Djelatnici Uprave za kazneno pravo i probaciju danas su u središnjici Zagrebačke županije predstavili probacijske urede Zagreb I i Zagreb II koji djeluju od 27. lipnja 2011. godine.

Zakon o probaciji stupio je na snagu 2009. i definira probaciju kao uvjetovanu i nadziranu slobodu počinitelja kaznenog djela. Da bi osuđenik dobio privilegiju izvršenja kazne radom za opće dobro ili na slobodi uz zaštitni nadzor, pravomoćna kazna zatvora ne smije biti veća od šest mjeseci, a uskoro će se ta mjera proširiti i na kazne do godine dana zatvora. Radi se uglavnom o kaznenim djelima poput krađa, kaznenih djela u prometu, konzumiranja droga, nasilja u obitelji i slično.

Zašto su bile potrebne dvije godine da se od donošenja zakona otvore i uredi, Jana Špero iz Ministarstva pravosuđa objasnila je kako je bilo potrebno nakon samog zakona donijeti i podzakonske akte koji su uslijedili tek 2010. 'Prije nego što je uspostavljena probacija, djelovali su povjerenici od 1999. kada je uveden rad za opće dobro i zaštitni nadzor. Povjerenici su dolazili i zatvorskog sustava i centara za socijalnu skrb i radili su taj posao nadziranja mimo radnog vremena u svojim ustanovama sve do osnivanja ureda', rekla je Špero.

Probacijski ured Zagreb I pokriva područje Grada Zagreba te u njemu radi 12 osoba, uglavnom socijalnih radnika, pedagoga, psihologa i politologa. Ured Zagreb II pokriva Zagrebačku, Karlovačku i Krapinsko-zagorsku županiju, a u njemu radi devet zaposlenika – socijalnih pedagoga i socijalnih radnika. U Hrvatskoj trenutačno postoji 11 probacijskih ureda, a uskoro bi se trebao otvoriti i 12. ured u Dubrovniku.

Probacijski službenici sudjeluju u svim dijelovima kaznenog postupka, šalju izvješće državnim odvjetnicima o počiniteljima, sudovima vezano za mjere opreza i provode nadzor izvršavanja osuđenikovih obaveza. Sudjeluju u izvršavanju uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom te u radu za opće dobro na slobodi.

Nakon što službenici prikupe podatke o osuđeniku iz presude, prikupljaju se i podaci o žrtvi, analiziraju se rizici osuđenikova izvršenja alternativne kazne, životni stil, njegovo emocionalno stanje, ponašanje i stavovi. S tim spoznajama određuju se 'tretmanske potrebe' koje se odnose na promjene u ponašanju osuđenika i donose se u dogovoru s osuđenikom. U roku od mjesec dana od prvog doticaja sa slučajem, službenici moraju donijeti program postupanja kojeg također moraju potpisati počinitelji i obvezati se na suradnju.

Prva alternativna mjera izdržavanja kazne je uvjetna kazna sa zaštitnim nadzorom (pružanje pomoći, zaštite i nadzora kako bi se osiguralo da osuđenik ne počini novo kazneno djelo) koja se najčešće primjenjuje na osobe koji su počinili nasilje u obitelji te se uz nju najčešće propisuje i mjera liječenja od alkoholizma. Službenici ističu kako je pri tome jako bitna povezanost institucija poput policije, centra za socijalnu skrb, DORH-a, suda, zatvorskog sustava itd.

Druga mjera je rad za opće dobro na slobodi ('plaćanje duga' pojedinca društvu kroz društveno koristan, besplatan rad). U izvršavanju te sankcije sudjeluje šira zajednica i pravne osobe poput humanitarnih udruga, komunalnih tvrtki, staračkih domova, bolnica, Hrvatskih šuma…

Katarina Radat iz dobrotvorne ustanove Dobri dom posvjedočila je kako sudjeluje u kontroli osuđenika koji odluče svoju kaznu odraditi u njihovoj ustanovi. Rekla je da osuđenici uglavnom rade na sporednim poslovima u pučkoj kuhinji poput posluživanja hrane. Provjerava se redovitost dolaska osuđenika na posao te se pri tome o njihovom radu redovito obavještava Ured za probaciju. U Dobrom domu odrađen je 671 dan i 5.368 sati probacijskog rada.

Da su osuđenici upućeni na rad za opće dobro potrebni kao besplatna radna snaga, potvrdio je Robert Mohorić iz Tržnica Zagreb. Osuđenici u njihovoj tvrtki čiste tržnice i pripremaju ih za rad.

Ivica Milković iz Hrvatskih šuma zapošljava osuđenike na pomoćnim radovima prilikom uređenja šuma, no kaže kako to nije posao za svakoga te da se ponekad događa da ih se premješta na druga radna mjesta. 'Šuma je opasno mjesto rada, događaju se padovi i rušenje grana, zato svi imaju zaštitnu opremu, a radnicima je i osiguran prijevoz do terena', rekao je Milković.

Počinitelji kaznenih djela svoj dug društvu vraćaju i u Crvenom križu. Ravnatelj Crvenog križa Zaprešić Anđelko Končurat opisao je da se prije dolaska osuđenika dobro raspitaju o njemu. Kada osoba dođe raditi, obavi se detaljan razgovor nakon kojega se vidi je li ta osoba podobna za rad s ljudima na terenu ili ih se preraspodjeljuje na 'jednostavnije' poslove pakiranja paketa pomoći. 'Ponekad se dogodi da dođu ljudi koji zaista znaju raditi neke poslove koji su nama potrebni poput rada s elektrikom pa nam pomognu popraviti dugotrajne kvarove', rekao je Končurat.

Osuđenicima se najčešće dodjeljuje 60 dana rada za opće dobro koje moraju odraditi u roku od godine dana, a službenici Probacijskog ureda tvrde da do sada nisu imali nikakvih incidenata. Osuđenici koji ne poštuju uvjete rada i ne dolaze redovito na posao, vraćaju se u zatvor ili idu na sud po drugu priliku za dobrotvorni rad. Češći su, čini se, pozitivni primjeri kada se osuđenici kasnije vraćaju volontirati u ustanovu ili čak dobivaju stalni posao nakon odrađivanja kazne.