STRANCI KORISTE NJIHOVE USLUGE

Tvrtka domaćeg inovatora ima ono što Hrvatskoj treba, ali država ih ignorira

  • Autor: Ivica Kruhoberec
  • Zadnja izmjena 02.03.2015 11:13
  • Objavljeno 02.03.2015 u 11:13
Đuro Horvat

Đuro Horvat

Izvor: Pixsell / Autor: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

Zaštita prirode veliki je globalni izazov današnjice. Da nije jednostavno naći rješenje za probleme koji se tu javljaju, govori i primjer Varaždina gdje, usprkos svim ljudskim i drugim resursima, još nije nađeno učinkovito i dostupno rješenje za komunalni otpad koji, međutim, naša tvrtka ima, rekao nam je odmah na početku razgovora višestruko nagrađivani inovator Đuro Horvat, direktor i vlasnik Tehnixa iz Donjeg Kraljevca, vodećeg hrvatskog poduzeća na području zaštite okoliša koji prerasta u regionalnog, pa i jednog od svjetskih lidera

'Ekologijom se bavimo gotovo od prvog dana, a gospodarenjem otpadom 20 godina. Tijekom tog razdoblja prijavili smo više patenata i inovacija koje su na kraju dovele do naše tehnologije MBO-T koja je svjetski patent. Riječ je o najboljoj tehnologiji za trajno održivo gospodarenje komunalnim, kućnim i osobnim otpadom ne samo u nas, nego i svijetu. Da je tako, svjedoči veliko zanimanje za nju na raznim stranama svijeta gdje smo već sklopili ugovore. Ne samo u zemljama u okruženju, poput BiH, Srbije i Rumunjske, nego i Bjelorusije, Irana, JAR-a, Gane, Indije, Švedske i Egipta gdje sam boravio ovih dana', kaže Horvat.

Zašto toliko zanimanje za MBO-T?

Radi se o tehnologiji koja daje najbolje rezultate u zbrinjavanju otpada uz primjerene troškove. Troškovi izgradnje našeg pogona za reciklažu gotovo su deset puta niži u odnosu na ono što se danas nudi, a mogu biti izgrađeni za šest mjeseci. Tvornice za preradu otpada isplaćuju se za pet godina, a traju minimalno 30. Primjerice, grad veličine Varaždina dobiva za oko 20 milijuna kuna postrojenje u koje se s jedne strane dovozi miješani komunalni otpad, a s druge izlazi osam vrsta sirovina, sekundarni kompost i RDF gorivo koje čini oko polovice komunalnog otpada. Dakle, nije potrebno da domaćinstva ili tvrtke imaju po četiri ili više kanta za otpad koje koštaju, kao i njihov odvoz, a takav sustav je složen jer je potrebno dodatno sortirati i balirati. Dovoljna je jedna kanta, što znači da je sustav jednostavan, jeftiniji i u potpunosti može reciklirati otpad.

Je li sustav s jednom kantom i MBO-T-om povoljniji za domaćinstva od sustava s više kanti, odnosno razvrstavanja otpada na kućnom pragu koji se sve više širi?

Naš je sustav i tu jeftiniji, i to dvostruko. Da nije tako, vjerujte da ne bi bio u BiH, točnije Tuzli, Konjicu i Mostaru gdje je postrojenje kapaciteta 15 tona na sat. Čeka nas Banja Luka jer smo se pokazali bolji od konkurencije s kojom smo se susretali u Rumunjskoj, ali smo ipak uspjeli. Između ostalog i zato što je utrošak energije po toni obrađenog miješanog komunalnog otpada svega šest kW, dok postojeći sustavi trebaju deset puta više.

Poslovni uspjeh za poželjeti

Prošla poslovna godina Tehnixu je bila odlična upravo zahvaljujući plasmanu niza novih proizvoda na nova svjetska tržišta, prije svega tehnologije MBO-T. Osvojili smo neka tržišta u Aziji i Africi. U Emiratima, primjerice, čekamo dozvolu za gradnju naše tvornice, a u Iranu smo također prisutni. Neke naše proizvode plasiramo u Švedsku, Island, Norvešku, Latviju… Naša je prednost u tome što se otpad u cijelosti reciklira za desetak minuta, i to ne doma, već sve u tvornici. Svega toga ne bi bilo bez inovacija i patenata. Tvrtke dugoročno ne mogu opstati bez poboljšanja. Ne možete auto prodavati kakav je bio prije deset godina. Ako se proizvodi isto, propada se.

Hrvatska, međutim, kreće u drugom smjeru. Vaših pogona još nema u nas. Zašto?

