U BUZ-u pritom povlače simboličnu paralelu upravo s mjestom na kojem je prosvjed završio – Trgom bana Josipa Jelačića.

„Tamo gdje ih je hrvatski narod bezbroj puta dočekivao s ponosom, zastavama, mnogi i sa suzama radosnicama, jučer ih nažalost nismo vidjeli ni čuli“, poručuju iz BUZ-a.

Deseci tisuća ljudi stigli zbog Like

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ organizirala je Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“. Građani su se okupili na Trgu kralja Tomislava, a zatim u povorci krenuli prema Trgu bana Jelačića, gdje je održan središnji program. Prema izvještajima s prosvjeda, okupili su se deseci tisuća ljudi iz različitih dijelova Hrvatske.

Povod su deseci tisuća tona ilegalno odloženog otpada na gospićkom području. Problem je dodatno zaoštren nakon što su rezultati vještačenja Geotehničkog fakulteta pokazali onečišćenje tla teškim metalima, dok su u podzemnim vodama pronađeni PFAS spojevi, takozvane „vječne kemikalije“.

Organizatori su od Vlade zatražili konkretan plan sanacije u roku od 20 dana te uklanjanje zakopanog otpada u roku od tri mjeseca, uz utvrđivanje odgovornosti.

Važan detalj jest i to da su organizatori prije prosvjeda naglašavali kako na pozornici neće govoriti predstavnici političkih stranaka, nego predstavnici građanskih inicijativa i udruga.

S druge strane, Trg bana Jelačića desetljećima je mjesto na kojem hrvatski građani slave najveće sportske uspjehe. Vjerojatno najpoznatija slika takvog zajedništva ostaje doček hrvatske nogometne reprezentacije nakon osvajanja srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine. Grad Zagreb tada je organizirao doček Vatrenih na glavnom gradskom trgu, a reprezentacija je satima prolazila kroz masu građana na putu od zračne luke do središta Zagreba.

Četiri godine poslije, nakon bronce na Svjetskom prvenstvu u Kataru, Trg bana Jelačića i okolne ulice ponovno su bili prepuni. Prema tadašnjim podacima HRT-a, hrvatske nogometaše dočekalo je više od 80 tisuća ljudi.

I nije riječ samo o nogometašima. U kolovozu 2024. na istom je mjestu organiziran doček hrvatskih olimpijaca iz Pariza. Među sportašima koji su potvrdili dolazak bili su Martin i Valent Sinković, Barbara Matić, Sandra Elkasević i Miran Maričić, a Grad Zagreb tada je građane pozvao da dođu na Trg i pozdrave sportaše zbog njihova truda i rezultata.

BUZ sada tu vezu između sportaša i građana okreće u suprotnom smjeru: ako je javnost uz sportaše kada slave, smatraju da je legitimno pitati gdje su sportaši kada dio te iste javnosti izlazi na ulicu zbog pitanja koje smatra egzistencijalnim.

„Gdje ste se jučer sakrili?“

„Sportaši, kolege drage, gdje ste se jučer sakrili, zašto i od koga? Zar nije upravo narod bio taj koji vas je nakon svakog velikog uspjeha dočekivao na trgovima? Zar niste upravo zahvaljujući toj podršci postajali slavljeni i heroji cijele Hrvatske?“, pitaju iz BUZ-a.

Pritom tvrde da od sportaša ne očekuju stranačko svrstavanje.

„Nije problem ako netko od sportaša ima drukčije političko mišljenje, jer narod od sportaša nikada nije ni tražio da se odrede prema bilo kojoj stranci“, navode, ali njihovu javnu šutnju svejedno tumače kao izbor.

U priopćenju idu i korak dalje pa problematiziraju jesu li na takvu odluku mogli utjecati „osobni komfor, privilegije ili bliskost s nekim političkim strukturama“. Za tu tvrdnju BUZ u priopćenju ne iznosi konkretne dokaze, pa ona ostaje njihova politička ocjena.

Imaju li sportaši obvezu javno se izjasniti?

Pitanje koje je BUZ otvorio ipak nadilazi sam subotnji prosvjed: koliko se od vrhunskih sportaša, upravo zbog njihova statusa nacionalnih uzora, može očekivati da javno istupaju o društvenim problemima?

Sportaši nemaju obvezu sudjelovati u prosvjedima niti javno iznositi stav o svakom društvenom ili političkom pitanju. Njihova popularnost također ne znači automatski da dijele stavove ljudi koji ih bodre ili da su dužni svoje sportsko ime koristiti u političkom i društvenom prostoru.

BUZ, međutim, polazi od drukčijeg argumenta. Smatra da postoji određena moralna uzajamnost između sportskih zvijezda i građana koji su ih godinama pretvarali u nacionalne simbole.

„Građani ne traže od sportaša da budu političari, ali traže i očekuju minimum građanske hrabrosti i odgovornosti“, poručuju.

Posebnu težinu njihovoj poruci daje upravo mjesto prosvjeda. U subotu su na Trgu bana Jelačića stajali građani koji traže sanaciju opasnog otpada i odgovornost institucija. Na istom tom prostoru Hrvatska je samo nekoliko godina ranije slavila svoje nogometaše, olimpijske pobjednike i osvajače medalja.

BUZ zato sportašima na kraju šalje izrazito oštru poruku.

„Zato dobro zapamtite jučerašnji 5. rujan jer narod pamti tko je bio uz njega kada je bilo teško, ali pamti i one koji su tada okrenuli glavu.“

Zaključuju kako za status „ponosa Hrvatske“ nije dovoljno osvajati medalje i stajati na pobjedničkim postoljima.

„Ponos Hrvatske je imati hrabrosti stati uz svoj narod kada je najpotrebnije“, poručuju iz BUZ-a.