PSIHOLOŠKI PROFIL

Tko ubija 149 ljudi, depresivac ili psihopat?

27.03.2015 u 15:00

Bionic
Reading

Nalazi francuskih istražitelja prema kojima je kopilot Germanwingsa Andreas Lubitz najvjerojatnije svjesno i namjerno u Alpama srušio zrakoplov i putnike u njemu duboko je potresla i uznemirila cijeli svijet i otvorila jedno ključno pitanje: kakva to osoba i u kakvim okolnostima odlučuje odvesti u smrt ne samo sebe, već još 149 drugih ljudi

Iskazi ljudi koji su ga poznavali nisu jednoznačni. Dok ga neki opisuju kao čovjeka koji je odlično funkcionirao, bio simpatičan i veseo, koji je redovno džogirao, bio zadovoljan svojim poslom i životom, drugi navode da je bio povučen te da je prije šest godina imao epizodu duboke depresije zbog koje je odgodio neke ispite važne za karijeru. Postoje i informacije da je nedavno imao problema u odnosima s djevojkom. U medijima se stoga gotovo jednoglasno kao ključni uzrok katastrofe spominje riječ depresija. No je li uobičajeno da depresivne osobe za sobom u smrt vode i stotine drugih?

Psiholozi i psihijatri uglavnom se slažu da se samoubojstvo razlikuje od samoubojstva koje uključuje i ubojstvo, osobito nevinih, nepoznatih ljudi.

Prof. dr. sc. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatrijske bolesti Vrapče kaže da osobe koje čine suicid najčešće to čine same.

'One se zbog svojeg osjećaja depresije žele maknuti da ne smetaju drugima, da im ne budu teret', kaže Jukić.

'Postoje samoubojstva u kojima osoba koja pati ubija i članove svoje obitelji jer misli da će biti jako nesretni ako ih ostavi na životu pa je uvjerena da ih ubojstvom spašava. No da bi netko za sobom u smrt mogao povući cijelu grupu nepoznatih ljudi, u podtekstu psihopatologije uglavnom bi trebao postojati i neki poremećaj ličnosti koji je takve naravi da mu nije stalo do života drugih ljudi i njihovih obitelji. Takav čovjek, ako isključimo mogućnost da se dogodila nesreća ili da je doživio psihotičnu dekompenzaciju koja se naglo dogodila, što je malo vjerojatno, najvjerojatnije je u svojoj psihopatologiji imao neku psihopatsku crtu, odnosno pomanjkanje empatije', objasnio je naš sugovornik.

'Ovo nije prvi put da piloti namjerno ruše zrakoplove. Takvi su slučajevi rijetki, no neki mediji spominju da ih je bilo pet, a možda i više. Malo je vjerojatno da će samoubojica napraviti tako nešto bez temeljne bešćutnosti. Čak i ako je u pitanju neka dekompenzacija, depresija ili paranoja, još uvijek je velika vjerojatnost da će počiniti samoubojstvo u nekim drugim okolnostima, a ne u ovakvim. Otvoreno je pitanje može li se u tako kratkom vremenu dogoditi dekompenzacija neke druge provenijencije. Ljudi u takvim okolnostima mogu svašta pomisliti. Sjećam se nekih koji su u psihozi mislili da spašavaju svijet kada žrtvuju nekoga drugoga. No takve se dekompenzacije ne javljaju neprimijećene i odjednom. One su toliko rijetke da su gotovo nevjerojatne', tumači Jukić.

Psihopati nisu rijetkost

U populaciji, ističe naš stručnjak, postoji znatno veći broj psihopata nego što se obično misli. Oni su često vrlo funkcionalni, a nemoguće je sa sigurnošću reći jesu li ili nisu sposobni i u kojim okolnostima učiniti nešto strašno. Nema nikoga tko to može apsolutno procijeniti.

'Ipak mislim da je značajno manji rizik da će se neka osoba s psihopatskim crtama ličnosti provući kroz sve postojeće kontrole nego da će avion srušiti neki vremenski uvjeti ili tehnička greška. To dokazuju i statistike', kaže ravnatelj Vrapča.