Više je razloga. Jedan je taj da još uvijek nema dovoljno informacija o našem sustavu s jednom kantom koji uvode i gradovi u zapadnoj Europi poput Münchena. Istina, neke zemlje poput Austrije imaju više kanti već godinama, ali samo zato što nekada nisu imale drugu tehnologiju za zbrinjavanje otpada. Zato su građani sami odvajali otpad dok je ostatak odlazio u spalionice ili odlagališta na koja se više to ne smije. Dok se takvi i slični sustavi promoviraju u Hrvatskoj; nama su nekoliko puta onemogućili prezentaciju našeg tehnološkog otkrića, iako jedini u potpunosti reciklira miješani komunalni otpad. Tražili su od mene i mojih suradnika da šutimo o svjetskom izumu potpune reciklaže kako bi se u našoj zemlji širio sustav stranih tehnologija koje su u rukama umreženih stranih i domaćih lobija potpomognutih od dijela vlasti. Ne želimo se boriti ni protiv koga, ali ne damo da nam strani lobiji zadovoljavaju svoje interese na štetu građana. Budući da naše tvornice nemaju nikakav štetan utjecaj na okoliš i sve prerađuju, s našom tehnologijom otpad više nije problem, već gospodarski resurs. Svaka država da bi se razvijala mora imati više sirovine, više energije i više radnih mjesta. A sve to može dati otpad.

Bili ste u savjetničkom timu bivšeg predsjednika. Zašto niste uspjeli ukazati na to što govorite, odnosno rješenja koja nudite?

Bila mi je čast biti u savjetničkom timu Ive Josipovića ne samo što bi trebalo u području ekologije, već i drugih gospodarskih problema. Otvoreno smo ukazivali na to da nije dovoljno to što se radi i da će zbog toga i on i država i mi svi skupa imati problema. Predlagali smo da se predsjednik Vlade pozove čak subotom ili nedjeljom kako bi vidjeli što bi trebalo poduzeti na području gospodarstva i ostalog, a kako bismo stvorili okruženje za otvaranje novih radnih mjesta i razvoj. Do takvih susreta, međutim, nije došlo.

Zašto?

Izostala je njihova međusobna komunikacija, a predsjednik nije bio odlučan da inzistira na susretima gdje bi se razmatrali problemi. Međutim, nismo izgubili nadu. Čvrsto vjerujem da će naša tehnologija doći i u Hrvatsku ako ništa drugu jer naše tehnološko otkriće koriste susjedne zemlje, zemlje EU-a, a tražena je i u svijetu. Trudimo se promijeniti filozofiju i u nas. Želimo doprinijeti razvoju Hrvatske cirkularnom ekonomijom. Država se samo mora pobrinuti za ravnopravne uvjete, a mi ćemo ponuditi najbolju tehnologiju koja trajno rješava. Problem otpada na način koji nije na štetu prirode i građana, i to ne samo danas, nego i sutra.

Priznati u inozemstvu – ignorirani u Hrvatskoj

Za svoje patente, kojih je više od 50 u području ekologije, dobili smo niz priznanja, od sajmova inovatora u okruženju, ali i onih u Bruxellesu, kao i od tajnika UN-a Ban Ki-moona. Stoga sam jako žalostan kada me pitaju imamo li tvornicu s tehnologijom MBO-T u Hrvatskoj jer moram reći da ne postoji, pa naše partnere moramo voziti u Bosnu, Srbiju ili neku drugu sredinu gdje smo pokazali što znamo i možemo. To boli, ali vjerujem da će se to promijeniti jer se naprednija tehnologija ne može zaustaviti, već samo odgoditi. Stoga svi oko nas preuzimaju našu tehnologiju zero waste, odnosno zbrinjavanje bez deponija koja se mogu pretvoriti u golf-igrališta, kao što je primjer u Švedskoj gdje smo i mi angažirani, umjesto da nam smetlišta budu mjesta više od polovice požara u sezoni, što negativno utječe na stanovništvo i turizam,a stvara i druge troškove.

Je li za to nužno mijenjati zakone?

Ne, zakoni su dobri i sukladni održivom razvoju. Štoviše, odlični i sukladni direktivama EU-a koje govore da se otpad mora u cijelosti obrađivati po najboljim ekonomskim uvjetima. Problem je njihova provedba kod koje se želi pogodovati stranim lobijima koji se nisu uskladili s tim direktivama. Tvrdi se da nam treba desetak regionalnih centara, ali ne govori se koliko će to koštati i što se sve time dobiva. Primjerice, ne govori se da bi se po tom modelu otpad mora voziti i stotinjak kilometara, što je neprihvatljivo zbog ekonomskih i drugih razloga. Mišljenja sam da bi svaka županija trebala izabirati sustav koji je najučinkovitiji, koji je najmanje štetan, a istovremeno i najpovoljniji za građane. A takvi su sustavi bez deponija, zagađenja voda i još stvaraju energiju putem solarnih panela kakvi su na našim tvornicama, tako da se samo opskrbljuju strujom u ljetnim mjesecima. U svemu tome Tehnix je odmaknuo najdalje, ali to neki ne žele vidjeti, pa se troše milijuni kuna samo na konzultantske usluge.

Kako onda gledate na projekt od gotovo pola milijarde kuna RCGO Piškornica za koji se, iako još nisu osigurana sredstva, već traži izvođač, i to takav kakvog nema u Hrvatskoj?

Zaključite sami. U svakom slučaju, žalosno je da na takvim natječajima ne mogu sudjelovati domaće tvrtke iako imaju iskustvo i u svijetu priznatu tehnologiju te rješenja koja daju rezultate.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!