Bio je ulični vođa zloglasne neonacističke skupine BM. Godinama je sijao strah ulicama Londona, da bi desetak godina kasnije umro od AIDS-a, priznavši neposredno pred smrt dugo skrivanu tajnu: bio je homoseksualac
Na dvadesetu godišnjicu smrti gore opisanog Nickyja Cranea, BBC donosi priču o njegovom dramatičnom dvostrukom životu. Zajedno s još nekoliko stotina skinheada naoružanih šipkama, noževima, pijucima i drugim hladnim oružjem terorizirao je političke protivnike i etničke manjine britanske metropole.
Jedan od najgorih činova te bande dogodio se 28. ožujka 1980. godine, kada su napali većinom crnoputu publiku ispred kina Odeon. Predvodila ih je nacističkim tetovažama išarana figura 21-godišnjeg Cranea.
Dvanaest godina kasnije, Crane je umirao od AIDS-a u 'gay selu' londonske četvrti alternativaca Soho, u kojoj je radio kao vratar u gay klubovima. Tada je taj potomak radničke obitelji, po mami Talijan (tipično 'nečisto' porijeklo za proklamirane lidere 'arijske rase') odlučio ispričati drugu, skrivanu tajnu svoje osobnosti.
'Adolf Hitler bio je moj bog', ispričao je u intervjuu 1992. godine. 'Sve što sam radio, bilo je za Hitlera.'
Nicky Crane ubrzo je postao jedan od najpovjerljivijih vojnika i tjelohranitelj osnivača neonacističkog British Movementa, Michaela McLaughlina. Prošao je paravojnu obuku i zajedno sa svojim suborcima nosio crne uniforme pune simbola režima koji je, između ostalog, nesmiljeno uništavao i njegovu domovinu, kao i grad u kojem je živio. Crane je ubrzo stekao reputaciju zbog agresivnosti esktremne čak i za poimanja rasističke paravojne formacije. Triput je zbog svojih zlodjela robijao u zatvoru.
Poznanici iz skinheadskih bandi ne opisuju ga kao superiornog govornika; svoju je reputaciju stvarao uglavnom fizičkom silom.
Svjedoci govore da je u barove za homoseksualce počeo izlaziti nakon jednog izlaska iz zatvora. Sam Crane tvrdi da je prvi spolni odnos s muškarcem imao tek 1984, u dobi od 26 godina. Počeo je paralelno živjeti u dva posve odvojena londonska svijeta; na ljevičarskoj sceni koja je zagovarala prava istospolnih ljudi, nacizam je bio neprijateljski pokret, još od vremena Hitlera i progona homoseksualaca. No u jednom trenutku, u Londonu 80-ih dogodilo se nešto teško zamislivo: gay sceni pridružili su se gay skinheads, mnogi od njih bivši pripadnici rasističkih bandi koji su odrastajući otkrili i prihvatili svoju seksualnost.
Više o toj priči možete saznati na BBC-u
