'Naravno, ako svi preživimo do tada', ironično se smije Grgić.

Zatekli smo je u Chicagu, na 66. godišnjoj konvenciji uglednog udruženja International Studies Association (ISA), a koje okuplja više od sedam tisuća članova diljem svijeta i, dakako, bavi se međunarodnim odnosima. Ondje, u liberalnom bastionu SAD-a, Grgić susreće ljude koji su uglavnom užasnuti smjerom Trumpove politike i općenito njegovim ponašanjem. Bilo je tu snažnih proukrajinskih prosvjeda, kao i drugdje u Americi, a mnogi na reveru nose značke s listom javora u znak prosvjeda zbog narušenih odnosa sa susjednom i bliskom Kanadom.

'Bilo bi neozbiljno razgovarati o Donaldu Trumpu kao 'ruskom igraču', mada je sasvim neupitno to da je barem prilikom njegova prvog izbora bilo ruskog utjecaja i informacijskog djelovanja. No zaista je istina to da on gaji krajnje neobičnu privrženost prema diktatorima, što je u potpunom neskladu s američkom recentnom povijesti - ali i povijesti njegove vlastite Republikanske stranke, iz koje je, primjerice, došao Ronald Reagan, kojemu je Rusija bila 'zli imperij'. Zaista živimo u povijesnom vremenu u kojemu će u Ujedinjenim narodima SAD stati na stranu Rusije i Sjeverne Koreje', kaže Grgić za tportal.

Po njoj, prvih mjesec i pol mandata aktualnoga američkog predsjednika proteklo je u neorevizionističkom ponašanju, što je sam Trump i najavio u svom inauguracijskom govoru, a razriješene su i sve dileme o njegovu odnosu prema Europi: dogodio se radikalan preokret u transatlantskoj politici te kao sebi ravnoga on vidi jedino Putina, a Europi i Ukrajini namijenjene su uloge kolateralnih žrtava.

'Nakon onog famoznog susreta ministara obrane u Münchenu sredinom veljače to je postalo kristalno jasno i na Europljanima, kojima je trenutno najteže, sada je da pokušaju osigurati to da u kratkom do srednjem roku Amerika ne bude baš preveliki 'ometač'. Jer evidentno Trump i njegova administracija nemaju apetit nastaviti s euroatlantskim jedinstvom onako kako smo ga dosad gledali i doživljavali', objašnjava Grgić, a potom je pitamo je li spomenuto jedinstvo zauvijek izgubljeno.

'Na to pitanje nitko još uvijek nema odgovor i, evo, baš ovdje u Chicagu dosta se raspravlja o tome hoće li, pojednostavljeno, iza Trumpa ostati njegov trampizam. Trenutno vodstvo Republikanske stranke tvrdo se zalaže za unilateralizam, populizam i protekcionizam, otvoreno podilazi Trumpu jer znaju da ih on vodi do pobjeda - no pitanje je bi li jednak rezultat postigao netko bez njegove karizme, recimo trenutni potpredsjednik J.D. Vance. Teško je zamisliti isti razvoj događaja, no istina je da je prerano za takve špekulacije', kaže sugovornica tportala.

Po njoj, ideja 'unipolarnog' svijeta dugoročno naprosto nije održiva jer ipak postoje i drugi centri moći i sistemska je odrednica međunarodnog sustava takva da postoji izrazito kompetitivan multipolarni svijet.

'Tu su Amerika i Kina, potom Rusija prije svega zbog svog nuklearnog arsenala, ali Europa i Europska unija i dalje igraju veliku ulogu, a zbog svojih financijskih i potencijalno obrambenih resursa itekako imaju potencijal, pogotovo ako budu ozbiljni u najavljenoj vojnoj i sigurnosnoj integraciji. Unija se predstavljala kao mirovni projekt, što zapravo i jest, ali kao takva ne može opstati ako se svi oko nje naoružavaju. Europska unija zapravo je deset do petnaest puta jača od Rusije i njen jedini problem jest fragmentiranost. Nadalje, tu su zemlje poput Indije, Brazila i drugih - dakle u takvom svijetu Amerika ipak neće moći diktirati sve. No treba reći i da njena vlastita, američka javnost, više nema apetita podržavati svoju zemlju u strategiji dubokog i predanog angažmana diljem svijeta, a takav apetit više nemaju ni republikanci, ali ni demokrati. Uostalom, još je Barack Obama najavljivao da će SAD voditi svijet više svojim vlastitim primjerom, a manje intervencionizmom', objašnjava Grgić.

Ipak, po njezinu mišljenju, Trump je već svojim prvim potezima 'bacio u koš' resurse koji su Americi tijekom godina omogućili da postane neupitan svjetski lider, a to su njena savezništva i partnerstva.

Što čini Trumpov svijet

'On naprosto ne shvaća ili ne prihvaća da su upravo ona bila agregator američke snage te da globalno postoje teme i problemi kojima se ne može pristupiti na razini jedne ili nekoliko zemalja, već da su svijetu naprosto potrebne međunarodne organizacije i koordinacija. On kao da vidi smisao isključivo u podjeli svijeta na izrazite interesne sfere: zapadna hemisfera po njemu pripada Americi, Europa bi se morala pomiriti s ruskim aspiracijama i utjecajem u Euroaziji i istočnoj Europi, a jedino je pitanje smatra li da bi i Kina mogla imati interesnu aferu u svom bližem susjedstvu. Pretpostavljam da bi na tom pitanju mogao nastati razdor u samoj američkoj administraciji jer će mnogi postaviti pitanje zašto bi se, recimo, branio Tajvan', predviđa Grgić i opisuje 'Trumpov svijet':

'U njemu kao sebi ravne on vidi jedino Xija i Putina, a svim ostalim diktatorima ili autokratima s manjim ambicijama pristupio bi sa svojom transakcijskom diplomacijom. Zaista je teško prihvatiti to da potpuno normalnom smatramo činjenicu da neki američki predsjednik sasvim ozbiljno tvrdi da je SAD žrtva zemalja koje su puno manje i slabije od njega ili da će mu Grenland prije ili kasnije pripasti, kao i Panamski kanal. To su primjeri spomenute transakcijske politike u kojoj ne postoje ni strateški principi razmišljanja ni međunarodno pravo. Pitanje Grenlanda se, uostalom, vuče još iz prvog Trumpova mandata i vrlo je važno kako će se postaviti Danska i Europska unija, odnosno hoće li dopustiti da on stalno bude moneta za potkusurivanje', objašnjava ova znanstvenica.

Samu američku javnost i birače ipak puno više od međunarodnih odnosa zanimaju unutarnjopolitičke teme - a to su prije svega inflacija i migracije, što su upravo republikanci nametnuli u kampanji.

'Trumpov govor u Kongresu tek se ovlaš dotaknuo tih pitanja i više je izgledao kao njegov performans oko kulturalnih ratova, zapravo kao govor u njegovoj predizbornoj kampanji, u kojoj je kupovao podršku na temama koje nisu bile ekonomske prirode. I ovog tjedna on se u Kongresu obraćao prije svega republikancima - no i republikanci moraju jesti i silno ih zanima zašto 12 jaja danas košta skoro 10 dolara, što je velika tema u američkom medijskom prostoru', objašnjava Grgić te primjećuje da su se burzovni indeksi ovog tjedna srozali i da su se 'izbrisali' svi plusevi nastali otkako je Trump ušao u Bijelu kuću.

'On sada najavljuje veliku reformu birokratskog aparata, smanjenje raznih poreza i druge zahvate, što bi namirio prihodima od carina, no ekonomisti su uglavnom složni u stavu da će njegovi potezi izazvati velike inflatorne pritiske na cijene robe, pa i brojnih važnih sirovina, što će neumitno dovesti do povećanja troškova i pada standarda građana. Zasad se kao najvećim uspjesima hvali rezanjem nekoliko milijuna dolara pomoći državama poput Lesota ili Srbije, a zaista je ironično to da ruši trgovinske aranžmane s Kanadom i Meksikom jer ih je sklopio upravo on u svom prvom mandatu i na njih administracija Joea Bidena ni na koji način nije utjecala', upozorava sugovornica tportala.

Grgić potpuno nevjerojatnom smatra predodžbu da Trump 'sve vidi unaprijed' i da zna kakve su posljedice svih njegovih poteza, odnosno da 'igra četverodimenzionalni šah koji nitko osim njega ne razumije'.

Sve ovisi o stanju gospodarstva

'Kao i kod svakog američkog predsjednika, vrlo mu je važna stopa podrške u istraživanjima javnog mnijenja, a ona je već sada - u periodu koji se tradicionalno naziva medenim mjesecom - polako skliznula na 45 posto. I ovisit će o stanju američke ekonomije, a ne o međunarodnim odnosima', kaže Grgić te ipak ne vidi velike šanse za pojavu opozicije u njegovoj stranci.

'Puno je izglednije da se do midtermsa, dakle izbora za Kongres koji se održavaju koncem iduće godine, demokrati konsolidiraju i počnu osvajati vlast, odnosno spriječe ga da vuče ama baš sve poteze koje poželi. Barem do tada gledat ćemo potpunu Trumpovu vlast', zaključuje Grgić.