Bila je srijeda 28. rujna 1994. godine kada je u noći u 1.22 sata s broda MV Estonija odaslan poziv upomoć. Na trajektu koji je plovio između Talina u Estoniji i Stockholma u Švedskoj bilo je 989 ljudi (803 putnika i 186 članova posade). Do 1:50 sati brod se prevrnuo i nestao s radara, potonuvši u međunarodnim vodama južno od finskog otoka Utö. Život izgubilo 852 ljudi.

Operacija spašavanja pokrenuta je u skladu s Međunarodnom konvencijom o pomorskom traganju i spašavanju iz 1979. godine. U akciji su sudjelovali obližnji trajekti i helikopteri, no razmjeri katastrofe, u kombinaciji s teškim vremenskim uvjetima i brzim potonućem broda, znatno su ograničili mogućnost preživljavanja.

Službena istraga iz 1997. godine zaključila je da je došlo do otkaza pramčanog štita, što je uzrokovalo brzo prodiranje vode i potonuće broda.

No različite teorije nastavile su se širiti, a 2020. godine videosnimke iz televizijskog dokumentarca pokazale su dotad neviđene rupe na trupu broda, što je potaknulo vlasti da obnove istragu.

Novo izvješće, koje se temelji na šest zasebnih pregleda mjesta olupine, razgovorima s preživjelima, modeliranju i tehničkim analizama, zaključuje da su oštećenja trupa uzrokovana stijenama na morskom dnu.

‘Inspekcije ne otkrivaju nikakve znakove da je MV Estonia tijekom plovidbe sudarila s nekim drugim plovilom ili objektom’, naveli su istražitelji. ‘Također nema nikakvih pokazatelja da je na brodu došlo do eksplozije.’

Preliminarno izvješće iz 2023. godine također je rupe na trupu pripisalo stijenama na morskom dnu. Uz to je zaključeno da trajekt u trenutku svog posljednjeg putovanja nije bio u plovidbenom stanju.

Nakon tragedije uvedeni su novi međunarodni sigurnosni propisi, strože standarde za projektiranje i inspekciju trajekata te proširenu obuku posada putničkih brodova. Brodolom MS Estonije bilo je najveća pomorska tragedija nekog europskog broda u mirnodopsko vrijeme, nakon Titanica 1912. i Empress of Ireland 1914. godine.