No krenimo redom. Ovogodišnji 1. svibnja - Praznik rada Hrvatska dočekujemo s više od 60.000 poduzeća i 314.000 građana s blokiranim računima. Lani nam se dogodio i 'slom stranih ulaganja', koja su pala ispod pola milijarde eura, odnosno bila su 60 posto manja nego 2012., a čak pet i pol puta manja nego 2009. godine.

Vodeći sindikalisti kažu da današnju situaciju karakterizira nekoliko poražavajućih činjenica. U prvom redu, ona da je u Hrvatskoj 22 posto radno sposobnog stanovništva bez ikakvog posla, odnosno imamo 370 tisuća nezaposlenih osoba. Poražavajuće je to da 70 - 100 tisuća radnika prima minimalnu plaću, ako je uopće prima. Uglavnom je riječ o zaposlenima u radnointenzivnim djelatnostima, prerađivačkoj industriji - tekstilnoj, drvoprerađivačkoj... Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2014. iznosila je 5.427 kuna, što pokazuje nominalni pad za 2,3%, a realni pad za 2,0%, u odnosu na siječanj 2014. U odnosu na isti mjesec prethodne godine, prosječna mjesečna neto plaća nominalno je niža za 0,4%, a realno je viša za 0,2 posto.

Poražavajuća je, međutim, brojka da najmanje 50 tisuća zaposlenih ljudi neredovito prima plaću, jer im kasni od jednog do šest mjeseci u tvrtkama koje su u poteškoćama, pred stečajem ili su u predstečajnoj nagodbi.

Iako je neisplata plaća kazneno djelo predviđa se da oko 70 tisuća Hrvata danas ne prima svoju plaću. U izvješću američkog State Departmenta za prošlu godinu brojka je još veća: navodi se, naime, da čak 80 tisuća hrvatskih radnika radi bez plaće.

Koliko smo dužni zahvaljujući Lijepoj Našoj državi?

Svatko od nas, zaslugom države u kojoj živimo, danas je prosječno dužan čak 51.023 kune, s tendencijom daljnjega rasta. Kada bismo tome pridodali i vrijednost državnih garancija i jamstava, taj se iznos penje i na 63.511 kuna. Riječ je, znači, o iznosima koji nemaju nikakve veze s ukupnim vanjskim dugom naše zemlje (približno 401,37 milijardi kuna), koji uključuje i privatne dugove korporacija, kompanija i banaka, nego je riječ isključivo o zaduženjima države koja su samo na 'leđima građana'.

Zbog svih tih sumornih brojki, ne čudi da je našu zemlju ugledni biznis časopis The Economist svrstao među deset zemalja koje imaju najgoru ekonomiju u 2014. godini.

Robert Alan Ward, direktor The Economist Intelligence Unita, kao razloge takvog stanja naveo je fiskalnu štednju, visoku nezaposlenost, vanjski dug, kredite i slabu konkurentnost. Smatra da će do oporavka doći 2015. godine.

I po zadovoljstvu radnim uvjetima Hrvati su na europskom dnu. Čak 79 posto ispitanika u Hrvatskoj smatra da su uvjeti rada – pod kojima se podrazumijeva radno vrijeme, organizacija rada, zaštita na radu, zastupanje zaposlenika i odnosi s poslodavcem – loši, objavio je Eurobarometar. Svega 18 posto ispitanika u Hrvatskoj uvjete rada ocjenjuje dobrima. Istodobno, na razini EU-a, uvjete rada dobrima smatra 53 posto radnika.

Da je na radnom mjestu izloženo stresu, navodi 56 posto radnika u Hrvatskoj, a na razini cijelog EU-a s tom modernom bolešću suočava se 51 posto radnika.
Najgori smo u Europskoj uniji i po šansama za zaposlenje. Naime, istraživanje Europske banke za obnovu i razvitak pokazalo je kako u Hrvatskoj mnogo više ljudi nego u drugim zemljama srednje Europe smatra da njihove šanse za zaposlenje ovise o porijeklu (urbano ili ruralno), političkim vezama te o obrazovanju roditelja.

Mladi iz očaja spas traže u inozemstvu

Hrvatska zauzima i poražavajuće treće mjesto u Europi sa 49,8 posto mladih bez posla. Iza nas su samo Grčka sa 58,3 posto i Španjolska sa 54,6 posto.
Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je oko 110.000 nezaposlenih do 24 godine starosti. Procjenjuje se da je zbog ekonomske krize zemlju u posljednje tri godine napustilo od 60 do 70 tisuća građana, uglavnom mladih. Samo tijekom 2013. iselilo se gotovo 15.000 ljudi, najviše iz Zagreba, Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije. U ovom trenutku 75-85 posto mladih želi napustiti Hrvatsku, a najčešća odredišta su Kanada, SAD, Australija, Njemačka, Austrija i Švedska.

