ZAGREB - Zakon o medicinskoj oplodnji zbog brojnih birokratskih zahtjeva koji se trebaju ispuniti mnogim je parovima značajno zakomplicirao mogućnost da postanu roditelji. U hrvatskim klinikama dosad se na zahvat medicinski potpomognute oplodnje čekalo od deset mjeseci do godinu dana, a zbog novog zakona taj će rok biti znatno duži, piše Nacional.

Dubravka Šimonović napominje da neke zakonske odredbe otežavaju, poskupljuju i u konačnici onemogućuju provedbu postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Primjerice, Zakon propisuje dva odvojena mišljenja stručnjaka za neplodnost da se radi o neplodnosti. 'Ne vidim svrhu propisa po kojem liječnik specijalist koji provodi postupke liječenja neplodnosti obvezno mora tražiti mišljenje drugog liječnika specijalista koji je zaposlen u drugoj zdravstvenoj ustanovi', kaže Šimonović.

Nadalje, obveznim pravnim i psihološkim savjetovanjem za sve postupke, bez obzira radi li se o pomoći pri spajanju vlastitih spolnih stanica para ili o postupku uz darivane spolne stanice, bezrazložno se komplicira i poskupljuje postupak. Posebno pak začuđuje odredba prema kojoj je, ako je osoba u braku, za darivanje spolnih stanica potreban i pristanak njezinog bračnog druga u pisanom obliku. Nije, upozorava Šimonović, na državi da ograničava pravo odlučivanja pojedinca o vlastitim spolnim stanicama dodatnim suglasnostima bračnog druga, nego da svakom od njih jednako zaštiti reproduktivna prava. U suprotnom, država ograničava reproduktivna prava pojedinca, koji je jedini ovlašten odlučivati o njima.

Konzervativci koji se protive zamrzavanju zametaka uz argument da se oni tako uništavaju nisu u pravu jer upravo zamrzavanje omogućuje njihovu kasniju upotrebu – uostalom, i u prirodnoj prokreaciji propada stanovit broj zametaka. Kad nema dozvole za zamrzavanje, žena mora prolaziti kroz zdravstveno rizičan postupak hormonalne stimulacije, a i tada može doći do propadanja i uništavanja zametaka, upozorava Šimonović.

Neke odredbe nisu usklađene ni s Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Recimo, Zakon je nejasan i nekonzistentan jer naknadni amandman kojim se uključuju i izvanbračni parovi nije dodan tamo gdje se navode postupci na koje bračni par ima pravo, nego u drugi članak. Nije jasno zašto je potrebno utvrđivanje izvanbračne zajednice u izvanparničnom sudskom postupku – izvanbračna zajednica je u hrvatskom pravnom poretku ustavnopravna kategorija, a po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima smatra se da su oba prava jednako zaštićena i u bračnoj i u izvanbračnoj zajednici, napominje Dubravka Šimonović.

Izvaparnični sudski postupak u ovom slučaju je težak i dugotrajan, u što su se uvjerili Nacionalovi reporteri. Tek nakon obilaska nekoliko sudova upućeni su na Općinski građanski sud u Zagrebu. Službenica u papirnici rekla im je da moraju napisati prijedlog za pokretanje postupka i da je za to potrebno platiti biljege od 100 kuna, a na upit kako napisati prijedlog i što dalje preporučila je savjetovanje s odvjetnikom. Odvjetnici pak kažu da postupak može trajati nekoliko mjeseci, ovisno o opterećenosti sudova.