Kocijan smatra da je slučaj požara u Omišu pokazao slabosti postojećih planova evakuacije, prenosi Net.hr.

‘Iz ove tragedije se pokazalo da planovi evakuacije nisu u ovom slučaju u Omišu bili dobri ili nedovoljno dobri jer da je kvalitetno bio rađen plan, evakuacija bi bila brža, znalo bi se tko što treba raditi.’

Takve planove, naglašava, nije dovoljno imati samo na papiru. Potrebno ih je redovito provjeravati kroz vježbe policije, hitne pomoći, vatrogasaca i drugih službi uključenih u sigurnost, ali i periodično revidirati procjene ugroženosti od požara.

Prema njegovu mišljenju, u Omišu se trebao aktivirati i Sustav za rano upozoravanje i upravljanje krizama (SRUUK). ‘Po mom mišljenju, trebao je biti da ljudi odmah shvate da se moraju evakuirati, a ne čekati da im požar takoreći dođe do dvorišta i onda počet bježati. Onda je već kasno jer su ceste zakrčene.’

Na argument da bi upozorenje moglo izazvati paniku odgovara kako je važnije omogućiti većini stanovnika da se na vrijeme sklone na sigurno. ‘Bolje da netko i dobije malo paniku, ali da se većina građana na vrijeme i na siguran način evakuira.’

Kocijana je iznenadila i dinamika samog požara. Kaže da su se požari otvorenog prostora proteklih godina, uz manje ili veće napore, redovito uspijevali gasiti, dok je omiški bio drukčiji. ‘Ovaj požar je jako odstupao od dosadašnjih, osim onoga na Kornatu.’

Naglo širenje povezuje s vremenskim uvjetima i vegetacijom. Nakon dugog kišnog razdoblja početkom godine vegetacija je snažno bujala, a zatim se tijekom sušnog razdoblja osušila i stvorila veliku količinu gorivog materijala. Dodatni čimbenik bila je bura koja je brzo prenosila vatru.

Govoreći o utvrđivanju uzroka požara, Kocijan objašnjava da istražitelji najprije moraju pronaći mjesto na kojem je vatra izbila, a zatim ondje tražiti tragove mogućeg tehničkog uzroka ili ljudskog djelovanja.

Ako se isključe rad strojeva, električna energija, zapaljive tvari i drugi tehnički uzroci, kaže, preostaje ljudski faktor. ‘Da li namjerno, nehotice, da li je ispaljivao petarde, vatromet ili palio. Onda nije tehnički nego ljudski. A je li nepažnja, nehat, ne mogu reći.’

Kocijan se osvrnuo i na namjerno izazivanje požara. Smatra da bi osobu za koju se utvrdi da je piroman trebalo psihijatrijski procijeniti i, ako je riječ o bolesti, liječiti. Ako nije, zalaže se za znatno strože sankcije.

‘Ako nije, onda bi svakako daleko stroža kazna trebala biti za namjerno paljenje i izazivanje požara.’