Već dva sata prije utakmice počele su se spuštati „rijeke“ navijača, ali sa njima spustila se nažalost i gnjusna kiša – koja nije prestajala padati sve do kraja utakmice. Na stadionu se na kraju skupilo oko 7000 gledatelja, s tim da moram naglasiti da je gostujuća E tribina bila dobro popunjena Torcidom – što se ne viđa na svakoj utakmici. Vjerujem da bi bilo i više navijača da je bilo ljepše vrijeme, zbog jako dobrog marketinga kluba. Naime, plakati su bili svugdje po gradu, a ulaznica se gotovo mogla kupiti na svakome kiosku ili kafiću. Prije utakmice reper Gane Rimatore izveo je uživo svoju novu pjesmu Reci Rijeci Riječi, a iako je pjesma jako dobra po meni je live izvedba bila dosta loša. Sve ovo najavljivalo je veliki spektakl.

Rijeka iznenađujuće izlazi u formaciji 3-5-2, a Hajduk 4-5-1, čime Rijeka naglašava kako daje sve karte u napad i traži prvi trobod na Kantridi, dok se Hajduk kao i većina gostujućih ekipa na Kantridi povlači i traži svoju šansu iz prekida i kontri. Utakmica kreče žustro, naravno koliko je to i vrijeme dozvoljavalo, te Rijeka drži loptu, napada, moglo se vidjet koju priliku ili polu-priliku. Prvih 30 minuta igra se uglavnom na polovici Hajduka, činjenica od 10ak kornera za Rijeku sve govori. Al to je sve bilo uglavnom jako loše, nedorečeno, bez nekog cilja i smisla kao i do sada. Ne razumijem da Scoria ne može bar izvježbati ekipu da daju gol iz prekida/kornera, kojih Rijeka svaku utakmicu stvarno ima na pretek. Napad Rijeke su uglavnom predvodili Benko, Mujanović i Weitzer. Hajduk u prvome poluvremenu prelazi centar 2 do 3 puta uz čak dvije najizglednije šanse, tj. udarca na gol, pa tako i u 41. minuti Oremuš trese vratnicu. Na poluvrijeme se odlazi s 0:0, ali i poprilično lošom igrom za jedan derbi.
U nastavku još gore, kiša je dodatno natopila teren te umrtvila igru. I dalje Rijeka stišče i igra se na polovici Hajduka, ali i dalje bez pravih šansi i golova. Hajduk jako povučen, možda i najgore izdanje Hajduka na Kantridi u zadnjih par godina. 'Time out' radi Armada u 60. minuti tradicionalnom bakljadom koja prekida utakmicu na kojih 5-6 minuta, a od dima se doslovce nije vidio prst pred nosom. Ali ni taj predah ne pomaže već umornim i mokrim igračima. Najznačajnija stvar događa se u 78. minuti kada Mujanović bježi Jonjiću koja ga stiže metar do šesnaesterca te ga s leđa udara po nogama, nakon čega obojica padaju unutar šesnesterca. Meni sa tribine činilo se da je bilo točno na crti, kada sam došao doma vidio sam da je bilo prije crte – greška sudaca, ali ne bi toliko svalio krivnju na glavnog suca Križarića koji je dosta bio udaljen od mjesta prekršaja, već na pomoćnog suca koji je stajao tik do njih. Križarića je vjerojatno smutila činjenica da su igrači ležali 3-4 metra unutar šesnaesterca zbog proklizavanja po mokroj travi. Dosuđen je kazneni udarac, Kreilach preuzima odgovornost na sebe te pogađa za 1:0! Tako Kreilach postaje prvi strijelac Rijeke koji je postigao gol na novome LED semaforu postavljenom na Kantridi, koji doista izgleda impresivno. Napomenuo bi dosta nesportsko ponašanje Hajdukovoga vratara koji prije jedanaesterca napucava loptu s bijele točke čime skoro izaziva tučnjavu među igračima, te naravno zarađuje žuti karton. U igru ulazi Cesarec, kasnije nevidljiv na terenu, te mi nikako nije jasno Scorijino forsiranje Čuline, kojeg ubacuje u igru, ali nakon par kardinalnih grešaka i 20 minuta na terenu, ga opet vadi van!?

Sudac produžuje igru 6. minuta, a već prve minute nadoknade Mujanović oštrim startom dobiva i drugi žuti i izlazi iz igre. 'Možda ima pravde, sad ćemo i gol dobiti' – pomislim si. Tako je i bilo, iz tog prekršaja stvara se šansa iz koje nabačajem lopta dolazi do Tomaša te on trse mrežu! Šok i nevjerica na Kantridi, Hajdukovci slave ali ne zadugo, nakon oklijevanja pomoćni sudac diže zastavicu – zaleđe! Na kraju kamere pokazuju da uistinu i je bilo zaleđe, Hajduk ipak nije oštećen po drugi puta. Igrač više posljednjih 6 minuta ipak nije bio dovoljan Hajduku da izjednači.

Na kraju ocijenio bi utakmicu kao solidnu, jer se ni puno bolje nije moglo igrati po onome vremenu. Puno bolja Rijeka, borbenija, a Hajduk dosta slab, defenzivno orijentiran – rekao bih zaslužena pobjeda Rijeke, jer su zaslužili po igri, ali ipak nije ako se uzme u obzir realizacija i sučeva pogreška.
Suđenje – ispodprosječno, iako i nije bilo puno situacija za reagirati. U jednoj situaciji kod penala je pogriješio, a kod zaleđa ipak donio dobru odluku.

Navijači – Armada u velikome broju, koreografija nije bila na razini jednog derbija, ipak najviše zbog kiše. Torcida kako sam već rekao dolazi u velikome broju, ali posljedice preustroja vodstva dale su ploda. Cijelo vrijeme se pjevalo: 'Srbe na vrbe', 'Ovo je Srbija', 'Šugava Rijeko puna si Srba, ne brini ima još vrba'. Stvarno jadno i primitivno, čemu toliki nacionalizam? Osobno su mi u redu navijačka podbadanja tipa 'Armada šaka jada', 'Tovari' itd., ali ovo drugo stvarno nema smisla.

Za kraj gledatelji su bili počašćeni i vatrometom od dobrih 10 minuta, iako nikome nije bilo jasno čemu taj vatromet? Komentari su bili: 'Kao da smo postali prvaci Europe/države, a ne pobijedili ovakvoga Hajduka danas'.