No gotovo odmah nakon objave dogovora otvorilo se pitanje koje bi moglo odrediti njegovu sudbinu: Vrijedi li sporazum i za Libanon, odnosno za sukob Izraela i Hezbolaha?

Upravo je to najosjetljiviji dio cijele priče. Iran i Pakistan tvrde da dogovor uključuje prekid vatre na svim frontama, pa i u Libanonu. Guardian piše da je sporazum SAD-a i Irana, uz posredovanje Pakistana, zamišljen kao prekid vatre na svim frontama, otvaranje Hormuškog tjesnaca i ukidanje američke blokade. Isti izvor, međutim, upozorava da su prepreke velike, a izraelske kritike ozbiljne.

Izrael ne želi vezane ruke u Libanonu

Dodatnu napetost unijela je objava profila The Hormuz Letter na X-u, prema kojoj je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izravno odbacio libanonsku klauzulu američko-iranskog dogovora. Profil se poziva na izraelski Maariv i tvrdi da je Netanyahu poručio Trumpu kako se Izrael ne smatra obvezanim tim dijelom sporazuma te da se izraelska vojska neće povući iz Libanona.

Tu tvrdnju zasad treba navesti oprezno, jer nije neovisno potvrđena kroz više velikih međunarodnih medija. No ona se uklapa u širi spor koji traje već tjednima: Iran i posrednici žele Libanon uključiti u širi dogovor, dok Izrael nastoji zadržati slobodu djelovanja protiv Hezbolaha.

To nije nova napetost. Jerusalem Post je ranije pisao da su SAD i Izrael odbacili tvrdnje pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa da Libanon ulazi u američko-iranski okvir primirja. Netanyahuov ured tada je pozdravio prekid vatre između SAD-a i Irana, ali naglasio da se on ne odnosi na Libanon.

S druge strane, Times of Israel prenio je izjavu američkog dužnosnika koji je tvrdio upravo suprotno: Da je dogovor 'širok' i da uključuje Libanon, Iran, zemlje Zaljeva i Izrael. Isti dužnosnik dodao je da Washington očekuje da će se saveznici, uključujući Izrael, priključiti okviru, ali i da Izrael zadržava pravo na samoobranu ako Iran ne ispuni svoje obveze.

U tome je srž problema. Washington želi dogovor predstaviti kao regionalni okvir koji gasi više fronti odjednom. Izrael, međutim, ne želi da ga taj okvir spriječi u nastavku operacija protiv Hezbolaha u Libanonu.

Libanon je prvi veliki test sporazuma

Američko-iranski dogovor ima nekoliko velikih elemenata: Otvaranje Hormuškog tjesnaca, uklanjanje američke pomorske blokade, smirivanje izravnog sukoba SAD-a i Irana te pregovore o dugoročnijem rješenju nuklearnog pitanja. Prema Guardianu, memorandum ne rješava odmah dublje probleme oko iranskog nuklearnog programa, nego otvara prostor za dodatne pregovore u idućih 60 dana.

No Libanon je mnogo teži problem jer uključuje treće aktere: Izrael, Hezbolah i libanonsku državu. Al Jazeera je ranije izvijestila da su Izrael i Libanon uz američko posredovanje pristali na uvjetni prekid vatre koji bi zahtijevao 'potpuni prestanak' Hezbolahove vatre. Takvi dogovori ostaju krhki ako ih Hezbolah ne prihvati ili ako Izrael nastavi tvrditi da ima pravo djelovati u južnom Libanonu.

New York Post je uoči dogovora pisao da izraelski dužnosnici strahuju kako bi američko-iranski sporazum mogao zaobići izraelske sigurnosne interese, ograničiti izraelske operacije i istodobno Iranu otvoriti pristup novcu kroz moguće ublažavanje sankcija.

To objašnjava zašto je tvrdnja The Hormuz Lettera važna, čak i ako je zasad treba tretirati kao nepotvrđenu. Ako Netanyahu doista Trumpu poručuje da se Izrael ne smatra vezanim libanonskom klauzulom, tada se odmah otvara pitanje koliko je dogovor provediv na terenu.

Trump može proglasiti veliki diplomatski uspjeh. Iran može tvrditi da je izborio kraj rata. Pakistan može isticati svoju posredničku ulogu. Ali ako Izrael i Hezbolah ne prihvate isti okvir, Libanon može ostati fronta koja će cijeli sporazum držati na rubu.

Za Trumpa dogovor dolazi u politički važnom trenutku, neposredno prije summita G7 u Francuskoj. Otvaranje Hormuškog tjesnaca i smirivanje krize oko nafte može predstaviti kao veliku pobjedu svoje administracije. Trump je već poručio: 'Brodovi svijeta, pokrenite motore. Neka nafta poteče.'

No upravo zato će Libanon biti prvi veliki test. Ako se sukobi Izraela i Hezbolaha nastave, protivnici dogovora lako će tvrditi da sporazum ne donosi stvarni mir, nego samo privremeno zamrzavanje jedne fronte.

Dodatni problem dolazi i iz Irana. Guardian piše da su iranski tvrdolinijaši bijesni zbog uvjeta dogovora, jer smatraju da on ne jamči dovoljno jasno ukidanje sankcija, kompenzacije ni punu iransku kontrolu nad Hormuškim tjesnacem. To znači da Trumpov dogovor ima protivnike ne samo u Izraelu i dijelu SAD-a, nego i u samom Iranu.

Zato je ovo više od diplomatskog priopćenja. Ovo je pokušaj slaganja vrlo krhkog regionalnog mozaika u kojem svaka strana drukčije tumači što je dogovoreno.

Za Washington je to širi regionalni okvir. Za Teheran dokaz da se rat završava i da se otvara put prema ublažavanju pritiska. Za Izrael, barem prema dosadašnjim signalima, dogovor ne smije značiti vezivanje ruku u Libanonu.

I tu leži najveća opasnost. Ako se već u prvim satima nakon Trumpove objave ne zna vrijedi li sporazum za Libanon, onda najveća pukotina nije skrivena u fusnotama, nego u samom temelju dogovora.