KOMENTAR HELENE PULJIZ

Slušamo Oreškovićev plan, a kao da je Milanovićev

  • Autor: Helena Puljiz
  • Zadnja izmjena 25.02.2016 10:04
  • Objavljeno 25.02.2016 u 10:04
zoran milanović tihomir orešković

zoran milanović tihomir orešković

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukic

U jednom davnom intervjuu, nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, hrvatski politički arhitekt Vladimir Šeks priznao je kako je HDZ-ova vlast nakon raspada Jugoslavije svjesno iz bivšeg sistema kopirala i iskoristila elemente totalitarističkog utjecaja na kolektivnu svijest. To kopiranje i usađivanje, tada opravdavano ratom za neovisnost, nastavilo se i kroz poraće i traje kontinuirano do današnjih dana, bez obzira na to tko u rukama trenutačno drži poluge vlasti

Kopiranje je u domaćoj politici omiljeni sport. Kopira se sve - od zakona država čija društva nemaju previše veze s našima, preko stranačkih programa, pa do diplomskih radova i doktorskih disertacija. Do te se mjere kopiranje ukorijenilo da oni koji kopiraju i usađuju i sami zaborave da to čine ili, ako su svjesni da to čine, učinit će sve da anestezirana nacija zaboravi kako je riječ o kopiji.

Tako su nam smjernice/plan za rješavanje gospodarske krize koje je predstavio premijer Tihomir Orešković prezentirane kao potpuna novost, skup ideja za koje možemo i moramo biti sretni što ih uopće imamo čast i čuti. Izuzmemo li Oreškovićeva slijepa bauljanja bespućima hrvatskog jezika, sve o čemu on nama govori – izuzev loših pokušaja da bude duhovit - već smo čuli od njegovog neuspješnog prethodnika Zorana Milanovića kad je preuzimao vlast, a i tijekom cijeloga mandata.

Arhive vijesti pokazuju kako je riječ o identičnim porukama: ključno je uštedama u proračunu i rezovima sačuvati kreditni rejting, aktiviranjem 'mrtvih kapitala' - državne imovine i sredstvima iz fondova EU-a treba pokrenuti investicije, zatim su tu LNG terminal na Krku, monetizacija/privatizacija autocesta, drugi mirovinski stup, HBOR, okrupnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, zračna luka dr. Franje Tuđmana.

Evo samo nekoliko primjera rečenica pred koje možete staviti imena bivšeg i sadašnjeg premijera, ministara iz obje Vlade, kako vas volja. 'Financijska konsolidacija i donošenje proračuna će biti prvi i glavni zadatak Vlade koji moramo obaviti do kraja ožujka'; 'Proračun će biti i razvojni i socijalni'; 'Svakako se mora uzimati nekome, nećemo od najsiromašnijih' ; 'Umirovljenici i najugroženije socijalne kategorije uživat će zaštitu'; 'Kod nas svatko ima traktor, pa i oni mali s pet hektara zemlje. Trebamo se ujediniti (Trebamo okrupniti imanja')'; 'Mnogi poduzetnici nisu spremni za povlačenje novca'… I voda, struja i šume. I tako to ide kod nas godinama.

Što gore, to bolje

Kad je preuzimao Banske dvore, Milanoviću je bilo važno pohvaliti se kako ima podršku guvernera Željka Rohatinskog, Orešković se hvali podrškom guvernera Borisa Vujčića (bio je viceguverner Rohatinskom). U dvojcu Rohatinski/Vujčić kritičari prepoznaju kontinuitet monetarne politike koja nas je odvela u ponor. Dijaloga sa socijalnim partnerima nema, sav teret se baca na leđa realnog sektora i građana, a posebno zaposlenih u javnom i državnom sektoru.

Milanović je bio prvi koji je srezao Državni proračun, ali i on je kasnije išao u rebalanse, a nema nijednog validnog argumenta koji bi išao u prilog tome da će nam s Oreškovićevom vladom biti bolje. Hrvatska više nije i neće više biti socijalna država, izgubit ćemo i javni zdravstveni sustav, zapošljavanje po stranačkom ključu se nastavlja, a autoceste ćemo platiti po treći put. U ovom trenutku više je argumenata koji govore u prilog strahovanjima da će nam biti gore.

Većina ministara (čast iznimkama) upitnih je kompetencija u resorima koji su ih dopali, kandidiranje plagijatora Milijana Brkića za ministarsku dužnost i borba da se kompromitiranogZlatka Hasanbegovića zadrži u fotelji ministra kulture pokazatelji su kako se radi po sistemu 'što gore, to bolje'. Prije dva tjedna napisala sam kako je sve toliko apsurdno da će uskoro u vladi Tihomira Oreškovića biti imenovan koordinator za koordinaciju koordinatora koordinacija i doista - bit će imenovan. Zvat će se malo drukčije - specijalist za povezivanje ministarstava - ali to je to.

U zdrav mozak specijalisti

Gospodin Tihomir Orešković očito još uvijek nije ni pročitao Zakon o Vladi RH, a da ga je pročitao, ne bi govorio gluposti o imenovanju specijalista za povezivanje ministarstava jer rad ministarstava povezuje premijer, odnosno potpredsjednici. Evo što piše u Zakonu o Vladi RH:

Članak 16. 'Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i potpisuje akte koje ona donosi. Ako predsjednik Vlade odredi prvog potpredsjednika Vlade, on zamjenjuje predsjednika Vlade u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti. Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u područjima za koja su zaduženi.'

Članak 10. 'Uži kabinet Vlade čine predsjednik i potpredsjednici Vlade. Uži kabinet Vlade predlaže provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade, prethodno raspravlja određena pitanja iz nadležnosti Vlade te usklađuje rad članova Vlade u obavljanju povjerenih im zadaća...'

Sve to lijepo piše, ali tko će čitati?! I koga je uopće više i briga što piše u hrvatskim zakonima i Ustavu? Hoće li premijer-marioneta osjetiti barem malo srama kad shvati da znamo da nema pojma čak ni o zakonu koji se direktno odnosi na njega? Ozbiljan čovjek ne bi uopće pristao igrati Oreškovićevu ulogu.

I čemu uopće služe i što rade dva potpredsjednika Vlade bez resora – Tomislav Karamarko i Božo Petrov? Ta dva specijalca koordiniraju i povezuju mrežu koja se brine da ta igra 'u zdrav mozak' nikad ne prestane.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!