Po procjenama Svjetske banke, migracijska stopa visokoobrazovanih građana u Hrvatskoj iznosi nevjerojatnih 29,4 posto!

Gubitak posla dovodi do gubitka samopouzdanja te ostavlja teške posljedice na zdravlje

Radna klima u Hrvatskoj već godinama nije dobra. Ljudi žive u strahu od otkaza i čine mnoge žrtve, a sve kako bi zadržali posao, kazao je za tportal.hr stručnjak za psihologiju rada, dr. sc. Zvonimir Galić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

'Ljudi su svjesni – ako otkaz i dobiju, imat će za vrijeme nezaposlenosti primanja od kojih dostojno mogu živjeti i oni i njihove obitelji, a i relativno će brzo naći drugi posao. U jednoj Hrvatskoj, u kojoj se od prosječne plaće ne može živjeti, a kamoli od naknade za nezaposlene, jasno je zašto je strah od ostanka bez posla ogroman. U takvim uvjetima rađaju se neželjene reakcije, bilo da čovjek posegne za svojim životom ili da digne ruku na svog poslodavca o čemu su izvještavale rubrike crne kronike. To su činovi očajnika', upozoravaju hrvatski sindikalisti.

Kakve drastične posljedice na zdravlje ostavlja gubitak posla, otkrili su i nedavno objavljeni rezultati studije američkog Sveučilišta Duke. Istraživanje je, naime, pokazalo kako otkaz, osim na kućni budžet, ostavlja ozbiljne tragove na fizičkom i psihičkom zdravlju. 'Stres remeti životne funkcije, a nepravedan otkaz dvostruko povećava rizik od visokog krvnog tlaka, dijabetesa i bolesti srca čak i ako brzo pronađete novo radno mjesto. Također, broj srčanih udara kod nezaposlenih veći je za 35 posto nego kod zaposlenih, naročito kod starijih od 50 godina, zaključili su američki znanstvenici.

Osim na vlastito zdravlje, nezaposlenost roditelja nepovoljno utječe i na uspjeh djece u školi. Otkaz povećava rizik od ponavljanja razreda za 15 posto. Djeca su sve manje motivirana i slabije uče, osobito dječaci. Gotovo polovica ljudi nakon otkaza udeblja se skoro dva i pol kilograma. Stručnjaci smatraju da je to toga dovelo nisko samopouzdanje, otkazivanje članstva u teretani i manjak kretanja. Većina svoju vrijednost procjenjuje kroz poslovni uspjeh pa s otkazom opada i samopouzdanje. U ekstremnim slučajevima nezaposlenost skraćuje očekivani životni vijek. Stres, depresija i lošije ekonomsko stanje povećavaju stopu smrtnosti i kod kratkotrajno i kod dugotrajno nezaposlenih ljudi. Nezaposleni su u prosjeku živjeli godinu i pol kraće nego oni koji nikad nisu dobili otkaz, s time da je rizik od preuranjene smrti bio veći kod onih koji su u mlađoj dobi izgubili posao.

Zdravi ljudi koji su otkaz dobili zato što je tvrtka propala imaju 83 posto veći rizik od psihičkih i fizičkih tegoba, pokazale su studije. Otkaz udvostručuje rizik od depresije i prvi znakovi pojavljuju se do šest mjeseci nakon gubitka posla. Stres i šok ostavljaju posljedice na psihu, uzrokuju nesanicu, tjeskobu i slabe imunitet, osobito kod muškaraca koji otkaz teže primaju nego žene. Nezaposlenost utječe i na društveni život, pa je tako skoro 43 posto samo pola godine nakon gubitka posla izgubilo i većinu prijatelja. Ljudi se jednostavno izoliraju zbog manjka samopouzdanja i srama od gubitka posla. Više od 63 posto njih, osim s prijateljima, imalo je i trzavice s članovima obitelji, a za sve krive novonastalu nervozu.

Onima koji se nalaze u teškoj situaciji zbog gubitka posla i dugotrajne nezaposlenosti profesor Zvonimir Galić poručuje da nijedna kriza ne traje vječno: 'Savjetujem ljudima da nađu resurse za preživljavanje krize u svojoj okolini odnosno jakim socijalnim mrežama koje, srećom, još karakteriziraju naše društvo. Konačno, izlazak iz ove krize od svih nas traži odricanje. No nisam siguran da se neka odricanja dugoročno isplate. Gubitak nekih temeljnih radničkih prava mogao bi biti dugoročno loš za sve nas.'