IRAC NAS UKORIO

'U Hrvatskoj pazi s kim posluješ'

lijepa nasa vasa paul

lijepa nasa vasa paul

Izvor: tportal.hr / Autor: Krešimir Dujmović

Hrvati bi masovno u Irsku, a jedan Irac masivno uspijeva u Hrvatskoj. A uspijevaju mu i masline. Paul je prožvakao Hrvatsku temeljitije od solidnog broja domaćih i, jasno, usvojio originalni set vještina za preživljavanje na Balkanu. Jedna od njih zove se 'uvijek budno pazi s kim posluješ ovdje'

Da li arhitekt, novinar, a možda i učitelj plesa ili promotor istarskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja? Paul O'Grady radi sto stvari u Hrvatskoj, nešto što prilično kontrira slici svijeta domaće mladeži koja se namjerila na emigraciju u Irsku, a svodi se na to da kod nas jednostavno nema posla. Očito da ga ima na pretek, no možda je za shvaćanje istoga potrebno biti Irac.

'Iskustvo Hrvatske započeo sam još 2000. Godine kada sam došao kao student na razmjenu u Osijek. Odlično sam se proveo. Otkrio sam da ljudi nemaju puno novca, ali su znali kvalitetno živjeti', prisjeća se Paul i odmah uspoređuje dvije zemlje: 'U Irskoj je puno viši standard života, ali u Hrvatskoj je veća kvaliteta. Preciznije, standard kao obrazovanje, rad, napredovanje nasuprot kvaliteti kao umijeću uživanja u životu.' U Irskoj je bio arhitekt, ganjao je veliku lovu u doba kada je otok djeteline prolazio ekonomsku renesansu. No, za poželjeti doći živjeti kod nas novac nekako ne smije biti previsoko na listi priorieta. Paul je tražio kreativnost, nova znanja i drugačije vrijednosti, kaže. I Hrvatska je naprosto savršen poligon za to.

Zaposlio se kao instruktor engleskog, pa počeo raditi na Hrvatskom radiju, potom kao arhitekt u jednom zagrebačkom arhitektonskom birou. Otvorio je školu irskog plesa, svirao irsku glazbu po zagrebačkim barovima, e da bi danas, između tuceta stvari koje paralelno radi, između ostalog i obiteljski posao proizvodnje maslinovog ulja, vodio i radionice za buduće biznismene: 'Ogromna je frustracija u vezi poslovanja u Hrvatskoj. Najveći problem je što se ljudi ne drže svoje riječi. Ne drže se propisanih rokova niti obećane kvalitete. Svi žele brzu zaradu i neki automehaničar, na primjer, ne razumije da ako me jednom prevati da mu više nikada neću ponovno doći. '

'U Hrvatskoj svi kupuju i prodaju nešto, razvijena je ekonomija cjenkanja. I kada mi kažu da ovdje nema poduzetničkog duha, ne slažem se. Vidio sam to u nebrojeno slučajeva, kada mladim ljudima daš priliku i podršku, sjajni su', reći će Paul i požaliti nad činjenicom da slika biznismena u Hrvatskoj ima negativnu konotaciju. U programu svojih poslovnih radionica za mlade obilazi srednje škole. Što im govori?: 'Ispričam im kako je to kada počneš od nule. Kada stigneš u novu sredinu doslovce s vrećicom na ramenu. Ne znaš niti jezik, niti zemlju, nemaš nikakav posao. To je upravo bila moja situacija kada sam došao živjeti u Hrvatsku.'

Ključna mudrost koju Paul teško da je mogao pokupiti u Irskoj glasi – pazi s kim sklapaš poslove. Siva zona uzima popriličan danak u sferi poslovnih ugovora i dogovora i na kraju shvatiš da ništa nije kako se čini, a još manje kako je formalno dogovoreno. U Irskoj je ugovor svetinja, u Hrvatskoj jači kvači: 'Naučio sam biti užasno izbirljiv po pitanju s kim poslujem, s kojim ljudima želim biti okružen. Tu bih svakom savjetovao da slijedi svoj instinkt. Pogoto stoga što je u Hrvatskoj teško izbjeći pojedince koji te nimalo ne poštuju'.

Postoji fraza od koje se Ircu redovito smuči: 'A j... ga, tako ti je to u Hrvatskoj'. Kronično nedostaje osjećaj vlastitih mogućnosti: 'Ako nisi zadovoljan telekomunikacijskim operaterom, promijeni ga. Opskrbljivačem struje? Promijeni ga. Reci samom sebi kako ti je to neprihvatljivo. U Irskoj postoji poslovica - ako vjeruješ da je moguće ili da je nemoguće, skoro si uvijek u pravu.' Nisu Hrvati lijeni, veli Paul, nego rad nije dovoljno cijenjen. Ne postoji sustav promocija i povišica kao honorar za inicijativu i predanost.

Trava je uvijek zelenija na drugoj strani. U slučaju Irske moglo to bi se moglo pokazati botanički točnim, ali hrvatski Irac veteranski mudro udjeljuje savjet ekipi koja se pakira za Dublin: 'Slušate priče o novcu i poslovima, no imajte u vidu da je preseljenje u drugu državu skup sport. Ne samo financijski nego, i pogotovo, psihološki. Ako već moraš to napraviti, napravi to smireno i sa strašću. Ne boj se svojeg porijekla. Ali moraš znati da u irskoj poslovnoj klimi moraš odraditi ono što je dogovoreno, na način kako je dogovoreno. Ne postoji nikakva siva zona u koju se možeš sakriti. Zato je Irska i doživjela takav brzi napredak.' S druge strane, priželjkuje da što više mladih talenata ostane kod kuće. Razlog je simpatičan: 'Želim da moj sin jednog dana radi u njihovoj firmi'.

Kad ne drži satove engleskog, škole irskog plesa i poduzetničke radionice za srednjoškolce. Paul proizvodi vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje pod brendom 'Brist olive'. S adresom u Vodnjanu, kamo ga je domamila supruga Istrijanka, Irac je fasciniran održivim razvojem koji se promovira u regiji. Duboko vjeruje u Hrvatsku, tim više što, kako veli, kada si stranac sve slobodno pomnoži puta tri. Stvari traju tri puta duže, tri puta su skuplje i tri puta tako dalje. Mogli bismo dodati, i tri put ga više vole.

Nećemo se lagati, biti Irac u Hrvata je rijetko viđeni kulturološki kapital. Najnormalnije da mu je knjiga 'Ja, tata iz Irske' ponijela naslov najprodavanijeg izdanja Algoritma u 2013. S obzirom na trendove uskoro bi mogao uslijediti logični nastavak kod nekog irskog izdavača: Ja, mama iz Hrvatske.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!