rebru postala je jedno od kultnih mjesta na kojima se ljudska nesreća i strah ublažavaju toplim pristupom: nebrojena svjedočanstva govore da je upravo njegov pristup, strpljivo objašnjavanje i smirivanje mnoge pacijente spasilo psihički, posljedično moguće i fizički. Ondje su svi jednaki: splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kojega su operirali stručnjaci pod Paladinovim vodstvom, nedavno nam je prepričao kako je sa zadovoljstvom upravo u čekaonici slušao kako ovaj objašnjava dvjema starijim gospođama sve medicinske procedure, opasnosti i šanse zahvata na kojega se bio spremao. 'Radi se zaista o iznimnoj osobi, čovjeku koji je svojom požrtvovnošću pomagao, zadužio je mnoge ljude bez da je i razmišljao o kome se radi. Svi su mu jednaki i tako ih tretira. Naprosto mi nije jasno kojim propisima i kojom logikom mu je uskraćeno pravo na rad', kazao nam je Krstulović Opara.

  • +5
Josip Paladino Izvor: Cropix / Autor: Bruno Konjevic / CROPIX

Iza vrata Paladinovog ureda, pak, posjetitelje dočekuje prava mala kapela posvećena splitskom Hajduku: posvuda po zidovima, na stolu i oko njega - pa čak i na fotelji - nalaze se razne fotografije, zastavice i memorabilije kluba s kojim je neraskidivo vezan. Redovito posjećuje utakmice i priznaje da je na Hajduk 'navukao' najmlađeg od trojice sinova, i to nakon što su mu prva dvojica izmakla kontroli i neshvatljivo se izjasnili kao dinamovci.

>>> Paladino našao novi posao kod bivšeg ministra Primorca

Godine 2011. kandidirao se na prvim izborima za Nadzorni odbor kluba nakon što je on prepušten svojim članovima i demokratiziran. Paladinov potez potaknuo je brojne druge da isto to učine, pa je u najtežim trenucima u Hajdukovoj povijesti na njegovo čelo došla skupina uglednih i stručnih ljudi koja je započela proces ozdravljenja i vraćanja starih dugova. Zapamćena je njegova izjava 'Para nema, niti će ih biti' - koja je plastično opisivala kaos zatečen na Poljudu - i 'Hajduk nije ugasio Mussolini, nemojte da to napravi jedan Hrvat' u trenucima kada je tadašnji gradonačelnik Kerum poželio razbucati model narodnog kluba.

Premda je s najvećim brojem glasova članova izabran za predsjednika Nadzornog odbora, Josip Paladino s tog mjesta povukao se čim je protiv njega pokrenut postupak u slučaju Karlovačke banke, želeći potpuno poštivati kodeks kluba i nastojeći izbjeći bilo kakav negativni utjecaj svojih vlastitih problema. Zajedno s još šest osoba protiv njega je, naime, u to doba podignuta optužnica jer je navodno sudjelovao u odobravanju nezakonitih kredita ove banke prema tvrtkama obitelji Šola, inače njenim suvlasnicima. Postupak do danas nije priveden kraju.

Svaki razgovor počinje s Hajdukom

Do danas je svejedno ostao duboko vezan za klub i svaki razgovor s poznanicima iz Dalmacije ili zagrebačkim suborcima započinje s Hajdukom kao temom.

Sa suprugom Zrinkom, uglednom arhitekticom i konzervatoricom koja je također pokazala kičmu opirući se i javno kritizirajući urbanističke vratolomije zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, prvog sina dobio je dosta kasno, u 49. godini života. Kaže da je s djecom ponovno prošao kompletno obrazovanje i nije prošao dan da ih nije zagrlio i pokrio nakon povratka s posla, obično iza osam ili devet sati navečer.

Tada zapali. Još jako davno pušenje je smanjio s četiri kutije na samo pet cigareta prije spavanja i toga se strogo drži. Za šestom nikada nije posegnuo.