UKLONJENA STALJINOVA STATUA

'Staljin ne može biti Gruzijac!'

  • Autor: D. Pilsel
  • Zadnja izmjena 25.06.2010 18:19
  • Objavljeno 25.06.2010 u 18:19
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Bez ikakva upozorenja, kip sovjetskog diktatora Staljina maknut je prošle noći sa središnjeg trga njegova rodnoga grada Gori koja se nalazi blizu separatističke Sjeverne Osetije, sedamdeset kilometara zapadno od glavnoga grada Gruzije

Dijelovi spomenika koji je bio postavljen 1952, godinu dana prije Staljinove smrti, preneseni su, za sada, u dvorište kuće muzej sovjetskog lidera koja se nalazi nekoliko stotina metara od glavnoga trga.

Oko podneva, nekoliko je desetaka ljudi pokušalo prosvjedovati, ali ih je potjerala policija koja je izuzela materijale TV postajama i fotoreporterima koji su se našli na mjestu događaja.

Na mjesto diktatorova kipa planiraju postaviti spomenik palima u rusko-gruzijskome ratu iz kolovoza 2008. godine.

Prema službenim podacima, u tom petodnevnom ratu poginulo je 370 Gruzijca, civila i vojnika, a ekonomske štete vrednuju na oko 100 milijuna dolara.

Plan za micanje Staljinova kipa je postojao od listopada 2008. kada ga je najavio tadašnji premijer Vladimir Gurguenidze. Vlasti misle da Staljin ne može biti smatran Gruzijcem zbog strašnih zločina koje je počinio dok je bio na čelu SSSR.

Josif Džugašvili (kasnije je sam dodao Visarionovič svome imenu) rođen je 21. prosinca 1879. u mjestu Gori (Tibilska gubernija) u Gruziji kao sin postolara i bivšeg kmeta.

Roditelji mu nisu govorili ruski jezik, ali ga je Staljin (što navodno znači - čovjek od čelika) naučio dok je pohađao višu vjersku školu u rodnom mjestu. Bio je i student teologije u pravoslavnom sjemeništu u Tbilisiju iz kojeg je izopćen 1899. jer se godinu dana ranije (1898) pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Za pohađanje sjemenišne škole Soso (to mu je bio nadimak u školi) dobio je stipendiju kao najbolji učenik u cijeloj školi. Karijeru revolucionara započeo je kao propagandist među željezničarskim radnicima u Tbilisiju.

Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije ušao je u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te postao član Politbiroa Komunističke partije (1917).

U građanskome je ratu sudjelovao kao zapovjednik na nekoliko bojišnica. Generalni sekretar Komunističke partije postaje 1922, a nakon Lenjinove smrti (1924) zajedno sa Zinovjevim i Kamenevim vodi zemlju. S tim privremenim saveznicima napada Trockog koji je bio kandidat koji je imao najviše šansi da naslijedi Lenjina. Kada je uklonio njega, urotio se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem RIkovim da s vlasti ukloni Zinovjeva i Kameneva.

Do 1929. političkim je spletkama i uspio potpuno učvrstiti svoj položaj na mjestu Lenjinova nasljednika. Godinu dana ranije (1928) pokrenuo je program nasilne kolektivizacije agrikulturnih dobara što je imalo kobne posljedice na razvoj sela. Dolaskom na vlast razvija kult ličnosti u kojemu je sve bilo podređeno njemu kao vođi.

Brojni gradovi, sela, trgovi i ulice dobivali su imena po njemu. Utemeljene su i nagrade koje su nosile njegovo ime, a njemu samom laskano je izmišljanjem titula ('briljantni genij čovječanstva', 'veliki arhitekt komunizma', 'otac nacije', 'vrtlar ljudske sreće'...). To mu nije bilo dovoljno pa je i sovjetsku povijest nanovo pisao da sebi dadne veću i bolju ulogu. S vremenom je postao središte zanimanja u književnosti, pjesništvu, glazbi, slikarstvu i filmu.

Smatra ga se najvećim zločincem u povijesti Rusije, što su nedavno svojim osudama potvrdili ruski premijer Putin i predsjednik Medvedev.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi