Prvi put se zapitala što joj se događa sa suprugom kada je prisustvovala jednom njegovom teniskom meču.

'Kako se aktivno bavio tenisom, upravo na jednom teniskom meču sam prvi put posumnjala da nešto nije u redu. Naime, on i sin su igrali protiv prijatelja i u jednom trenutku tijekom igre moj se suprug počeo kretati unatrag i pao, iako nije bilo nikakve neravnine na terenu. Kako je uvijek bio jako aktivan, pripisala sam stresu česte promjene ponašanja ili zapitkivanje jednog te istog pitanja po nekoliko puta dnevno. No nakon toga sam jednoj svojoj znanici u Hrvatskoj udruzi za Alzheimerovu bolest (HUAB) iznijela ta zapažanja i povremeno se s njom čula u vezi toga. Tada smo odlučili napraviti dijagnozu i maknuti se s mrtve točke', prisjeća se ova žena.

Još uvijek prepoznaje lica

Danas se kod njezina supruga bolest pojavljuje u amplitudama, ponekad je izraženija, ponekad je nema. No bilo je situacija u kojima nije znala kako mu pristupiti.

'Nedavno se dogodilo da sam došla doma i da su vrata stana bila otvorena, a supruga nema. Nakon deset minuta je došao, a s obzirom na bolest ,morala sam razmišljati kako ću ga pitati gdje je bio, jer mu svako takvo zapitkivanje služi kao okidač za daljnje rasprave. Kasnije mi je rekao da je bio na pošti podignuti pošiljku. Što je najgore, uopće nije shvatio što je loše napravio', priča žena ova hrabra žena.
Jednom je prilikom pao na cesti u gradu, a kada ga je pitala što se dogodilo, nije se mogao sjetiti, a nerijetko se danas dogovore da će nešto sutra obaviti, no on se toga iduće jutro ne sjeti. Prije nekoliko dana vidjela je da joj suprug ne primjećuje stvari koje su ispred njega.

'Konkretno, imali smo situaciju u kojoj je nešto arhivirao, spremao papire, a ja sam sjedila na kauču u dnevnom boravku. Na radnom stolu ispred njega je bila bušilica za papir, ali je on nije primijetio nego me pitao gdje se nalazi', objašnjava naša sugovornica.

Svaki dan svog supruga pokušava uključiti u neke aktivnosti kako bi razvijao mozak, a jedna od njih je i čitanje. Kaže da joj je drago kako nije došao do faze da razgovara s likovima sa slika u novinama, no uglavnom joj ne može točno reći s kim se družio kada ode iz stana.

'Suprug još nema problema s prepoznavanjem ljudi oko sebe, ali ima s opisivanjem osoba ili situacija koje proživi kada nisam s njim. Recimo, zna otići na tržnicu, pa sresti nekog poznanika i ode s njim na kavu. Kada dođe doma i pitam ga s kim je bio, ne može mi to prepričati, jer se toga ne sjeća. Daje mi asocijacije koje teško mogu shvatiti', otkriva nam ova žena.

Puno strpljenja i ljubavi

383952 ,425814 ,425797 ,360964
Od dana kada mu je otkrivena njezin suprug postao je svjestan Alzheimerove bolesti i ne bježi od te dijagnoze. Dapače, aktivan je u HUAB-u, a veliku podršku dobiva i od liječnika kod kojih ide na redovite kontrole, s čim je vrlo zadovoljna i supruga. Kako je ona s njim od samog početka bolesti, ima savjet za sve obitelji koje imaju oboljelog od Alzheimera.

'Moj savjet obiteljima koje imaju osobu oboljelu od Alzheimera je imati puno strpljenja, izgraditi tehniku kojom će se moći zaštititi od eventualnih promjena ponašanja. Treba izbjegavati tenzije i pritiske, pustiti život da se odvija kako ide. Puno ljubavi i nježnosti prema oboljeloj osobi. Smatram da je važno brigu o oboljelom prihvatiti kao full-time job, jer konstantno morate toj osobi biti na raspolaganju. Zapravo je užasno vidjeti kako vam voljena osoba pred očima propada, a vi joj ne možete pomoći', smatra ova žena.

Jednako tako ova žena misli da Hrvatska još uvijek ne raspolaže dovoljnim brojem domova za starije i nemoćne, hospicija, općenito ustanova koje bi skrbile za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti te da bi se na tome svakako trebalo poraditi u što skorije vrijeme.