Prema Jukiću eksternalizacija problema u kojoj se osoba za svoje patnje osvećuje nekome koga drži krivim za njih također je moguća samo kod osoba koje imaju primarni poremećaj ličnosti.

'Nekakav prekid s djevojkom, koji se spominje, u biti ne mora biti kompatibilan s ovakvim ishodom priče. Štoviše, depresiju obično prati nemogućnost funkcioniranja, osjećaj manje vrijednosti i sl. dok čin osvete podrazumijeva držanje konaca u vlastitim rukama. U tom smislu, kada bi rušenje zrakoplova doista bilo čin osvete, ono ne bi bilo kompatibilno s depresijom', rekao je Jukić.

Ravnatelj Vrapča smatra da podaci crne kutije koji pokazuju da je Lubitz bio smiren, odnosno da je mirno disao, unatoč preklinjanju kolege pilota da mu otvori vrata i pusti ga u kokpit, ne trebaju čuditi.

'Naprotiv, događa se da se osobe koje počine suicid zapravo saberu trenutak ili čak dan prije nego što ga izvrše jer je za njih puno veće uznemirenje donošenje odluke nego samo izvršenje. Kada je odluka već donesena, kada je Rubikon prijeđen, može se očekivati mirno iščekivanje kraja', rekao je Jukić.

Ne treba isključiti depresiju kao opciju

Psihologinja dr. sc. Tanja Jurin s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upozorava da u ovoj situaciji ipak treba ostaviti otvorenom mogućnost da je Lubitz bio samo duboko depresivan, iako su slučajevi samoubojstva i istovremenog ubojstva dosta rijetki.

'Razumijem da se svijet muči s idejom da je Lubitz počinio nešto tako strašno i da ima potrebu da ga doživi kao zlikovca ili psihopata. No ipak mislim da se ne može sa sigurnošću tvrditi da je bio psihopat. Istina je da će osoba u depresiji rijetko učiniti takvo što. No duboko depresivne osobe mogu imati suženo shvaćanje situacije, a također se mogu aktivirati kada počnu izlaziti iz stanja depresije, kada počnu shvaćati koliko bi im život u budućnosti mogao biti strašan', rekla je Jurin.

'Naravno, moguće je da mu je manjkalo empatije i da je bio psihopat. Prema medijskim opisima ovaj slučaj djeluje kao promišljen čin jer Lubitz nije otvarao vrata pilotu čak ni kad je zaplakao. No pritom treba razmisliti i o tome kako bi mu izgledao život da ih je nekim slučajem otvorio nakon što ih je jednom već zaključao. Bio bi sigurno osuđen za ugrožavanje sigurnosti putnika, više nikada ne bi mogao biti pilot niti putovati zrakoplovom itd.', rekla je Jurin.

'Postoji mogućnost da je Lubitz u trenutku samoubojstva zbog svojeg stanja imao svojevrsno suženo, tunelsko shvaćanje situacije. Suicidalno stanje je stanje suženog razmišljanja o mogućim rješenjima za vlastitu patnju. Mi vidimo brojna druga rješenja, ali samoubojice ne vide. Neki prilikom počinjenja suicida ne razmišljaju o tome da bi i drugi ljudi i njihove obitelji mogli nastradati ili patiti. Tako će primjerice iskočiti pred auto ili šetati autocestom. Ponekad, kada se tako nešto dogodi, mi ni ne znamo da je to bilo samoubojstvo. Malo je zrakoplovnih nesreća u kojima je utvrđeno da je pilot počinio suicid. No postoji mogućnost da nepotvrđenih slučajeva ima više', rekla je Jurin.

'Na temelju kliničkih opažanja možemo zaključiti da će depresivni ljudi najčešće ubiti samo sebe. No ima iznimaka. Postoje majke koje će ubiti i svoju djecu jer ih doživljavaju kao dio sebe. Od slučaja do slučaja stvari mogu biti različite. Treba imati na umu da je dosta teško da netko prođe cijelu obuku i sve testove, a da njegove psihopatske crte ne dođu do izražaja. Takve crte se obično vide u životu. Psihopati su izuzetno manipulativni, nerijetko pozitivni, često vrlo šarmantni, a Lubitz je bio povučen i čini se da je odustajao od svojih ciljeva', rekla je Jurin.